U javnosti se često mogu čuti kritike na račun boračkih uduženja, da ih je previše i da se samo mali broj istinski bori za boračke kategorije a da je dobar dio njih osnovan kako bi dobijali novac od općina, kantona…
Prema nekim procjenama u Federaciji BiH je trenutno oko 1.600 boračkih udruženja jer situacija je takva da tri osobe mogu osnovati udruženje, bilo koje.
Kontrolisati rad postojećih udruženja
Prijedlog zakona o boračkim udruženjima od posebnog društvenog značaja je usvojen u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH 2018. godine, ali nikada nije potvrđen na Domu naroda FBiH. Nije potvrđen jer su se predstavnici komponenti Armije RBiH i HVO dogovorili da postoje četiri temeljna udruženja od značaja, a onda je Savez RVI paraplegičara FBiH tražio da bude peto temeljno udruženje na što su iz HVO-a odgovorili da i oni traže peto i to zatočene.
Po ovom zakonu boračka organizacija koja želi da bude reprezentativna i predstavlja boračku kategoriju ima obavezu da prikupi najmanje 50 posto članstva iz te kategorije.
– Zakon o boračkim udruženjima od posebnog društvenog značaja treba donijeti. Dok se ne donese treba da postoje kontrole rada postojećih udruženja. Barem je tako u Tuzlanskom kantonu gdje Ministarstvo za boračka pitanja kontroliše sredstva koja se dodjeljuju udruženjima. Oni moraju pravdati utrošeni novac.
Ne znam kako je na drugim kantonima, kako je u Federaciji ali na Tuzlanskom kantonu to tako funkcioniše. Danas tri čovjeka mogu osnovati udruženje, bilo koje, ne govorim samo o boračkim. Milioni se daju nevladinom sektoru po raznim osnovama – kazao je za Faktor Fahrudin Skopljak, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine koji je bio pripadnik Armije RBiH, ministar za boračka pitanja u Vladi Tuzlanskog kantona.
O ovoj problematici smo razgovarali i sa Esadom Delićem, predsjednikom Saveza ratnih vojnih invalida FBiH.
– Prijedlog zakona o boračkim udruženjima od posebnog društvenog značaja stoji na Domu naroda FBiH a tim zakonom bismo riješili tih famoznih 1.600 udruženja. Danas tri čovjeka prave udruženje a imamo realno pet ili šest udruženja koja su ustrojena od općine, kantona do Federacije koja funkcionišu.
Čekamo da to politika riješi. Sa novim federalnim ministrom za boračka pitanja smo taj problem aktuelizirali, čekamo da se dogovore da se stavi na dnevni red i izglasa – govori nam Delić.
Od svih tih pametnjakovića je dosta
Osvrnuo se na komentarisanja u javnosti kako se ogroman novac izdvaja za boračka udruženja.
– Ma koji ogroman novac? To je rekla-kazala i ja kao predstavnik ozbiljnog udruženja, koje predstavlja 30.000 ratnih vojnih invalida to kažem. Te priče o ogromnom novcu su političke fore i fraze. Ako je ogroman novac za jedan savez 45.000 KM na godišnjem nivou, skidam kapu svakom ekonomisti koji će tri ili četiri plate isplatiti od tih para. Od premijera vlade i svih tih pametnjakovića je dosta da se “treha” boračkim udruženjima. Čim nešto zapne, oni trehaju boračkim udruženjima – govori Delić.
Dodaje kako treba razlikovati udruženja, federalna, općinska…
– Svako općinsko vijeće treba donijeti koje je udruženje od općinskog interesa, kanton kantonalnog interesa , federalna. Ne može se sve trpati u jedan koš. Treba razdvojiti. Svi načelnici različito finansiraju udruženja, po nekim svojim odlukama općinskih vijeća. Ljudi sjednu na Facebook i pišu o boračkim udruženjima, u smislu, “to treba prekinuti”. Mi gubimo državu na papiru a nama se baca šuplja kako udruženja troše.
Hajmo da vidimo šta je sa ostalim udruženjima u državi. Koliko troše ekolozi a šta su spasili – govori izrevoltirano Delić i dodaje:
– Mi ćemo zaista napraviti jednu tematsku sjednicu da tu famu razbijemo. Da vidimo koliko troše pojedina udruženja od eko, svih ostalih a niko ne pominje, samo boračka. Odgovorno tvrdim da ne troše ogromna sredstva. Ima ih 1.600 ali ne dobijaju svi pare.
Konstatuje kako može svako napraviti udruženje ali dodaje da nije svako na budžetu, ne može dobijati novce od države ili općine.
– Mi znamo kako bi trebalo jedno udruženje da funkcioniše. Ima skupštine, upravne i nadzorne odbore i sve ostalo. I na kraju, ako nam neko da novac, mi smo dužni, svi pravdati utrošeno. Prolazimo rigorozne kontrole, pravdanja sredstava. Nije to da neko vama da hiljadu-dvije, pet-deset i da vi trošite kako hoćete. To su notorne laži – naglašava Delić.
