Sud Bosne i Hercegovine izrekao je presudu kojom su proglašeni krivim i osuđeni na ukupno 15 godina zatvora federalni premijer Fadil Novalić, suspendovani direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak, Fikret Hodžić i njegova firma F. H. Srebrena malina zbog sporne nabavke 100 kineskih respiratora ACM 812 A nabavljenih u jeku pandemije COVID-19.
Novalić (SDA), Solak, Hodžić, te njegova firma proglašeni su krivim za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, a Solak još i dodatno za krivotvorenje službene isprave.
Dopremijerka Federacije BiH i ministrica finansija Jelka Milićević (HDZ) oslobođena je optužbi.
Presudu je izreklo tročlano vijeće koje su činile sudije Branko Perić, kao predsjedavajući Vijeća, te sudije Braco Stupar i Goran Radević. Presuda je donesena većinom u Vijeću, preglasavanjem sudije Perića, koji je bio protiv osuđujuće presude.
Novalić, Solak i Hodžić proglašeni su krivim da su zloupotrebama službenog položaja pogodovali firmi Srebrena malina, koja je za potrebe Federacije nabavila 100 kineskih respiratora za liječenje COVID-19 pacijenata. Između ostalog, navedeno je da su svojim radnjama pribavili nezakonitu imovinsku korist za Hodžića i njegovu firmu, te oštetili Federaciju BiH i njene građane za 694.747 KM, te nabavili sredstva koja nisu adekvatna za ono za šta su nabavljana.
U presudi je, između ostalog, navedeno da Federalna uprava civilne zaštite nije mogla biti ugovorni organ, da Srebrena malina u vrijeme kad je sa njima zaključen ugovor nije bila upisana u registar veleprometnika medicinske opreme, da je proveden pogrešan postupak javne nabavke, odnosno da je umjesto izuzeća od Zakona o javnim nabavkama bilo potrebno primijeniti član 21 Zakona o javnim nabavkama, odnosno pregovarački postupak bez objave obavještenja.
Sudija Branko Perić, koji je izrekao današnju presudu, kazao je kako se njegova ocjena dokaza u potpunosti razlikuje od ocjene dokaza njegovih kolega. On je potom iznio obrazloženje zbog čega je izdvojio mišljenje.
Između ostalog, kazao je kako je specifičnost krivičnog djela zloupotreba službenog položaja u tome što se mora utvrditi namjera da se počini krivično djelo i da se stekne nezakonita imovinska korist.
– Zloupotrebe su česte, ali nije svaka zloupotreba krivično djelo – kazao je Perić, te dodao da su za dokazivanje namjere da se počini krivično djelo potrebni čvrsti dokazi, a da prema njegovom mišljenju Tužilaštvo u tom pravcu nije ponudilo čvrste dokaze, nego niz indicija nedovoljne dokazne snage.
Kazao je da je Tužilaštvo na glavnom pretresu iznijelo niz screenshotova komunikacija optuženih međusobno ili sa drugim osobama, kao i da je izdvojilo poruku u kojoj Hodžić govori Novaliću kako ga je poslao Asim.
– Ja mogu pretpostaviti ko je Asim, ali objektivan posmatrač ne može znati ko je to ni kakva je njegova uloga. Sud ne zasniva svoje odluke na pretpostavkama – kazao je Perić.
On je dalje naveo da se iz provedenih dokaza moglo vidjeti da je Novalić tražio od velikih proizvođača da se uključe u nabavku respiratora i da se, između ostalog, obraćao i vlasniku firme Violeta Petru Ćorluki.
– Prema mom mišljenju, on je odluke morao donositi u haosu proglašene pandemije, dok je prema mišljenju kolega favorizirao firmu Srebrena malina Fikreta Hodžića da bi mu pribavio korist. Takav zaključak se ne može izvesti iz provedenih dokaza. Nema dokaza da su se poznavali odranije. Kontakti počinju nakon dostavljanja ponude – naveo je Perić.
Dodao je i da Novalić nije radio ništa što nisu radili svi premijeri u vrijeme pandemije.
– Situacija je zahtijevala hitnost u postupanju. Zdrav razum zahtijeva hitno djelovanje. Solak i Novalić su morali da predviđaju šta će se desiti. Da li su pravili greške? Greške nisu krivično djelo. Pitanje nabavke respiratora bilo je pitanje života i smrti. Mnoge države su se borile da po svaku cijenu nabave te uređaje, neke su to proglasile državnom tajnom. Mnoge države su kupile hiljade tih uređaja koji negdje stoje neraspakovani – kazao je Perić.
Dodao je da prema mišljenju njegovih kolega Solak u Federalnoj upravi civilne zaštite trebao formirati komisiju koja bi se bavila tom nabavkom.
– Da li bi to bilo razumno u vrijeme kad se situacija mijenja iz sata u sat? Da je sve to uradio, danas bi bio optužen jer je formirao komisiju. Solak, čak i da je pogriješio u odluci koji postupak će provesti, uvjeren sam da u tome nije bilo namjere. I sudije nekad donose pogrešne odluke pa ih niko zbog toga ne procesuira – kazao je Perić.
Osvrnuo se i na način pokretanja istrage, koja je, kako je podsjetio, pokrenuta na osnovu medijskih napisa, te da se sastojala od saslušanja svjedoka. Kazao je da nisu provedene nikakve posebne istražne radnje u ovom predmetu, a da se tužilac žalio na navodnu nesaradnju policijskih i drugih službi.
Kada su u pitanju komunikacije koje su prezentovane Sudu, kazao je da se radi o razmjeni poruka sa uobičajenom komunikacijom, a da Hodžić najviše komunicira sa zaštićenim svjedokom Tužilaštva Kristianom Marićem, koji ga potom povezuje sa firmom Exotrade i Sanjom Lekić.
Kada je u pitanju ispravka ugovora u Federalnoj upravi civilne zaštite kada je nakon što je sklopljen ugovor za respiratore HCVE 003 promijenjen predmet nabavke te su navedeni raspiratori ACM 812 A, Perić je kazao da je ispravka izvršena zbog nemogućnosti isporuke već dogovorenih respiratora.
– Kolege su smatrale da je taj ugovor trebalo raskinuti, pa sve ispočetka. Zašto bi to radili? Svi smo vidjeli u kojim okolnostima su se ti respiratori nabavljali – kazao je Perić.
Kada je u pitanju pismo namjere, odnosno dva pisma koje je Novalić potpisao kako bi ih Hodžić mogao dostaviti Kinezima, kazao je da je Kina kao ozbiljna država to tražila i da Novalić nije potpisao pismo namjere da bi Hodžić nabavio pa prodavao nabavljene respiratore. Dodao je i da su respiratori stigli u vrijeme pandemije.
U vezi s navodima za ubrzavanje dobijanja dozvole od Agencije za lijekove i medicinska sredstva, Perić je kazao da je nabavka respiratora bila interes države, a ne samo Hodžića.
Rekao je i da je Tužilaštvo insistiralo na narativu da nabavljeni respiratori nisu upotrebljivi za liječenje COVID-19 i da smo o tome slušali pola godine, ali da se nisu bavili time u koje svrhe su nabavljeni respiratori korišteni, da li su korišteni za pacijente sa srednje teškom i lakšom kliničkom slikom i slično.
Perić se danas u sudnici osvrnuo i na, kako je kazao, medijski teror koji vlada već dvije godine i kojem su izloženi optuženi i Sud u ovom i još jednom predmetu.
Kazao je da bi se to u demokratskom svijetu smatralo ometanjem pravde.
U oba slučaja, kako je dalje kazao, centar je u jednom dnevnom listu, a da međunarodni zvaničnici umjesto da to osude i sami učestvuju u tome.
Spomenuo je i slučaj proglašenja dvojice tužilaca koji vode ovaj predmet “herojima mjeseca” od Ambasade SAD-a u BiH u vrijeme dok je predmet bio živ.
– Ja ne znam čak ni šta to znači, ali to može izazvati različita tumačnja u javnosti. Ne vjerujem da nam je to potrebno. Da li je potrebno miješanje izvršne vlasti druge zemlje, to je pitanje na koje vi možete odgovoriti. Trebalo bi da neko i o tome razmisli jer ako je ovo praksa, nema tu ni pravde ni vladavine prava – kazao je Perić.
Na kraju je pitao i da li je medijsko izvještavanje na ovakav, kako je naveo, “krajnje primitivan način” u službi vladavine prava.
