Sa 125 nekropola i 3.018 stećaka konjička općina spada u područja s najvećim brojem ovih biljega i sljemenika, kako se još nazivaju ovi „kameni spavači“. Oni su posijani od Bjelimića, Visočice, Dindola, Čičeva, Biskupa, Glavatičeva, Boraka, Podvrapča, Spiljana, Džajića, preko Čuhovića, Blaca, Džepa, Dubočana, Repovaca, Bulatovića, Tuhobića, Dragočaja, Bradine, Zukića, Vrbljana, pa sve do Studenčice, Čeline, Gorana, Prijeslopa, Kostajnice, te u Obrima, Čelebićima, Pokojištu, Idbru i Konjicu.
Po obliku uglavnom su tzv. sanduci i njih ima 2.576, ali stećci opstoje i u formi ploča sa raznovrsnom ornamentikom, počesto i bez ikakvih znakova. A oni stećci na čijim su kamenim licima uklesana znamenja kazuju suspregnutu, maloslovnu priču o životu, konjanicima, mudracima sa štapom, štitu s mačem, jelenima, hitronogim igračima, ali i o „kolu bola“, dok je na nekima, poput onog iz sela Ježeprasina, “ispričana“ priča o junaku koji spašava djevu od zmaja.
Jedan od konjičkih stećaka, nakon polumilenijske skrajnutosti ispod „nogu starih šuma“, kako bi rekao njihov odgonetač umni Mak Dizdar, godine 1967. stigao je i do Montreala, gdje se na Svjetskoj izložbi bio ugnijezdio ispred jugoslovenskog paviljona. Sad je taj stećak ponovo u svome zavičaju. Eno ga u parku, u blizini Doma kulture a kraj konjičkog Novog mosta, u društvu sa još četiri kamena snivača. Ta četveročlana „družina“ stećaka 1952. godine prije punjenja Jablaničkog jezera „doselila“ se iz Lisičića i Ostrošca, najprije pred Repovačku džamiju a onda 1978. tu ponad modre rijeke Neretve.
Među stećcima su i oni koji o sebi ne govore samo ornamentikom nego i natpisima. Tako u konjičkoj Župi, u rejonu Kašića, na stećku Kurjaka Vučića ostade zapisano: „Pogiboh, tugo moja, mnogo li mi ti je ležati“, a gore, na Visočici, na jednom od stećaka uklesan je zapis: „A se leži napokon i Rabren Vukić Dolinović“. U susjedstvu, na brežuljku Grčka glavica, a ponad sela Bisup, na stećku Goisave zapisano je: „A se leži gospoja Goisava, kći Jurija Baošića, a kućnica voevode Radiča, a prista u kuću kaznaca Sanka i župana Bilijaka. S počtenijem i prija svoju viru i višnu slavu“. Osim Goisave, u nekropoli je pokopan i njen muž Radič, kojeg je velikaš Sandalj Hranić Kosača nakon zarobljavanja oslijepio, naredivši da ga sahrane naopako sa svezanim rukama na leđima.
Nekropla u Biskupu, koja je porodično groblje velikaškog roda Sankovića iz 14. stoljeća, gospodara Humske zemlje, kasnije Hercegovine, dospjela je i na listu nacionalnih spomenika BiH.
(Preneseno iz „Dnevnog avaza“, 3. 7. 2005.)
