PIŠE: Said Šteta / novikonjic.ba
Trideset godina je potrošeno u strpljenju, a niko iz tužilaštva ne pokreće zakonsku proceduru utvrđivanja odgovornosti za ratni zločin nad Bošnjacima sela Gorica, (udaljeno samo hiljadu metara zračne linje od sela Trusina) grada Konjica, kojeg su kao dio Udruženog zločinačkog poduhvata izveli pripadnici HVO brigade “Herceg Stjepan”.
Tog dana, 25. aprila 1993. godine ubijeno je 6 civila na kućnom pragu od čega dvije starice bolesne i nepokretne.
Staricu Đemilu su zapalili u porodičnoj kući kao i sve kuće i objekte u selu da ni kamen na kamenu nije ostao.
U logor Buturović Polje odvedeno je 137 Bošnjaka gdje su u nehumanim uslovima mučeni, premlaćivani i maltretirani.
Logor je kao takav evidentiran od strane Međunarodnog crvenog križa.
Za zločin nad Hrvatima u selu Trusina osuđeno je osam pripadnika Armije R BiH na ukupnu kaznu od 55 godina.
Za zločin u Gorici ne samo da nije niko procesuiran nego se o tome zločinu i ne govori, izuzev moje malenkosti koji istražujem preko petnaest godina i pišem o tome. Svake godine objavim kolumnu/prigodan tekst koji završim rečenicom, “Ja ću pisati i pisati, ostat će makar slovo kada prestanem disati.”
Na spomeniku ubijenim Goričanima stoje moji stihovi
SJEĆATI – SE ZNAČI VOLJETI
VOLJETI – ZNAČI ŽIVJETI
ZABORAVITI – ZNAČI IZNOVA UMIRATI
U ime organizatora Boračko udruženje Klis, Grad Konjic, Koordinacija udruženja, pozivam Vas da svojim prisustvom i izvještavanjem pomognete istini da dozove pravdu koju, kako će se to čuti u mom tekstu pisanom za ovaj događaj, doziva ravno trideset godina.
GORICO NISMO TE ZABORAVILI!
