Nakon završetka regularnog dijela sezone u A1 ligi košarkaša FBiH, grupa jug, Edin Madžak šef stručnog štaba Košarkaškog kluba Konjic dao je osvrt na sezonu:
“Izgubili smo utakmicu protiv jako “motivisane” ekipe Bošnjaka, što nije sporno, jer oni koji prate košarku znaju da je to ekipa koja je izborila premijer ligu, ali je ne igra samo svojom odlukom, iz njima znanih razloga. Isto tako treba reći da su oni nastupili bez tri nominalno najbolja igrača Rešidovića, Džafića i Fejzića, ali i ostatak ekipe je preiskusan i kvalitetan. Mi smo realno znali da će biti teško, ali smo izgorili u svom neiskustvu i podbacili i to je činjenica.
Sad dolazimo do onog što je sporno. Ista ta ekipa kolo prije u Visokom i to jača za Fejzića, mladog igrača Sparsa i reprezantivca BiH, koji je u prvoj utakmici protiv Visokog imao preko 30 poena a u drugoj nije, može se reći, ni pokušavao. Onda recimo, kada te neka ekipa pobijedi pedeset poena prvu utakmicu, onda svi koji znaju košarku, očekuju bar neizvjesnu utakmicu, što nije bio slučaj jer je Visoko dominiralo čitavu utakmicu. Međutim dešava se i to, propozicijama takmičenja je predviđeno da se utakmice zadnjeg kola igraju u isto vrijeme, ali mi smo igrali u 16:00, dok su svi ostali u 19:00. Na naš upit zašto, KS Sarajevo kaže da nije moglo drugačije, iako su svjesni da to nije reguralno.
Sada one besmislene pritužbe iz KK Visoko na utakmicu u Konjicu, kada smo na terenu pokazali da smo puno kvalitetnija ekipa od njih, dobivaju puni smisao. Sve ovo je manje bitno sada, jer to je naša realnost u sportu, a ono što je bitno jeste da mi već četvrtu sezonu od kada smo prebacili fokus na mlade i naše domaće igrače svake godine imamo sve manji budžet i samo ličnim angažmanom i par pojedinca iz uprave, kojima se ovim putem zahvaljujem, i odricanjem struke i igrača, smo uspijevali da igramo ovaj zahtijevan rang gdje druge ekipe imaju višestruko veće budžete.
Ove godine pored toga što smo ostali bez Orhana Špage, koji je jedini mladi igrač koji je prešao u premijer ligu, ostali smo i bez Herića i Maksumića, dvojice domaćih igrača koji iz privatnih razloga nisu bili u stanju igrati, ali najveći problem je odlazak više naših mladih igrača na fakultet, koji zbog financijskih razloga nisu mogli dolaziti više od dva puta na treninge i onda je jasno da smo izgubili mnogo neizvjesnih utakmica, jer kao najmlađa ekipa u ligi i jedina sa tim konceptom moramo biti optimalno fizički spremni da bi mogli parirati ekipama sa strancima, iskusnim dobro plaćenim igračima sa strane. A sad kao šef struke, moram reći ovim “dušebrižnicima”, koji kažu da je ovo najslabija ekipa Konjica, da je ovo jedna od najpotentnijih ekipa od rata, jer jedan Hasagić 2001, Špago 2000, Kozić 2003, Hajdar 2004, Graho 2004, Zlomušica 2004, Parcan 2005, Boloban 2005 i plejada još mlađih, samo trebaju osnovne uslove da se bave sportom i biće uspjeha. I nije katastrofa ispasti u A2 ligu, jer tamo samo sa našim igračima bi bili dominantni, ali ta liga broji 12 timova i ona će biti financijski vrlo zahtjevna.
Ono što moram otvoreno reći jeste da sam vrlo ponosan na ove četiri godine u klubu, jer kad sam došao zatekao sam par domaćih igrača. Zasukali smo rukave, četiri godine nisam imao pauze i radili smo u nemogućim uslovima, ljeti na drecelju i partizanovu, nikad se nismo žalili i počeli su se pojavljivati mladi igrači kojima smo strpljivo davali šansu, Cokoje, Špage, Hasagić, Mehanoli, Graho, Kozić, Hajdar, Parcan, Boloban. Moram se zahvaliti posebno kapitenu Hebiboviću koji je jedini od iskusnijih igrača i pored obaveza na poslu ostao do kraja sa ekipom.
Osim uloge trenera na neki način sam bio i sponzor, jer sam dosta svojih sredstava davao kad je to bilo neophodno i nije mi žao, to je moja strast, ali je poanta da je to neodrživo i dugoročno gledano bez šansi za uspjeh. Prvenstvo je gotovo i liga, koja god, počinje tek za 8 mjeseci. Pa sad zamislite, mladi igrač koji je odigrao 16 utakmica ove sezone, sad pauza 8 mjeseci, a recimo u svakoj drugoj zemlji pauza je 2 mjeseca najviše.
Ono što moram istaći, ovo su samo fakti i činjenice koje niko ne može osporiti, jer su lako dokazive. Samo je pitanje, da li je potrebna košarka u gradu, a za mene nema dileme ja sam tu najmanje bitan i ne kajem se. Ponovo bih žrtvovao rezultat, jer kao pravi sportista volim pobjeđivati, ali dati šansu našim mladim igračima kod mene nije imalo alternativu.
I u tome pravcu smo jedini u ovoj ligi pored svega uspijevali i imali smo jedini dobru posjećenost, jer su dolazili rodbina i prijatelji igrača, ali i to se nije sviđalo savezu jer oni najviše vole kad je dvorana prazna, kao većinom u ovoj ligi. I zato ne mogu prežaliti kad mi u našoj punoj dvorani, sa našom djecom razbijemo Visoko a oni iduće sedmice u praznoj dvorani iznenade “nemotivisani” Bošnjak i tako će oni kao ekipa koja je sastavljena od iskusnih igrača sa strane igrati A1 ligu, što se uklapa u pravac u kojem ovaj savez ide. Na sastanaku prije sezone kad su sami dali prijedlog da na parketu moraju biti dva igrača 2002 godišta i mlađi, upravo su ovi timovi bili energično protiv, jer najlakše je po društvenim mrežama hvaliti se sa odličnim radom i rezultatima sa mladima, a onda u prvom timu dovesti iskusna pojačanja 35 plus i na kraju nemamo mladog igrača u premijer ligi, a o reprezentaciji da ne pričamo. Ja nikad nisam želio da fukcionišemo na taj način vjerovao sam samo u rad i konstantno usavršavanje i na kraju osjećam se krivim samo iz razloga svoje velike želje što sam pristao da vodim ekipu koja nema uslove da ima sve igrače na treningu bar 5 puta sedmično. Znam da je ovaj moj apel uzaludan i da će završiti na Trollu, koji budi rečeno podržavam, jer jedino ona na svoj način ukazuje na svu sumornost BiH košarke, ali sam jednostavno morao ukazati na našu djecu koja imaju talenta i samo sa malo dobre volje bi mogli ostvariti svoje potencijale.
Na kraju se zahvaljujem svim momcima koji su svako ljeto i zimu predano radili, iako nikad nismo mogli otići negdje na pripreme, i koji su sami svjesni situacije u kojoj se nalazimo cijenili to što za ove četiri godine nisam nikad preskočio trening i što sam im nametao tu radnu etiku, neki od njih će sigurno napraviti karijeru ako ne ovdje onda u drugim sredinama.
Također velika zahvala i našoj publici, koja je redovno dolazila na naše utakmice, podržala ovaj koncept i našu ekipu. Imali smo najposjećenije utakmice u ligi, te su time pokazali da Konjic želi košarku” rekao je na kraju osvrta Edin Madžak.
