U Vladi Federacije Bosne i Hercegovine upriličen je prijem za pripadnike Federalne specijalizirane jedinice za spašavanje iz ruševina – USAR, Federalne uprave civilne zaštite i Gorske službe spašavanja FBiH koji su učestvovali u akcijama potrage i spašavanja u Turskoj, nakon zemljotresa koji su početkom februara pogodili jug te zemlje.
U akcijama spašavanja učestvovala su 52 pripadnika USAR tima sa četiri psa i 69 pripadnika Gorske službe spašavanja FBiH sa tri psa tragača.
Prijemu su prisustvovali premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić, dopremijeri Jelka Milićević i Vesko Drljača i ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini Sadik Babur Girgin.
FOTO: AA
Novalić je u obraćanju izrazio duboku zahvalnost svim spasiocima koji su učestvovali u misiji u Turskoj.
– Stojim pred vama s najvećim poštovanjem. Danima i noćima ste nadljudskim naporima neprekidno radili najplemenitiji posao. Zahvaljujem vam se u svoje i u ime Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Svoju misiju ste odradili na ponos svih nas. Vi ste osvjetlali obraz države Bosne i Hercegovine i nema sumnje da naša zemlja na vas uvijek može računati. Vaše herojstvo neće biti zaboravljeno. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će sigurno i dalje biti vaša podrška – kazao je Novalić.
Potom su uručena priznanja i zahvalnice svim članovima spasilačkih timova kao i psima tragačima.
Priznanje je dobila i Sandra Musić koja je učestvovala u spasilačkoj misiji u Turskoj.
– Trinaest dana smo boravili u regiji Hatay, a od toga smo devet dana bili konstantno na terenu. Bili smo jedina zemlja koja je 24 sata ponudila pomoć. Naši timovi su bili u jedinicama koje su 24 sata bez prestanka bile na terenu – rekla je Musić.
Istakla je da je bila velika čast nositi grb Bosne i Hercegovine tokom akcije spašavanja.
– U Turskoj smo prepoznati kao zemlja sa velikim potencijalnom, zemlja koja je pored onoga što je ponudila na profesionalnom nivou, dala i onaj moralni i ljudski doprinos – kazala je Musić.
Dvadesetdvogodišnji spasilac Jasmin Trle istakao je da su pokušali pomoći na sve moguće načine.
– Išli smo tamo gdje nas srce vodi. Nikad niko od nas to prije nije vidio, niti doživio. Mislili smo da ćemo sve ovo lakše podnijeti. Slike koje smo vidjeli će nas sigurno pratiti čitav život. Najteže nam je bilo kada vidimo te ljude, kada vidite da majka, otac čekaju da im se dijete izvuče iz ruševine. Vuku vas za rukav, a vi ne znate šta će biti – kazao je Trle.
