Ismet Smajlović: Podsjećanje – Avgustovska razglednica Konjica od prije 18 godina
Grad na Neretvi živi u znaku obnove Stare ćuprije, sa koje su radnici konjičkog „Rada“ i turskog ER-Bu-a već uklonili stotinjak kubika betona, kako bi se mogle postaviti skele i pješački prelaz.
Radove na mostu „nadgledaju“ i mnogi dijasporci, koji inače u večernjim satima zaposjednu šetalište od Ćuprije do Raskršća, popularnu Titovu ulicu, u kojoj se, sudeći po nazivima objekata, osjećaju kao u gradovi iz kojih su pristigli. A kako i ne bi kad mogu odsjesti u konjičkom „Paparazzu“, „Millenniumu“, „Queenu“, „Palacu“, “Oazi“, „Palermu“, „Asterixu“, „Obelixu“ ili koristiti usluge „Amadeusa“, „Mavinga“, “Magica“.
Za to vrijeme Konjičani brigu brinu za ogrjevno drvo, kojeg je sve manje, što potvrđuje i (u)cijena od 60 KM „po metru“. Urkos skupoći, motorne pile su uveliko ozvučile Konjic, koji će i ove zime, očito je, ličiti na „drvar-grad“.
Blizina bh. prijestonice, grupisanost ugostiteljskih objekata uz M-17 utiču da estradnjaci počesto gostuju na prostorima sjeverne Hercegovine. Tako su mnogi išli da izvide „kakvo tijelo Selma ima“, ali da nije „svaki dan Bajrami“ dokaz je i boravak drugih estradnih grla, kako domaćih tako i prekodrinskih.
„Vodeni usisivač“ uporno čisti Jablaničko jezero, mada po njemu i dalje pluta otpad. Svoj „doprinos“ zagađenju daje i onaj Konjičanin koji, po priči inkasanta Keme, odbija da plati komunalije, jer opravdanje nalazi u tome da „otpatke ne baca u kontejner nego u Neretvu“.
(Preneseno iz „Dnevnog avaza“, 17. 8. 2005.)
