Godišnjica otkako su jedinice OPŠTO Konjic i MUP-a SJB Konjic zauzele, tada se činilo neosvojivo, kasarnu Ljuta
Navršila se 31 godina kako su u noći 5. i 6. maja 1992. godine jedinice OPŠTO Konjic, MUP-a SJB Konjic zauzele, tada se činilo neosvojivo, kasarnu Ljuta.
Osim ratnog plijena vezanog za kultni objekat ARK, u kasarni je bilo smješteno naoružanje i vojna oprema 14. hercegovačke partizanske brigade kao i prostornih jedinica TO Konjica, Jablanice i Prozora.
U psihološkom smislu ova akcija je imala nemjerljiv učinak. Maligno tkivo iz njedara Konjica je odstranjeno, spriječeno je spajanje jedinica JNA i tkz. rezervista s Boraka.
Godinama su posjetioci ARK-a imali priliku slušati snimljeni razgovor Kukanjca s komandantom kasarne pukovnikom Veličkovićem u kome mu naređuje ,,Sve što ne možeš ponijeti, digni u zrak”!
Veličković i ostali su pobjegli kroz tavan objekta ARK prema Zlataru, odakle su 13. 5. evakuisani helikopterom. Ništa nisu uspjeli ponijeti, a ni nešto posebno stigli minirati.
Ovom operacijom propao je pokušaj spajanja tzv. rezervista s Boraka s jedinicama JNA u kasarnama Ljuta, Zlatar i Čelebići, nakon toga pribjegli su kažnjavanju naroda, pa su u više navrata iz aviona bombardovali i raketirali 6. maja u 14:00 sati naselja Glavičine i Ovčari te dijelove kasarne Ljuta.
