Ibretim se Bosno tebi
Ljepoti što svijetom nigdar, sličnu tebi nisam sreo
a hodio u mislima tamo gdje se i led kuje
Imao sam ja koraka, na bukadar, ali ovdje stope spleo
gdje me sevdah budi snena, gdje se ljubav oplakuje
Ibretim se Bosno tebi, milenija dva opstala
tri te carstva osvajala, i prijestolja sva u zlatu
Palili te, kopljem žarnim, al njedara nisi dala
pa te oni preko plota još kudili neudatu
U šeher ti svjesno šalju, pogan jezik da te kudi
sa rukama od pohlepe što sramote trag ostave
Da ti vlasti klonut znaju, tek Bošnjani, dobri ljudi
što nemahu sem života, daju da im sijeku glave
Ibretim se Bosno tebi, da nikome muhtač nisi
od proljeća kad krenuše tratinčice prve cvasti
Neukome do koljena, preduboka znanom ti si
o tebi se pravim znanjem samo rijetki još počasti
Ibretim se Bosno tebi, pjesnik što ti mrva bješe
u vremenu milenija kakvih carstvo jedno nema
Sa štitova u kamenu ljiljani me bijeli tješe
duša mi na tvoje grudi tek zastala da zadrijema
Mirišem ti polja cvjetna, planine gdje izvor voda
još dušmana zna napojit samo da nam žedan nije
Bobovac ti ruševina, kao što je i sloboda
Ibretim se Bosno tebi, licu što još čednost krije…
Ibretim se Bosno zemljo, milenija dva opstala
nebrojeno ožiljaka ispod vrata, na rukama ispruženim
šta si gladnih napitala, al’ obraza nisi dala
liježem glavom sred busjenja, da se sretan okamenim
Ibretim se Bosno tebi…
Said Šteta, književnik i novinar
značenje:
tur. ibret ←arap. ibrä: pouka, primjer, mnoštvo, čudo, životna pouka, ilustrativni iskustveni primjer.
Muhtač– neprom. pridj. (ar.) – koji je ovisan o drugome
bukadar – pril. (tur.-ar.) – mnogo, puno; mnoštvo
