Ako negdje želite da pronađete ljubav, naći ćete je u njima
Ko je provodio vrijeme s djecom koja imaju Daunov sindrom zna o kakvim se dušama radi
I koliko znaju da budu beskrajno čisti i privrženi njihovi svjetovi
Drugačije grle, drugačije gledaju, drugačije vole
Njihovu emotivnost i izražavanje emocija malo šta sputava
Tu su, među nama
A kao da su sa neke druge planete
Kad ste sa njima, kao da ste s anđelima
Da u momentu zaboravljate beskrupulozna pravila kojima smo okruženi
Licemjerje
I zajedno s njima dotaknete nebo, ljubav, radost
Prošle godine sam se sasvim slučajno zaigrao s nekima od njih
Na jednom od gradskih bazena
Nisu, doduše, imala Daunov sindrom, ali je bilo nešto slično
Ne sjećam se da mi je neko u životu toliko ljubavi i zagrljaja dao
A da ne znaju ni ko sam, ni šta sam
Samo smo se igrali
I osjetili…
Bio sam im drag
I bili su mi dragi…
Tek poslije mi je prišao njihov vaspitač i rekao mi ko su oni bili
Iz kog doma dolaze i koji problem imaju…
Drug iz detinjstva ima sestru sa Daunovim sindromom
Kad god sam je vidio, vidio sam čistu dušu
Da mi i sad zasuze oči kada je se sjetim
Njene dobrote
Topline
Nježnosti
A i njene tuge, što nije imala s kim da se igra
Posebno kada je završila specijalnu školu
I čitav život joj se sveo na kuću i njenu sobu…
Moja ljubav prema tim dragim ljudima je bila tolika
Da sam htio da upišem školu koja se bavi njima
A podstakao me i jedan od najljepših filmova koje sam gledao
„Osmi dan“, koji se bavi tom temom
Zamišljao sam časove na kojima bismo pričali, igrali se, putovali
Ušuškani kao na nekom pustom ostrvu
Gdje većina problema koja muče ljude
Jednostavno ne postoji
Oni žive neke svoje zasebne svjetove
I ne mogu da kažem da im je lijepo ili bolje
Ili da su spašeni, blaženi
Nisu
Ali imaju svoj neki smisao i put
Koji mi možda ne razumijemo dovoljno ili ne osjećamo
Ali jedno treba da znamo a to je da bogatstvo ljudske duše
Emocionalnost
Ne zavise ni od stepena inteligencije, ni od obrazovanja
Već je dar unutrašnjeg svijeta
Koji u njima živi kao u malo kome
Ljudska toplina, nježnost, odanost, blagost…
I ako negjde želite da pronađete ljubav
Čistu
Beskrajnu
Kao nesputanu radost igre
Pronaći ćete u njima
U tim ljudima
Koji zauvek ostaju djeca
Nevažno koliko im je godina
I ne odvajaju se od svog svijeta mašte u kome im je najljepše
U kome su najsigurniji
I jedino što traže od nas je da ih se češće sjetimo
Igramo s njima
I više obraćamo pažnju
Ništa više
Samo to
I bit će nam vječno zahvalni.
S. Simic
