PIŠE: Mirsad Čukle / novikonjic.ba
Prolazim pored Starog mosta sa gospodinom Sejom B., koji je cijeli rat proveo u gradu i kao desetogodišnjak, 3.3. gledao povlačenje okupatora i rušenje Starog mosta, kao i ulazak partizana u oslobođeni Konjic. Na mostu zatičemo dvojicu srednjoškolaca koji su zauzeti selfijem, i na pitanje da li znaju ko je srušio Stari most i ko je oslobodio Konjic 1945.godine, odgovaraju da ne znaju.
Zar nije nevjerovatno da samo poslije 77 godina moramo biti zabrinuti za tumačenje Narodnooslobodilačkog rata 1941-1945.? To je strašno, opasno, zabrinjavajuće, jer takve neznalice će donositi neke važne odluke, a odličan su materijal za svaku vrstu manipulacije.
Postoje izvorni domaći i strani dokumenti, argumenti, živi svjedoci i mnogo drugih nepobitnih dokaza o rušenju Starog mosta i o historijskoj ulozi partizana. Ali, nedobronamjerni žele zaboraviti, mijenjati i tumačiti činjenice po svojim željama i interesima. Ne postoji razumno objašnjenje za takvo neznanje, ponašanje djece i neodgovornost njihovih odgajatelja.
Poseban slučaj su nacionalisti, koji umanjujući značaj prethodnog oslobodilačkog rata i sistema, daju sebi na značaju, povećavaju svoju ulogu u današnjoj BiH i Konjicu. Međutim, doprinos mnogih prethodnih generacija razvoju grada i države temelj je svim kasnijim odlukama, progresu Konjica i cjelokupnog bh društva.
O borbama za Konjic, o detaljima oslobađanja Konjica 3. 3. 1945. godine, istraživali smo mnogo, pisali više puta, a pisaćemo ponovo.
Slava i hvala partizanima, koji su bili dio velike svjetske antifašističke koalicije, koji su ginuli da bi grad 77 godina živio u slobodi. Hvala svim prethodnim generacijama i graditeljima koji su od Konjica napravili lijep i sretan grad, te omogućili njegov dalji napredak.
