Na lokalitetu pored crkvine i starog mezarja u Gornjoj Bijeloj, a na lijevoj obali rijeke Bijele, nalazi se Ilirska Gradina iz željeznog doba u četvorougaonom obliku sa velikim ulazom od kamenih stijena sa juga.
Na austrougarskoj mapi označen je toponim Spila ( Špilja/pećina) jer se u blizini nalaze špilje, dok je Anđelić pogrešno naziva Pjevčeva glavica.
Primjetili smo tokom obilaska mnogih lokacija i toponima u Konjicu da Anđelić pogrešno locira pojedine lokacije, pa recimo, stari grad Bijela nije na brdu Djeva, nego susjednom brdu, koga mještani zovu Gradac, što se i povezuje sa starim gradom.
Ilirska gradina Spila je toliko zarasla u žbunje, granje i draču do neprepoznatljivosti pa samo iskusno oko vidi da se hoda po ilirskoj gradini.
U blizini se nalazi mala nekropola Spila s 5 lijepih stećaka isklesanih od bijelog krečnjaka.
Ovo sve govori o dugačkom kontinuitetu života na ovom prostoru od željeznog doba, antike, srednjeg vijeka, osmanskog, austrougarskog i novog doba.
Ovo je nekada bio prapovijesni put Sarajevo – Mostar, kasnije zvana “turska džada” koja je išla na Borke, Glavatičevo i jednim pravcem na Nevesinje, a drugim na Mostar.
Put je kontrolisao stari grad Vrabač na desnoj obali rijeke Bijele.
Kad bi se očistio ovaj cijeli lokalitet, to bi mogao biti jedan lijepi i atraktivni arheološki park.
Ostaci ilirske gradine
Foto: E. Medanhodžić
Fondacija čuvari baštine Bassania
