Na širem području Bradine tokom agresije je nastradalo 88. stanovnika srpske nacionalnosi, od toga najviše 25.maja 1992.godine. Njihova imena su uklesana na spomen obilježje koje se nalazi pored mjesne crkve.
Danas je povodom obilježavanja 31. godišnjice stradanja stanovnika srpske nacionalnosti u Bradini, u crkvi služena liturgija, a nakon toga i parastos, uz prisustvo velikog broja nekadašnjih stanovnika ovoga kraja, koji danas žive širom svijeta.
Zoran Kuljanin iz Bradine, koji sada živi u Gacku, 25. maja 1992. godine je imao nepunih 19.godina.
„Pamtim to po ružnim uspomenama, pošto su mi, kada je to bilo, poginuli brat, stric, oba njegova sina, dva prva rođaka od tetke, kao i dosta daljih rođaka, komšija i prijatelja. Pukom slučajnošću sam preživio, završio sam u zatvoru u Čelebićima, pa su me prebacili u Konjic, onda u Trnovo i završio sam na razmjeni. Bilo je masovnih prebijanja, gladi..” – rekao je Kuljanin.
Zoran Đorđić, bivši logoraš, kaže da je 186 dana bio u logoru u Čelebićima, 12 dana u Silosu, 4 dana na Bjelašnici.
“Bio sam predsjednik Saveza logoraša Sjeverne Amerike, Kanade i kao predsjednik i stručni saradnik tima RS još od 2005. godine smo dokumentovali da je u logoru Čelebići i Musala 1264 čovjeka prošlo. 25.maja 1992. muslimansko-hrvatske snage su napale naše selo i za dva dana smo imali 88 ubijenih civila” – između ostaloga, je izjavio Đorđić.
“Svake godine 25. maja dolazim na ovo mjesto stradanja i odajemo počast nevino stradalim žrtvama. Imala sam osam i po godina kada sam zarobljena sa užim članovima porodice i apsolutno se sjećam svega: mučenja, maltretiranja, zlostavljanja žena, djece, starijih civila u školi ovdje, koju sam i pohađala, i koju nerado svaki put pogledam. Vrijeme ne čini zaborav i želim da čuju mladi naraštaji kako su naši preci nevino položili svoje živote, samo zato što su bili hrišćanske vjeroispovjesti” – ispričala je Jelena.
Đana Brkanić, zamjenica glavnog i odgovornog urednika BIRN-a, je izjavila da je u toku postupak na Sudu BiH za zločine nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica u periodu od maja 1992. do maja 1993., a koji obuhvata i Bradinu.
“U Sudu BiH za zločine počinjene nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica od 1992. do maja 1993.godine, što uključuje i zločin uu Bradini, je nedavno, nakon godinu dana pauze, nastavljeno suđenje Esadu Ramiću i još 11-orici optuženih. Njima je na teret stavljeno da su počinili progon, ubistva, silovanje, zatvaranje, mučenje i to za osobe koje su bile na komandnim funkcijama, pripadsnici OŠ TO, potom DIO Akrepi.
Ono što je zanimljivo u ovom predmetu je da je predmet razdvojen u odnosu na nekoliko osoba, na Senadina Ćibu, koji je preminuo, Almira Padalovića – u odnosu na njega postupak je razdvojen zbog bolesti, dok je jedna osoba Zdenko Grbavac, nedostuna. Postupak je ranije razdvojen u odnosu na Agana Ramića, koji je pravosnažno oslobođen optužbi za altretiranje maloljetne osobe u selu Brđani, u ljeto 1992. Ovo suđenje je počelo u maju 2019.godine, međutim Tužilaštvo BiH je zbog pauze i odgode samih ročišta, saslušalo do sada tek nekoliko svjedoka, a još uvijek su u toku saslušanja svjedoka državnog Tužilaštva.
Ranije je pred Sudom BiH bio postupak protiv Miralema Macića za zločine u Bradini, ali je postupak obustavljen jer je optuženi preminuo. Možemo reći da je ovo jedan nekažnjen zločin i da još uvijek se vodi postupak pred Sudom BiH” – izjavila je Brkanić.
U Bradini je danas bio i Branimir Borovčanin, paroh konjički, koji je nedavno imenovan za sveštenika u Konjicu.
“Ljudi koji žive ovdje nemaju nekih većih problema. Ovaj dan danas, na pomen naših mučenika koji su nastradali iz razloga toga samo što su imali određeno ime i prezime, vjeroispovjest, trebamo biti ponosni na njih jer su nam pokazali put Hristov, kojim treba da se ide. Bili su spremni da daju što je najvrijednije, život. Njihovi potomci iz svih dijelova svijeta su došli, svake godine se okupljaju i treba da nas bude što više” – izjavio je sveštenik Borovčanin, navodeći da masovniji povratak nije moguć.
“Dvoje stanovnika srpske nacionalnosti sada živi u Bradini, i smatram da u cijeloj dolini Neretve taj povratak se desio već i ljudi koji su mislili da se vrate, su se vratili. Možda ljudi koji odu u penziju se vrate, dođu na ta mjesta gdje su su živjeli, odakle su im korijeni, ali neki masovniji povratak više nije moguć. Ta djeca koja su se rodila u tim mjestima, gdje žive ti ljudi, mislim da su stekli tamo svoje živote, svoje porodice i mislim da je vrlo teško da se vrate” – zaključio je Borovčanin.
U crkvi u Bradini su danas služeni sveta liturgija i parastos za žrtve, a položeni su i vijenci u ime institucija, boračkih udruženja i pojedinaca.
