Erdogan danas slavi 69. rođendan: Od tinejdžera koji je prodavao limunadu do predsjednika Turske
Danas je predsjedniku Turske Recepu Tayyipu Erdoganu 69. rođendan.
Erdogan je naime rođen 26. februara 1954. godine u Istanbulu, a diplomirao je na Fakultetu za menadžment Univerziteta u Marmari.
On je dobio četverogodišnji mandat gradonačelnika Istanbula 1994. godine kao kandidat Stranke blagostanja Necmettina Erbakana. Erdoğanu je kao gradonačelniku javnost pripisivala zasluge za unapređivanje javnih službi, kao i da je učinio grad zelenijim i čistijim.
Ustavni sud je zabranio Stranku blagostanja 1998. i Erdoğan je pristupio Stranci vrline, formirane od ostataka njegove prethodno zabranjene stranke. Godinu dana kasnije osuđen je za navodno poticanje vjerske mržnje i izrečena mu je zatvorska kazna u trajanju od 10 mjeseci, od čega je odslužio četiri mjeseca 1999.
Partija vrline je 2001. također zabranjena zbog nepoštivanja sekularnih zakona, a Erdoğan je osnovao AKP(Stranku pravde i razvoja) u augustu iste godine i odveo je u pobjedu na izborima održanim u novembru 2002. godine.
Iako je bio najpopularniji političar u Turskoj u vrijeme izbora, po ustavu mu je zabranjeno učešće u izborima za javnu funkciju, te stoga nije mogao dobiti mjesto u parlamentu koje mu je bilo potrebno da bi postao premijer. S obzirom na to da je osvojila gotovo 35 posto glasova, AKP je bila u mogućnosti samostalno formirati vladu, kao i imati komotnu parlamentarnu većinu. Ubrzo po formiranju novog parlamenta zastupnici AKP-a izmijenili su Ustav, otvorivši put Erdoğanu da postane premijer.
Reagirajući na zabrinutosti u samoj Turskoj i izvan nje da dolazak na vlast stranke s islamskom prošlošću može predstavljati prijetnju sekularnom uređenju, Erdoğan i drugi lideri stranke isticali su da AKP nema tajni vjerski program i usvojili su prozapadni konzervativni program. Erdoğan je ukazao da je glavni prioritet Turske ulazak u EU, obećavši reforme koje će Tursku učiniti demokratičnijom i pluralnijom i koje će joj omogućiti ostvarivanje kriterija za ulazak u Uniju. Također je obećao posvećenost striktnom programu, koji podržava MMF, za rješavanje krize u ekonomiji, koja je pogodila Tursku 2001.
Dva dana nakon što je Erdoğan osvojio zastupničko mjesto, dotadašnji premijer Abdullah Gül (potpredsjednik iste stranke) podnio je ostavku kako bi oslobodio mjesto za lidera AKP, koji je već smatran liderom zemlje. Turski predsjednik Ahmet Necdet Sezer odobrio je novi kabinet koji je predložio Erdoğan i postavio ga za premijera. Postao je predsjednik turske vlade 14. marta 2003, 5 dana nakon pobjede na ponovljenim izborima u pokrajini Siirt.
AKP je dobio izbore 2007. godine, čime je prvi put nakon 52 godine stranka na vlasti dobila više glasova za drugi mandat. Na općim izborima 2011. godine, AKP je ponovno izabran na treći mandat, a Erdoğan je ostao predsjednik vlade.
S 2013. na 2014. godinu odvijali su se protesti Erdoğanovih protivnika zbog navodnog jačanja Erdoğanove i autoritativnosti njegove vlade, te protiv njegovih politika. Početni protesti su započeli kao odbrana gradskog parka, no nakon žestoke reakcije policije u kojoj su spaljeni šatori demonstranata, protesti su se proširili širom Turske. Nakon što su počele demonstracije, policija je nastavila s upotrebom suzavaca i vodenih topova kako bi nadzirala i raspršila demonstracije. Na lokalnim izborima 2014. godine Erdogan je zadržao snažnu političku podršku u Turskoj, koja je porasla za 7 posto.
Erdoğan je 1. jula 2014. godine imenovan AKP-ovim kandidatom na predsjedničkim izborima 2014. godine. Izabran je s 51,78 posto glasova 10. augusta 2014. godine, a dužnost je preuzeo 28. augusta.
Kao tinejdžer, Erdoğan je na ulicama turbulentnijih gradskih naselja prodavao limunadu i peciva od sezama kako bi zaradio dodatni novac. Odgojen je u vjerničkoj muslimanskoj obitelji.
Erdogan je na posljednjim izborima održanim u junu 2018. godine odnio pobjedu sa 54 posto glasova zajedno sa Strankom nacionalnog pokreta (MHP). Erdoğan je oženjen i ima četvero djece.
Podsjećamo, Opći izbori u Turskoj bit će održani 14. maja 2023. godine.
Oslobođenje
