Bosna i Hercegovina je dala brojne duhovne velikane, nosioce tesawufa i tarikata, a malo je poznato da je Sejfullah ef. Iblizović, Ebu Lejs-zade, Sarajlija, autor “Divana” koji je sadržavao hiljadu ilahija iz kojih zrači velika ljubav prema Uzvišenom Allahu, Poslaniku a.s., ljubav prema tesavvufu i njegovim učiteljima, ljubav prema rodnom Sarajevu i Bosni.
Šejh Sead Halilagić u razgovoru za Fenu govori o plejadi duhovnih velikana koji su ostavili neizbrisiv trag u Bosni i Hercegovini, ali i o sistemskom rušenju i zatiranju tih tragova, jer su džamije i tekije bile, a i danas su za dobar dio muslimanskog stanovništva centralna sjedišta jednog naselja i mahale.
Jedna od tih tekija je Kaimi-babina tekija, porodična kuća koju je uvakufio i pretvorio u tekiju za žene. U početku je bila kadirijskog tarikata a u 19. vijeku nakšibendijskog. Nalazila se niže od mosta Ćumurije na desnoj obali Miljacke, u blizini današnje Općine Stari grad. Prvi put je stradala u požaru 1677. godine, a potom ju je obnovio sarajevski kadija Zihni 1762. godine. U potpunosti je izgorjela 1879. godine.
Također, Hadim Ali-pašina ili Gazilerska tekija (Nazivana i Hasan-begova tekija, po šejh Hasanu koji ju je obnovio i za nju darovao vakuf) kadirijskog reda izgrađena je prije Ali-pašine džamije tj. prije 1550. godine. Nalazila se na prostoru gdje je današnji Higijenski zavod, preko puta Ali-pašine džamije. Naziv “gazilerska” dobila je po putu koji se zvao “Gaziler yolu” (Put gazija) na kojem se nalazila.
Njen najpoznatiji šejh je Osman ef. Šugli, muderris, hatib, vaiz, pjesnik, pisac naučnih djela, hroničar, kaligraf, prepisivač i prevodilac, kao i ugledni Sarajlija šejh Muhamed-efendija Potogija.
– Tekija i turbe Ajni-dedea, Šemsi-dedea i šejh Hasana su porušeni 1950. godine, prilikom izgradnje Higijenskog zavoda. Tom prilikom su izmješteni samo nišani ovih gazija, šehida i šejhova, ali ne i njihovi mezari – navodi Halilagić.
Ebu Lejs-zade bio je veoma obrazovan i obdaren pjesničkim darom i krasnim govorom
Jedilerska halvetijska tekija osnovana je 1879. godine od šejha halveti-šabani tarikata Muhammed Sejfuddin ef. Iblizovića – Ebu Lejs-zade. U početku je to bila prostorija za čuvara Turbeta Sedam braće koju je sa turbetom podigao Sulejman-paša Skopljak oko 1815. godine.
Sarajlija Ebu Lejs-zade, završio je islamske nauke u Carigradu, odlazi u Bursu i pristupa šabanijskom ogranku halvetijskoga derviškoga reda pred šejh Ismail Hakki ef. Kutahijom. Nakon duhovnog sazrijevanja i promovisanja u šejha halveti-šabani tarikata od strane šejha Ismail Hakki ef. Kutahije, 1865. godine vraća se u svoje rodno Sarajevo i preuzima dužnost čuvara turbeta Jedileri i započinje sa zikrom i predavanjima, gdje okuplja veliki broj muhiba.
Bio je veoma obrazovan, navodi Halilagić, a posebno je bio obdaren pjesničkim darom i krasnim govorom. Pored halvetijskog bio je pripadnik i nakšibendijskog tarikata. Na širem području Podrinja, gdje se u posljednjim godinama svoga života i preselio, bio je organizator i učesnik 1878. godine oružanog otpora okupacije Bosne od strane austrougarske vlasti.
Ebu Lejs-zade je autor “Divana” koji je sadržavao hiljadu ilahija, ali koji, nažalost, nije sačuvan. Od njegovog vrijednog “Divana”, koji je nestao u Prvom svjetskom ratu, do danas su ostali samo neki dijelovi koje su od požara u tekiji uspjeli sačuvati Halil Hujdurović (čija je zbirka šejhovih ilahija bila čuvana u Orijentalnom institutu u Sarajevu, ali je, nažalost, i ona uništena 17. maja 1992. godine) i hafiz Abdulah Budimlija.
– Iz sačuvanih ilahija zrači velika ljubav prema Uzvišenom Allahu, ljubav prema blagoslovljenom Poslaniku a.s. i njegovoj porodici, zatim ljubav prema tesavvufu i njegovim učiteljima kao i iskazivanje ljubavi prema rodnom Sarajevu i Bosni – ističe Halilagić i dodaje da je šejh Sejfija bio plodan pjesnik u žanru teke-širi, to jest tekijske poezije na turskom jeziku.
Šejh Sejfija ef. Iblizović je završio ovosvjetski život 1889. godine u Tuzli i ukopan je na gradskom groblju Borić gdje se nalazi njegov mezar. Uzglavni nišan mu je urađen sa tadžem (šejhovskom kapom) halvetijskog tarikata i tarihom na kojem stoje osnovni podaci o merhumu: “On (Allah Uzvišeni) je Vječni Tvorac, Plemeniti šejh uzvišenog halvetijskoga tarikata, Postnišin Jediler dergjaha u Sarajevu, Onaj koji očekuje milost Allaha Uzvišenog, Hadži Muhammed Sejfuddin efendi. 1303. hidžretska godina”.
Godine 1894. je Travničanin, Ibrahim efendija Herić, kao tadašnji nadzornik turbeta Jedileri, obnovio tekiju i podigao novu semahanu. Tekija je postojala do 1937. godine, kada je tadašnje vlasti ruše radi izgradnje stambene zgrade Čokadži vakufa.
Nakšibendijska tekija na Mlinima
Halilagić podsjeća i na Nakšibendijsku tekiju na Mlinima koju je osnovao šejh Behauddin ef. Sikirić 1912. godine, poznati kaligraf, pjesnik i profesor u sarajevskoj Ruždiji i Šerijatsko-sudačkoj školi. Posljednji šejh je bio Abdullah ef. Fočak, koji je pored nakšibendijskog tarikata pripadao i mevlevijskom tarikatu.
Prije kazivanja (dersa) Mesnevije koji je održavao mesnevihan hadži Fejzullah ef. Hadžibajrić svakog drugog petka navečer, Šejh Abdullah je obavljao sjedeći zajednički mevlevijski zikr. Tekija se nalazi u haremu Nadmlinske džamije i danas je sjedište Tarikatskog centra.
Postojala je i Mevlevijska Fadil-pašina tekija u Vogošći, podsjeća Halilagić, koju je osnovao poznati divanski pjesnik i sufija Fadil-paša Šerifović sredinom 19. vijeka. Pripadala je zadnjih tridesetak godina i kadirijskom tarikatu, a posljednji šejh je bio nakšibendija-halidija hfz. Junuz ef. Sokolović, koji je preselio 6.04.1945. godine. Nalazila se prije današnje benzinske pumpe na ulazu u Vogošću iz pravca Sarajeva. Porušile su je zajedno sa džamijom i turbetom 1952. godine tadašnje komunističke vlasti a radi izgradnje puta Sarajevo-Vogošća.
U blizini džamije Muslihuddin ef. Čekrekčije (Čekrčina ) na Baščaršiji, bila je Turnadedina tekija, izgrađena prije 1525. godine, jer su prema popisu iz 1528. godine uz nju u Sarajevu egzistirale još dvije tekije: Mevlevijska Isa begova i Nakšibendijska tekija na Skenderiji. Ne zna se kada je porušena i zašto.
Tekije, ta divna duhovna odgajališta, bogomolje, hramovi zaljubljenih su porušene, zaključuje šejh Sead Halilagić u razgovoru za Fenu, a do danas su preživjele samo Hadži Sinanova i Nadmlinska tekija te Gazi Husrev-begov hanikah.
