Piše: Mirsad Čukle
Prostor Konjica, Prozora i Jablanice, tih surovih dana početkom marta prije 80 godina, bio je poprište dramatičnih događaja presudnih za našu budućnost.
Cilj njemačke ofanzive bio je uništenje Vrhovnog štaba, CKKPJ i uništenje glavne partizanske bolnice, ali ni jedan od tih ciljeva nije ostvaren, zahvaljujući genijalnosti J.Broza Tita i hrabrosti partizanskih boraca. Ova bitka ušla je u sve vojne udžbenike svijeta, sinonim je za humanost, genijalnost, nesebičnost, hrabrost, solidarnost, istrajnost…
Hitleru je smetala Bihaćka republika ili “Titova država”, kako su ovu slobodnu teritoriju od oko 48.000 km2, nazivali njemački izvori. Ofanziva je trajala od 20.januara do 20.februara 1943., a Hitler je osim svoje vojske, angažovao Italijane, Bugare, ustaše i četnike, ukupno 90.000 vojnika i 150 aviona, protiv 18.500 partizana, opterećenih sa 4.000 ranjenika i bolesnika, te veliki broj izbjeglica.
Na savjetovanju u Duvnu, Tito je 8.2. obrazložio operativni plan i podijelio zadatke. Prvi napad na Prozor između 15.i 16.2. Italijani su odbili, ali poslije Titove naredbe da “Prozor noćas mora pasti”, slijedeće noći patizani su zauzeli Prozor, a 22.2. i Jablanicu. Napad na Konjic 19/20.2., kao i još tri napada od 22. do 27.2., bili su odbijeni. Partizani su do tada zarobili njemačkog majora Artura Štrekera, oko 800 vojnika, 7 tenkova, 34 kamiona, veći broj topova i ogromne količine municije. Da je Konjic bio oslobođen, sa zarobljenim kamionima mnogo lakše bi se ranjenici prebacili iz Jablanice prema Glavatičevu i dalje.
Na savjetovanju u selu Gračanica (Prozor) 28.2., odlučeno je da se poruše svi mostovi na Neretvi, a istovremeno izvrši kontraudar prema Gornjem Vakufu. Na Vilića guvnu 2.3. vođene su tako teške borbe da je njima rukovodio Tito.Kontraudar je bio toliko ubjedljiv da je 5. marta čak zauzet i Gornji Vakuf. Neprijatelji su nasjeli na varku Vrhovne komande NOV.
Dramatični su to bili trenuci i nadljudski napori. Avioni neprekidno nadlijeću, sipaju bombe i mitraljesku vatru, užas i smrt, na jednom mjestu hiljade vojnika, ranjenika, tifusara, pjegavac hara, nedostatak hrane i zavoja, a obruč se steže.…
Inž. Volođa Smirnov i profesionalni miner Luka Rađenović, uz pomoć nekoliko drugova, uspješno su srušili most u Jablanici. U noći, 6.3., “Grom desetina” bombaša dobrovoljaca sa Stevom Opačićem na čelu, počela je da puže preko čelične konstrukcije porušenog željezničkog mosta. Prelaskom Neretve, desetina uništava bunker i dva PAM-a. Dvije bačene bombe u Neretvu bile su znak da je zadatak izvršen.
Tokom noći 6.3. ubrzo prelazi i 3.bataljon 2.dalmatinske brigade, a do 3 sata ujutro 8.3., tj. za 19 sati na metalnom skeletu, uz pomoć lokalnih aktivista, inžinjerci postavljaju improvizovani drveni most dug 56 i širok 2,5 m.
Do zore 7.3., partizani zalaze iza četničkih položaja, 8.3. Druga proleterska razbija četnike, a 9.3. Treća divizija se probija pravcem Podhum-Ostrožac, prelazi rijeku Neretvicu i oslobađa Ostrožac.
Tito je sve do zore 12.3. bio na desnoj obali Neretve. Do 14.3. na lijevu obalu Neretve prešao je posljednji ranjenik, a 14/15.3., i 3.krajiška kao zaštitnica. Kao prethodnica, jedinice 2.proleterske 11.3. prošle su rejon Borci-Boračko jezero, i 15. 3. oslobodile Glavatičevo. Nijemci su 10.3. ušli u napušteni Prozor, 17.3. ulaze u Jablanicu, a partizani su prije polaska iz Jablanice, u Neretvu bacili svo teško naoružanje, tenkove i kamione.
Istovremeno, Tito iz Jablanice u Zagreb šalje najsposobnije saradnike Koču Popovića, Vladimira Velebita i Milovana Đilasa na pregovore sa Nijemcima oko razmjene zarobljenika i poginulih vojnika. U knjizi, “Beleške uz ratovanje”, (drugo izdanje, BIGZ 1988.), Koča Popović kaže da je na pregovore pošao iz Gračanice 11.3.1943., sa podignutom bijelom zastavom. Stvaran povod za pregovore bio je kupovina vremena. O pregovorima sa Nijemcima Koča je Tita 16.3.1943. upoznao na Boračkom jezeru, a Đilas je stigao 17.3. (Kominterna je bila protiv ovih “martovskih pregovora”, isto kao i protiv formiranja 1.i 2.proleterske brigade, protiv održavanja Avnoja itd. Ali, Tito je odlučivao samostalno, vizionarski, sve do konačnog razlaza sa Rusima 1948.godine).
Konjičanin Vlatko Lazarević u knjizi “Ratne zabilješke sa Neretve i Sutjeske“ piše da su na Ljubini četnici potučeni 10.3., Dalmatinci 11.3.zauzimaju Prevlje i Kapelu, Crnogorci zauzimaju Jakovljevića gaj, 2.proleterska Kiser. Partizani ulaze u Bijelu gdje 12. 3. održavaju konferenciju. 15. i 16. marta u Bijeloj je sa Ljubine došlo oko 2.300 ranjenika, te “1.000 konja za kojima se jedva vuklo 1.200 tifusara”. 17.3. lakši ranjenici i tifusari krenuli su za Borke, a 21.3.Nijemci ulaze u Bijelu.
Vladimir Dedijer u svome Dnevniku piše da je “24.3.1943., sreda”, bio u Glavatičevu, gdje je na partizanskom groblju ostalo 226 poginulih i umrlih partizana. Na spomen ploči u partizanskom groblju u Odžacima piše: „Ovdje je sahranjeno 127 nepoznatih boraca NOV pripadnika Centralne bolnice i drugih jedinica, umrlih u toku 1943. godine, na ovom terenu“.
Partizanski general Ekrem Durić (9.2.1925.-3.3.2014.), učesnik bitaka na Neretvi i Sutjesci, u intervjuu vašem novinaru, rekao je da je na poslijeratnoj vojnoj akademiji u Francuskoj 1955-1957., njemački general učesnik Bitke rekao da bi se u Jablanici 1943. svaka vojska, osim Titove predala, jer su bili tučeni iz vazduha, a opkoljeni sa svih strana, od Nijemaca, Italijana, četnika i ustaša..
Muzejski kompleks Bitke za ranjenike u Jablanici, otvorio je Tito 12.11.1978.,pred 100.000 građana. Bitka na Neretvi primjer je kako se se čuva i poštuje čovjek, te kako se gradi država za čovjeka. Mi današnji udružimo antifašističke snage, budimo jači, glasniji, hrabriji u borbi za pravdu i slobodu, ravnopravnost, državnost, u borbi za čovjeka.
Svaka stopa ovdje je dio historije. Veličanstveni i besmrtni partizani, koji su bili dio svjetske antifašističke koalicije, ispisali su najljepše stranice naše historije.Poštujmo herojstvo partizana i učimo od najboljih, jer prošlost živi u sadašnjosti, a i u budućnosti.
(posvećeno “Grom desetini” i sjećanju na 80-tu godišnjici Bitke za ranjenike na Neretvi)
(Zabranjeno je preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora novikonjic.ba. Vlasnik objavljenih materijala na portalu novikonjic.ba je Udruženje VIPK i portal novikonjic.ba, osim ako nije navedeno drugačije. Obavezni ste podijeliti izvorni link na informaciju koju preuzimate, tj. link na portal novikonjic.ba. Za preuzimanje informacija možete nas kontaktirati i putem redakcijskog e-maila: novikonjic@gmail.com.)
