Zejna Landžo: „Svak čeka kada će Bajram doći“
Zejna je rodila sedmero djece, ima 18 unučadi, 40 praunučadi i jedno čukununuče
Zejna Landžo, trenutno nastanjena u Cerićima sa sinom i snahom, po zvaničnim dokumentima „broji“ 96 godina, ali prema riječima njenog sina, vjerovatno ima i 100 godina, jer se ranije upisi djece nisu obavljali odmah po rođenju, već i nakon nekoliko godina.
Zejna, porijeklom iz Glavatičeva, udala se u Tinje, Bjelimići, gdje je i živjela do unazad četiri godine. Kada joj se suprug Halil razbolio došla je da živi kod sina i snahe u Ceriće, a nakon njegove smrti, prije dvije godine, nastavila je živjeti s njima.
Zejnu životna radost nije napustila ni u poznim godinama, a prisjetila se bajramskih okupljanja i druženja dok je bila djevojka.
„Prije se sastajalo, ljudi su dolazili na ručak. Stariji ostaju sa dedom, a mi omladina, odosmo. Tamo je sastanak, tamo je kolo, tamo je igra i ašikovanje. I jelo se, i pilo se, i teferičilo, šta je za koga bilo, a više to nikada biti neće. Jedva je svak čekao kada će bajram doći, da se proslavi. Šiju se dimije, šiju se bluze, pa da vidiš ljepote. Nisu tada bile pantale, ni suknje do koljena “ – prisjetila se kroz osmijeh Zejna bajramskih okupljanja u Glavatičevu.
Bajramska sofra je bila skromnija od današnje, ali je bila zdravija rekla nam je Zejna.
„Pravilo se, šta je ko mogao. Nije moglo kao danas. Pravile se pite, keške, kalja, to su majke spremale, a svi su zdraviji bili od seljačke hrane. Kakva je god bila, dobra je bila, sve domaće. Nikada ništa nismo kupovali, osim soli, šećera i kahve. Imali smo stoku, mlijeko, sir, maslo, mogao si šta si htio napraviti. Ko je htio, nešto bi i od mesa pripremao“ – kazala je Zejna.
Zejna je rodila sedmero djece, od kojih je šestero živo, ima 18 unuka, 40 praunuka, a odnedavno i jedno čukununuče.
„Sada ih sve ne bi mogla prepoznati, samo ove starije. Kad god mogu, dođu. Da su živi i zdravo svi, i rahat i da svakome Bog da zdravlje i rad“ – poručila je Zejna svome potomstvu, čestitajući Ramazanski bajram svima.
Zejnih sin i snaha sa kojima živi, Šaban i Raza, sa velikom pažnjom brinu o Zejni.
„Majka je majka, to je najpreče i mora se roditelj paziti. Nana nas časti za bajram, skuha nam lešo meso i to nam je tradicija“ – rekao je Šaban, a Raza je dodala da su bajramska okupljanja nešto najradosnije za nju, jer se okupe djeca i unuci.
Zejna Landžo je svima poručila da pokušaju na život gledati sa vedrije strane, jer kako je kazala, to ju nju održalo i pomoglo joj da doživi desetu deceniju života.