Danas je prvi dan Velike sedmica – Cvjetnica, nedjelja palmi ili Muke Gospodnje, koja se u Katoličkoj Crkvi slavi kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao palminim i maslinovim grančicama.
Cvjetnica je uvod u Veliku sedmicu.
Katolička crkva spominje Isusov svečani ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koje su uslijedile nakon toga.
U vrijeme kada je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu.
Ulazak Isusa Hrista u Jeruzalem naziva se i carskim “Evo Car tvoj ide tebi krotak“.
U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velike sedmice, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.
Misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj muke iz Evanđelja.
S Cvjetnicom počinju dani intenzivne pripreme za Uskrs, najveći kršćanski praznik. Posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdijenje.
Velika sedmica završava Uskrsom. Uskrsnuće Isusovo u kršćanstvu je temeljna vjerska istina da je Bog – Otac svoga Sina Isusa Krista treći dan uskrnuo iz mrtvih, odnosno da je Isus umro i uskrsnuo.
U narodu je Cvijetnica poznata kao praznik koji se obilježava upotrebom raznovrsnih biljaka specifičnih za proljeće, kao što su ljubičice, bršljan, vrbica i slično. Prema običaju, vjernici nose bilje u crkvu na blagosiljanje kako bi se pridala dvostuka moć, zaštitna i plodonosna.
Bilju, blagoslovljenomu na Cvjetnicu u crkvi, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti i sl.) i plodonosna (osiguravanje dobrog uroda i zdravlja). Blagoslovljene su se grančice stavljale na polja, u štale i hambare, zaticale za svete slike u kući, odnosile na groblje ili su se, sasušene, palile kada se približavalo nevrijeme. Također se umivalo u vodi u koju se stavljalo cvijeće ili mlado žito, s uvjerenjem da će koristiti zdravlju, sačuvati mladost i ljepotu lica, a ponegdje i marljivost.
Prastaro vjerovanje u obnoviteljsku moć biljaka, koja se prenosi na ljude preuzelo je kršćanstvo tumačenjem proljetne obnove kao obnove čovjeka.
