Nova obećanja po Hercegovini: “Izgraditi auto-put koji nikom ne treba”
Palo je novo obećanje. Gradiće se auto-put od Trebinja do Foče u narednih 10 godina.
Najavio je to predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, tokom posjete Hercegovini i to kao kapitalni projekat od strateškog interesa za Republiku Srpsku.
“To nikada nije moglo da se završi za godinu, dvije ili pet godina, biće završeno za desetak godina, ali neće nikad ako ne počnemo sljedeće godine“, rekao je Dodik novinarima u Gacku.
Ognjen Bodiroga, poslanik SDS-a odmah je ovu najavu prokomentarisao u NSRS tražeći dozvolu da se javno nasmije ujedno poručivši da kako se već godinama ne može popravi ni 20 kilometara magistralnog puta Foča-Goradžde, a najvljuje se auto-put: “Ne mogu povjerovati će se praviti autoput Trebinje- Foča ili kako je Nedeljko Čubrilović (ministar saobraćaja i veza) izjavio da će krenuti rekonstrukcija puta Foča- Šćepan polje, jer ja tu priču slušam od svoje punoljetnosti. Šta se danas obećava, prevazilazi i dječiju maštu”.
Bilo riječ o mašti ili ne, ekonomske opravdanosti za gradnju auto -puta na ovom potezu nema, jer Hercegovina odumire, ekonomski i demografski. Već godinama.
Kako se živi u Hercegovini možda ponajbolje opisuje podatak izrečen u NSRS, da je prošle sedmice samo u Bileći, za dva dana, izdato 135 potvrda o nekažnjavanju u svrhu regulisanja radnog odnosa u Hrvatskoj!
A odlaze u Hrvatsku jer u Hercegovini nemaju gdje raditi. Ovdje danas gotovo da ne postoji lokalna privreda, jer su loše privatizacije, a potom i sporni investitori uništili sva preduzeća koja su mogla da udahnu život ovom dijelu BiH.
A gradnja svakog auto-puta, jasan je ekonomista Zoran Pavlović, primarno trebala biti vezana za industrijski razvoj. Obzirom da na relaciji Trebinje- Foča, industrijskog razvoja ili buma nema, gradnja auto-puta je gotovo pa besmislena.
“Ono što je suština je da ne možemo donositi odluke da ćemo investirati milione, stotine miliona bez ekonomske studije isplativosti. To je obaveza kod svake velike investicije i trošenja javnog novca. Ali kod nas je sve moguće pa i izgraditi auto-put koji nikom ne treba, kao što je Prijedor-Banjaluka, a ili još manje bitan put Foča-Trebinje”, jasan je Pavlović. On ujedno dodaje da osnovna stvar kod siromašnih zemalja, a takva je BiH, ne trošite na luksuz, na autoputeve, nego održavati postojeću putnu infrastrukturu.
Ekonomista Slaviša Raković pak smatra da je gradnja auto- puta samo jedno obećanje i ništa više, kao i da ga najviše boli činjenica da na ovoj relaciji nema ni jednog magistralnog puta, u kvalitetu, barem, dvadesetog vijeka. “Ovako je sve manje -više jedna izjava za kupovinu političkih poena, a ako se gradnja nastavi dalje od Foče, a ima gdje, imaćemo sjajne puteve na papiru. Što se same isplativosti jednog autoputa tiče, lako se mogu naći pokazatelji, od 10 do 15 hiljada vozila na dan. Međutim, daleko je sve to od realizacije bez obzira na najavu i namjeru. Čak i da je namjera ozbiljna teško je očekivati bilo šta izuzev moguće studije”.
Buka
