MIROSLAV LUKIĆ: MOG BRATA JE UBIO SRPSKI AGRESOR, MAŠINERIJA NJIHOVE PROPAGANDE NIKAD NE SPAVA!
Nakon što je u javnosti odjeknuo skandal da je Centar za istraživanje ratnih zločina bh. entiteta RS na spisak ubijene djece uvrstio i djecu ubijenu u opkoljenom Sarajevu od granata i snajperskih metaka ispaljenih sa teritorije Vojske RS, a o čemu je Hayat.ba prvi pisao, oglasio se i Miroslav Lukić, čiji je 11-godišnji brat Marko Lukić ubijen od strane Vojske RS.
Dječak Marko ubijen je u sarajevskom naselju Mejtaš, a njegovo ime se nalazi na ovom spisku.
Borba za pravdu
Miroslav je kazao da će se boriti za pravdu i istinu.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
– Kao brat jednog od ubijene djece opkoljenog Sarajeva, imam obavezu prema, kako svom bratu, tako i svakom od 1601. djeteta opkoljenog Sarajeva ubijenog od strane srpskog agresora za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, da se borim za istinu i pravdu.
I da čuvam sjećanje na njih. Velikosrpske manipulacije se u ovom slučaju nisu probudile, jer mašinerija njihove propagande nikad ne spava. Dok bosanskoherčegovacke institucije, što je u ovom konkretnom slučaju evidentno – očito je kako spavaju zimskim snom, bez obzira na trenutne ljetne temperature.
Nakon što sam obaviješten da se nakon toliko godina ime moga brata, te imena mnoge druge djece ubijene u, naglašavam – opkoljenom Sarajevu, gradu koji su pod opsadom 1425 dana držali VRS i JNA, za koju su u Haškom tribunalu također optuženi i osuđeni mnogi pripadnici VRS i JNA, opsada koja je dokazana, koju nemam namjeru pravdati, i dokazivati da se dogodila, našlo na spiskovima, navedeni kao citiram ‘Srpska djeca iz Srpskog Sarajeva’ kraj citata, te kako navodi RTRS – ‘Žrtve muslimana i mudžahedina’.
Postoji dokumentacija
Iako mi je mučno pravdati se, i da se moja majka, u najvećem bolu koji čovjek može iskusiti pravda, postoji i medicinska dokumentacija, kao i policijska, te UN dokumentacija o ubistvu mog brata uzrokovanom ciljnim granatiranjem grupe civila i civilnih objekata. Planiram podnijeti tužbu protiv odgovornih za ovaj, kako sam već gotovo siguran da ce ga druga strana nazvati – ‘incident’ i ‘grešku’. Sad za sad, tužba ce ići prema RTRS, te tzv. ‘Republičkom Centru za istrazivanje rata i ratnih zločina u opštinama Srpskog Sarajeva’.
Pored toga što je gotovo nemoguće da postoji veći paradoks od ovog, svjesni smo koliko je vjerovatno i moguće da se, eventualno, bilo koje od imena ubijene djece opkoljenog Sarajeva nađe na nekom spomeniku u Istočnom Sarajevu, i narativ kako je to recimo – ‘Srpska žrtva ubijena u RS od muslimanske ruke’ kako oni vole reći, s obzirom na to da se, kako sam dobio podatke i linkove, već nalaze na najmanje dva spiska žrtava i djece iz ondašnjeg Srpskog, a današnjeg Istočnog Sarajeva. Iako se u istraživanju navedenog Centra ne navodi od čije je ruke 106 djece kako oni kažu ‘stradalo’, odnosno ubijeno, postoje sudski, tužilački, policijski, te od strane istražitelja UN-a relevantni spisi i decidni podaci o tome odakle su ispaljeni projektili granata, snajpera, sijača smrti itd.
Ne dešavaju se greške
U ovom slučaju se ne dešavaju greške, kao ni mnogim, pa ni slučaju fotografije iz Prijedora od neki dan. Ovo su jasni pokazatelji o kakvoj mašineriji propagande, laži, mirnodopske agresije, relativizacije, i umanjivanja i izjednačavanja, se zapravo radi. Kao patriota, kao porodica djeteta ubijenog od strane agresora u opkoljenom Sarajevu, dijete poginulog borca časne Armije Republike Bosne i Hercegovine pozivam institucije Bosne i Hercegovine, moje države, da poduzmu sve potrebne pravne i zakonske akcije protiv ovih gnusnih lazi i potvara – napisao je Miroslav Lukić.
