Stolac, sjajni biser Hercegovine, grad koji ima najdužu historiju gradskog života u Bosni i Hercegovini, a materijalni tragovi ukazuju na urbani način života unazad četiri hiljade godina.
Stolac smo posjetili početkom marta. Prvi behar i toplo vrijeme, učinili su da bezbrižno istražujemo kulturna i prirodna blaga ovog prelijepog grada.
Stolac obiluje bogatim kulturnim naslijeđem, koje je još 1980. godine bilo upisano pod zaštitu UNESCO-a. Tokom duge historije, na teritoriji Stoca, ali i cijele Hercegovine, preplitale su se i ostavljale traga mnoge i različite kulture i civilizacije.
Iako prepoznatljiv kao grad sa najvećim brojem spomenika kulture u našoj zemlji, grad Stolac krije prirodne dijamante skoro na svakom koraku. Smaragdni prirodni bazeni, vodopad Provalije, glavni grad ilirskog plemena, rijeka Bregava…
Istup, Badanj i Daorson samo su neke od lokacija koji govore o bezvremenskoj ljepoti ovog hercegovačkog grada.
Ulaskom u Stolac prvo što ćete primjetiti su zidine starog grada Vidoškog.
Grad Vidoški dobio je ime po rijeci Bregavi, koja se tada zvala Vidoštica. Prvi put spominje se kao grad u zemlji hercega Stjepana Kosače 1444. godine, te je bio od velike važnosti jer se nalazio na putu kojim su prolazili i trgovali Dubrovčani.
Unutar zidina nalazili su se bunari, ostaci stambenih objekata, stepeništa, kule, topovske platforme i temelji starih vjerskih objekata. Do prvih desetljeća 19. stoljeća grad se službeno zvao Vidoški i bio je najrasprostranjeniji utvrđeni grad u Hercegovini i Imao je 13 kula.
Osim Vidoške, koja spada u zaštićene spomenike kulture, u Stocu se nalazi i jedna od najstarijih džamija u Hercegovini sultan Selimova džamija. Džamija je potpuno srušena, a njeni ostaci dislocirani 1993. godine. Obnovljena je 2001. godine.
U Stocu je smještena i Nakšibendijska tekija. Izgrađena je na mirnoj lokaciji, uz lijevu obalu rijeke Bregave, a smatra se da su derviši odigrali značajnu ulogu u prenošenju islama na ove prostore.
Prolazeći uskim ulicama ovog prekrasnog grada, primjećujemo da rijeka Bregava teče kroz skoro svaku avliju. Na njoj se nalaze stari stolački mostovi, Inat ćuprija, Podgradska ćuprija, Djevojačka ćuprija, a svaki od ovih kamenih spomenika ima svoju priču.
Stolac je rodni grad i Mehmedalije Maka Dizdara, velikana bosanskohercegovačkog pjesništva. U njegovu pomen 1997. godine izgrađena je Makova hiža. Mak Dizdar je kažu mnogo volio Hercegovinu, a rodnom gradu i domovini poklonio je mnoge stihove; tako u pjesmi ‘Uspavanka’ pjesnik piše:
Došao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najluđe bilo stići
Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići
Jer ovdje se ne živi samo da bi se umrlo
Ovdje se i umire
Da bi se živjelo.”
Nakon obilaska uže jezgre grada, i uživanja u hercegovačkom suncu, zaputili smo se do mjesta Boljuni koje se nalazi 12 kilometara jugozapadno od Stoca, kako bismo posjetili nekropolu stećaka Boljuni.
Nekropola se sastoji od 274 stećka: 82 ploče, 176 sanduka, 12 sljemenjaka i 4 stećka u obliku krsta. Ukupno 92 stećka su ukrašeni: 29 ploča, 57 sanduka i 6 sljemenjaka, što ovu nekropolu svrstava u nekoliko većih i bogato ukrašenih nekropola.
Na stećcima u Boljunima je 19 epitafa na bosančici, koji pružaju historijske informacije i bitne detalje o historiji kulture u BiH.
Okolina Stoca jedna je od najbogatijih oblasti po broju i kvaliteti izrade stećaka, pa ne propustite da doživite i taj dio bh. historije. U okolini Stoca, osim ove, nalaze se još dvije nekropole uvrštene u UNESCO-ovu listu svjetske baštine: Radimlja i Potkuk.
U Stocu se nalazi i jedino jevrejsko svetilište u Evropi, grob Moše Danona, kojeg u junu svake godine posjećuju hodočasnici iz cijelog svijeta.
Radiosarajevo.ba
