Hafiz Aid ef. Tulek o Bajramu: Nakon trideset dana posta i odricanja, trideset i prvi se ne može prepustiti lumpovanju

Svi smo radosni nakon mjeseca ramazana da se možemo uzvišenom Bogu približiti dobrim djelima, ibadetima i da smo dočekali najodabraniji dan nakon ramazana, a to je Ramazanski bajram, poručio je u bajramskom intervjuu za Anadoliju hafiz Aid efendija Tulek, direktor Karađoz-begove medrese u Mostaru.

– Ramazanski bajram je kruna ovoga što je bilo tokom ramazana, jer nam Muhammed a.s. kaže da je to nagrada za one koji su postili, koji su činili dobra djela, koji su se trudili. Bajram je zato blagdan i radosni dan za sve one koji su se trudili tokom prethodnog mjeseca ramazana. Tako svi lično posmatramo bajram. Pored ovog dijela sakupljanja porodice i porodičnih druženja i obilježavanja bajrama. Ali u duhovnom smislu smo svjesni da smo ispostili ramazan, da smo Allahu, dž. š., ibadet činili i da očekujemo od njega uzvišenog da primi dobra djela i da nas nagradi za ono što smo činili – kaže hafiz Aid ef. Tulek.

Govorio je o tome da li je došlo do komercijalizacje blagdana, u ovom slučaju Ramazanskog bajrama, te kako i na koji način bi ga trebala dočekati jedna muslimanska, bošnjačka porodica.

– Da, to je jako dobro pitanje. Bajram jeste taj intimniji doživljaj sreće i zadovoljstva, sve za ono što se dešavalo u mjesecu ramazanu. Ali nekada, bojim se, da je teško napraviti neku granicu između komercijalizacije i intimnog naprosto zato što i Bajram i ramazan i drugi vjerski blagdani ulaze više u javni prostor, u javni eter. Posebno, hvala Bogu, nakon agresije. I samo mislim da je potrebno napraviti mjeru. Jer, upravo i Rijaset Islamske zajednice u BiH ovaj ramazan odredio je da bude u fokusu porodica, odnosno pod motom “Ramazan u porodici, porodica u ramazanu”.

To zato jer su čelni ljudi Islamske zajednice u BiH osjetili da nekada smo previše same propise i islamske obrede udaljili od porodice, a stavili u neki javni prostor ili možemo kazati u poslovni ambijent. I onda nam se gubi ovaj porodični dio, koji je esencijalni, koji je jako važan, koji nikada ne smijemo zanemariti – kaže hafiz Aid ef. Turek.

Tako isto, navodi i za Bajram.

– Ali evo hvala Bogu, treba da se Bajram obilježi i unutar porodice, uže, pa i šire, sa našim prijateljima, zašto da ne i sa našim poslovnim partnerima. Ali, treba naći jednu mjeru. Sve ono što se tiče javnog prostora i obilježavanja Bajrama, jako je važno da se Bajram na takav način obilježi. Imamo, na kraju krajeva, i da je Bajram, a i drugi vjerski blagdani, da su neradni dani u javnim institucijama, u našem školstvu, odnosno obrazovanju generalno.

Ali i u javnom prostoru kada je u pitanju uljepšavanje i ukrašavanje grada, određenih prostora koji se posjećuju, pa i organizacija bajramskih svečanosti, prijema i imamo i određene bajramske koncerte koji će na takav način obilježiti Bajram. Ali mislim da je jako lijepo da sve to bude u jednoj mjeri i jednom skladu – naglašava hafiz Aid ef. Tulek.

Umjereno u hrani i piću

No smatra da se nakon trideset dana posta i odricanja, trideset i prvi ne može prepustiti lumpovanju.

– Da, apsolutno, slažem se. Ljudi koji su obilježavali ramazan u sklopu islamskih propisa i postili ga i činili dobra djela zapravo to sebi ne mogu ni dopustiti da na jedan neprimjeren način obilježe Bajram. Ali i sami postači jednostavno svojim fizičkim stanjem nisu spremni da na određen način, velikom konzumacijom hrane i pića obilježe Bajram jer tijelo je ipak postilo 30 dana. Tako da je jako lijepo da se Bajram umjereno obilježi kada je u pitanju konzumiranje hrane i jela, posebno, naravno, slatka koje je tradicionalno za Bajram i gdje ljudi nekada i pretjeraju, pa imaju određenih zdravstvenih poteškoća – ističe hafiz Aid ef. Tulek.

Govorio je i o važnosti i značaju sadekatul-fitra i zekata, odnosno zašto su oni obaveza muslimana.

– To je pitanje koje je jako važno. Ovdje imamo dvije dimenzije suštine ovoga propisa. To je dimenzija lične prirode, odnosno čišćenja našega imetka i našega posta. A imamo i društvenu i socijalnu dimenziju. Sadekatul-fitr je vezan isključivo za mjesec ramazan i on je propisan da bi očistio naš post od nedostataka, od nekih skrnavljenja našega posta koja smo radili svojim postupcima, bilo da se radi o riječima ili djelima.

Post, znači, nije pokvaren sa šerijatskog stanovišta, ali jeste oskrnavljen i sadekatul-fitr služi da se taj post upotpuni. Domaćin je dužan da da sadekatul-fitr za sve članove porodice, pa čak i za djecu koja ne poste ili, navodi se u određenim predajama, i za djecu koja se još nisu rodila, a na putu su da se rode. Tako da je to simbolički važno da čovjek osjeća čišćenje svoga posta i svoje duše kada udijeli sadekatul-fitr – kaže hafiz Aid ef. Tulek.

Zekat, također, je jedan od islamskih šartova, propisa, koji je stroga obaveza za one koji imaju materijalnu mogućnost da dosegnu određenu količinu imovine koja se zove nisab, da udijele zekat.

– Zekat nije isključivo vezan za mjesec ramazan. On se daje tokom cijele godine kada se steknu uvjeti. Ali kod nas je tradicija u Bosni i Hercegovini da dosta naših džematlija, naših Bošnjaka u mjesecu ramazanu izdvaja zekat i vodi računa da se obračunava zekat tokom ramazana, zato što je blagoslov ramazana poseban i zato što se dobra djela kod Allaha uzvišenog uvećavaju. I zekat nam također služi za čišćenje naše imovine, za uvećavanje bereketa i blagoslova i naše imovine i našega života.

Ova socijalna kategorija ili društvena korist od zekata i sadekatul-fitra je neprocjenjiva. Od samog Božijeg poslanika Muhammeda, a. s., koji je prikupljao zekat Allahovom naredbom i osnovao zajednički fond, odnosno Bejtul-mal. Pokazao je u praksi da je to jako važno da bi se određene kategorije ljudi pomogle od zekata. Kur'an je decidan kada je u pitanju ova kategorija kome se može dati zekat. To je osam kategorija koje je Allah uzvišeni spomenuo u suri Et-Tevbe i mimo toga se nikome više ne može dati.

Kada je u pitanju raspodjela na jednu od osam kategorija to čine nadležne institucije, odnosno Ulul-emr ili predvodnik muslimana kome će i koliki procenat od toga zekata se dodijeliti shodno mjestu, vremenu i procjeni nadležnih osoba. Hvala Bogu da je kod nas nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu Islamska zajednica u BiH, koja je jedini legitimni nasljednik i Božijeg Poslanika i zajednice muslimana, dok je postojao hilafet osnovala fond Bejtul-mal gdje se zajednički prikuplja i zekat i sadekatul-fitr i onda reisu-l-ulema kao vrhovni muftija i Vijeće muftija donose odluku na koji način se to raspoređuje.

Ali uistinu od ovoga fonda se mnogi potpomognu. Sve, možemo kazati, ove kategorije. I bit zekata i sadekatul-fitra jeste da se socijalna karta društva mijenja kao što je bio slučaj u zlatno doba islama, kada u jednom momentu, kako se to navodi u literaturi, u vrijeme Omara ibn Abdulaziza nije bilo pojedinaca koji su mogli primiti zekat. Znači, svi su bili dovoljno situirani da ne mogu uzeti zekat, čak je većina davala zekat u Bejtul-mal, državnu kasu, a onda je to halifa raspoređivao na ove druge kategorije na božijem putu ili tamo gdje je trebalo unaprijediti zajednički život – naglašava hafiz Aid ef. Tulek.

Primjer aprilskog praznovanja iskoristiti za zbližavanje

Dao je i pojašnjenje zašto se u javnosti stvara zabuna treba li sadekatul-fitr (vitre) dati lično osobama u stanju socijalne potrebe ili kroz Bejtul-mal.

– Mislim da je to više nastala neka tradicija u vrijeme socijalizma gdje su tako ljudi davali svoj sadekatul-fitr i zekat iako je uistinu bilo mnogo manje ljudi koji su davali zekat u tom vaktu, tom vremenu. I onda su oni tako naučili da daju nekim siromašnim u svom okruženju, čak među svojom rodbinom da ih pomognu, a nisu imali tu tradiciju Bejtul-mala naprosto. Mislim da trebamo razvijati svijest ljudi za Bejtul-mal jer to je sistemsko rješavanje mnogih problema.

Kod nas u Bosni i Hercegovini posebno se vodi računa o odgojno-obrazovnim ustanovama čiji je osnivač Islamska zajednica u BiH, ali u drugim ustanovama koje imaju potrebnu da im se pomogne, kao i socijalnim ustanovama gdje se uistinu iz Bejtul-mala pomaže, a posebno u ovom poratnom periodu, a to su naši povratnici i povratnički medžlisi. Naprosto, da nije Bejtul-mala, mnogi naši džemati ne bi mogli imati imama, ne bi mogli imati naše mektebe, ne bi mogli imati mnoge aktivnosti, gdje su, možemo slobodno kazati, jedini nosioci bilo kakvih i društvenih procesa u ovim povratničkim džematima naprosto ljudi iz Islamske zajednice u BiH.

I Bejtul-mal dodatno osnažuje i naše povratnike. Ali je suština da je to propis od Muhammeda, a. s., pa do našeg vremena i svugdje u svijetu muslimani su obavezni da daju zekat u Bejtul-mal gdje on postoji. Danas muslimani žive u različitim društvenim uređenjima. Negdje gdje su oni većina ili gdje je islamska država postoje ministarstva za zekat, postoje fondovi posebni koje država osnovala, o kojima se vodi računa za zekat. Gdje su muslimani organizirani kroz zajednicu, kao što je naša Islamska zajednica, kao što je Islamska zajednica u Turskoj ili zemljama Balkana i okruženja tu je isključivo njena nadležnost, Islamske zajednice.

Tako gdje žive muslimani gdje nemaju jedinstvenu islamsku zajednicu onda i tada uglavnom muslimani organizirano daju zekat kroz svoje džemate, kroz svoju zajednicu gdje je uglavnom ona na etničkim principima, kao što je naša bošnjačka dijaspora, ali ponovo ti naši ljudi, te džematlije daju zekat u naš Bejtul-mal. A, naravno, ukoliko negdje musliman živi gdje nema ni džemata, onda će se on sam potruditi da udijeli zekat i sadekatul-fitr. Znači, poenta ovoga propisa jeste da se sistemski pristupa i prikupljanju i raspodjeli zekata – ističe hafiz Aid ef. Tulek.

Govorio je i o blagodatima Božije milosti da smo u aprilu imali post tri religije, ali i tri najveća vjerska blagdana.

– Da, upravo tako. Ove godine se tako potrefilo, evo, da se u petnaest dana tri velika vjerska praznika ili blagdana, Uskrs, Vaskrs i Ramazanski bajram. Također pripadnici katoličke i pravoslavne vjere su imali svoj post, muslimani su postili mjesec ramazan koji je bio u proteklih mjesec dana tako da ima tih dodirnih tački između te tri religije.

Sigurno ljudi koji iskreno pristupaju svojim vjerskim propisima i obredima da će to shvatiti kao nešto što treba ljude da zbližava, da su ljudi na takav način pred Bogom jednaki, da treba da poštujemo jedini druge i da živimo onako kako nam dragi Bog svima naređuje da budemo u jednom lijepom ambijentu gdje ćemo jedni druge pomagati i gdje ćemo živjeti u takvom društvu koje će biti sretno i blagodarno. I da na takav način ne živimo samo jedni pored drugih, nego zaista jedni sa drugima, onako kako je bila tradicija. I danas u ovom otvorenom cijelom svijetu gdje više nema izdvojenih etničkih grupa nego doslovno na cijeloj planeti ljudi žive u multietničkim društvima – istakao je hafiz Aid ef. Tulek.

Šehidi i porušene džamije kao podsjetnik

Hafiz Aid ef. Tulek dao je ocjenu i da li na pravi način koristimo blagodeti koje primjerice na maloj udaljenosti imamo blizu Mostara, što je gotovo jedinstveno u svijetu, a to su Tekija u Blagaju, manastir Žitomislići i Međugorje.

– Mislim da nismo dovoljno razvili kulturu predstavljanja naših vrijednosti cijelome svijetu, bez obzira na to da li se radilo o muslimanima ili pripadnicima drugih religija. Lokacije su tu u vrlo malom geografskom prostoru i posjećuju turisti različitih religija i izvor Bune i Tekiju u Blagaju gdje dolaze, ne samo muslimani nego i pripadnici drugih religija.

Možemo kazati da postoji određeni broj muslimana koji turistički posjete i Međugorje i posebno manastir Žitomislići koji je usput. Tako da, svakako, tu je i Dubrovnik koji je svjetska destinacija. Tako ljudi koji dolaze u Dubrovnik dolaze upravo i na ove tri lokacije da ih posjete. Ali mislim da bi još trebali dodatno uložiti napor i truda da približimo svijetu potencijale koje imamo u Hercegovini, ali i u cijeloj našoj domovini Bosni i Hercegovini – istakao je hafiz Aid ef. Tulek.

Govoreći o drugom danu Ramazanskog bajrama, kao Danu šehida, o tome da li smijemo zaboraviti na šehide, dao je jasnu ocjenu.

– Drugi dan Bajrama je Dan šehida, gdje se obilježava taj dan posjetom šehidskim mezarjima i posjetom šehidskim porodicama. Iako je prošlo od agresije skoro trideset godina ne smijemo zaboraviti nikada niti naše šehide koji su dali živote za ono što mi danas imamo, našu domovinu, našu slobodu, našu vjeru, našu tradiciju.

A ni njihove porodice koje su tu, iako naravno što više vrijeme prolazi sve je manje tih porodica, jer je prirodno da roditelji naših šehida presele na bolji svijet. Njihova djeca tada koja su ostala kao jetimi, to su već odrasli ljudi. Ali njihovu borbu, njihove živote nikada ne smijemo zaboraviti. Zato je Islamska zajednica odredila da drugi dan Ramazanskog bajrama upravo bude dan gdje institucija obilježava to sjećanje kako bi ono ostalo čvrsto i jako, odnosno kako se ne bi događalo da prerasta u određeni zaborav – kaže hafiz Aid ef. Tulek.

U prvoj sedmici maja obilježava se i Dan džamija u znak sjećanja na rušenje džamije Ferhadija u Banjoj Luci, 7. maja 1993. godine.

– Da, 7. maj je Dan džamija. Također, odlukom Rijaseta Islamske zajednice u BiH kao jedan simboličan datum kada je srušena džamija Ferhadija u Banja Luci. Jako je važno da se sjećamo tih događaja i momenata. Mi koji se sjećamo toga događaja, rušenja, mi koji se sjećamo toga vremena kada nije bilo Ferhadije, koji se sjećamo polaganja kamena temeljca za obnavljanje Ferhadije gdje je također bilo mnogo problema, ali hvala Bogu, evo sjećamo se i dana otvorenja Ferhadije koje je bilo jako lijepo i izvrsno gdje su naše duše bile sretne kada smo dočekali i doživjeli taj dan. Mi trebamo da se sjećamo svih naših džamija. Hvala Bogu, većina naših porušenih džamija je izgrađena.

Trebamo te vrijednosti naše vjere, kulture i tradicije prenositi na našu djecu, trebamo posjećivati ove naše džamije, trebamo voditi našu djecu da posjete Ferhadiju, Aladžu i sve druge džamije koje su bile porušene. U našem gradu Mostaru su porušene mnoge džamije ili su devastirane. Većina njih je obnovljena. Trebamo graditi džemat, ljude koji će biti u džamijama i gdje će one služiti svojoj pravoj namjeni i na takav način da gradimo određene temelje naše vjere – navodi hafiz Aid ef. Tulek.

Ako se nešto ne poduzme, slijedi demografska katastrofa

Govorio je i o aktuelnom stanju Karađoz-begove medrese u Mostaru na čijem je čelu, kao i projektima koji su u toku i koji se planiraju.

– Karađoz-begova medresa je jedna od najstarijih institucija u Bosni i Hercegovini. Osnovana je daleke 1557. godine. U tom vremenu Osmanske države ona je bila jedna od 11 medresa u gradu Mostaru, ali je bila, da kažemo, medresa najvišeg ranga tog vremena. I ona je vjerovatno preteća, možemo kazati, visokog obrazovanja u Hercegovini, a na njoj su predavale najeminentnije ličnosti stare Hercegovine. Jako uspješno je radila do kraja Prvog svjetskog rata, odnosno do 1918. godine. Tada je nasilno prekinut njen rad. Taj period je trajao 77 godina.

Medresa je ponovo reaktivirana u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1995. godine i evo ove godine mi ispraćamo 25 generaciju maturanata u ovom vremenu renovirane ili obnovljene medrese. Medresa je počela u teškim okolnostima da izvodi nastavu, da obnavlja svoj rad, u periodu u kojem doslovno nismo ništa imali. I ona se razvijala u prethodnih dvadeset osam godina. Dostigli smo jedan zavidni nivo i samih objekata i infrastrukture i u zgradi smo koja zadovoljava sve savremene uslove za izvođenje nastave. Jedan od izazova jeste broj učenika koje treba upisati.

Nažalost, to je izazov koji prati sve naše škole u Bosni i Hercegovini, gdje je manje djece. Natalitet u Bosni i Hercegovini opada i evo to je izazov koji do sada, hvala Bogu, uspješno nosimo. Jer, mi upisujemo po tri odjeljenja prvih razreda svake godine i oni se uspješno školuju i dalje nastavljaju školovanje poslije medrese. Što se tiče projekata, mi smo počeli sa jednim jako važnim za nas projektom.

Tako smo neposredno pred mjesec ramazana počeli projekat koji smo čekali punih deset godina, a to je izgradnja sportske dvorane za Karađoz-begovu medresu sa kojom ćemo, ako Bog da, zaokružiti sve naše prostorne potrebe za normalno funkcionisanje medrese i za nastavu i za vannastavne aktivnosti. Nadamo se, ako Bog da, da ćemo uspješno i taj projekat završiti kako bi i naša djeca ili naša omladina imala adekvatne uslove za obrazovanje – kaže hafiz Aid ef. Tulek.

Upozorio je na odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine i ozbiljan pad nataliteta.

– Naravno, to je jako složen problem za sve nas. U prvom redu za vlasti. Mislim da je Islamska zajednica poduzela određene korake, ali, naravno, nije to primarna misija i zadaća Islamske zajednice, iako se kroz različite aktivnosti taj problem potencira. Pored problema odlaska mladih za poslom u druge države, prvenstveno u zapadni svijet, također veliki problem je u Bosni i Hercegovini što ljudi ne osnivaju nove porodice. Momci se ne žene. Ostaju i momci i djevojke i neoženjeni i neudate.

Onda, i kada se sklopi brak, neka tradicija ili trend je da se jako malo djece rađa. Ljudi odrede jedno, eventualno dvoje djece što, naravno, dovodi do ovih problema. Na predramazanskom savjetovanju koje je organizirao Rijaset Islamske zajednice ovu temu smo ozbiljno tretirali. Kada vidite statističke podatke, to je zastrašujuće šta nas čeka ako nastavimo da ovako stihijski pristupamo ovom problemu.

I mi, kao Bošnjaci, kao narod, ali i kao svi stanovnici u Bosni i Hercegovini, nažalost, dolazimo u to jedno stanje gdje smo stara nacija, gdje imamo sve manje omladine, sve manje djece. I to se, naravno, reflektuje u svim porama života, ne samo u obrazovanju, iako je ono možda na prvom mjestu. Ali, imat ćemo ozbiljne probleme, možda već dolazimo u to da nam nedostaje radnika i radne snage, tako da ako ne promijenimo neki diskurs ili kurs našega života, bojim se da ćemo za 20, 30 ili 50 godina kao država i nacija biti u ozbiljnim problemima – zaključuje hafiz Aid ef. Tulek.

Anadolija