BiHPolitikaVijesti

HADŽIKADIĆ: KUDA STRANCI, UNUTRAŠNJI NEPRIJATELJI, NJIHOVI SARADNICI I PASIVNI GRAĐANI VODE BiH?

foto: Mirsad Hadžikadić

Sažetak: Stanje u Bosni i Hercegovini je teško. Nacionalisti i dalje odlučuju o svemu, ali ovoga puta, uz pomoć novih domaćih partnera i o sudbini većinskog naroda. Međunarodna zajednica zatvara oči pred jasnim pojavama islamofobije, antisemitizma, rasizma, šovinizma, autokratije, političkog kriminala i direktne sprege vjerskih organizacija i političkih struktura u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik Christian Schmidt svojim jednostranim potezima, favoritizmom i blagonaklonim stavom prema elementima nacističke ideologije u Njemačkoj, pokazuje da nije dorastao ulozi koju obavlja. Građani sve to gledaju, šute i glasaju za iste. Svi zaslužuju dio krivice. Kako izaći iz ovog začaranog kruga? Bosanskohercegovačkim pokretom. Pokretom onih neogrezlih u korupciji i borbi za pozicije, pokretom svih onih koji žele uspješnu, pravednu, stabilnu, bezbjednu Bosnu i Hercegovinu, domovinu svih nas, zbir i proizvod naših različitosti, jaču od bilo koje naše posebnosti.

Kada se sagleda situacija u Bosni i Hercegovini ovih dana, mogu se izvesti sljedeći zaključci:

  • Međunarodna zajednica, predvođena Sjedinjenim Američkim Državama, polako prihvata dugoročno uređenje Bosne i Hercegovine na etničkim osnovama, gaseći svaku mogućnost istinske građanske države na čijim su principima njihova vlastita društva zasnovana.
  • Međunarodna zajednica smatra Srbiju najvažnijim partnerom na Zapadnom Balkanu i spremna je na razne ustupke u korist njenih interesa, u zamjenu za distanciranje od Putinove Rusije i saradnju po pitanju Kosova.
  • Međunarodna zajednica smatra bošnjački nacionalizam opasnijim od srpskog i hrvatskog nacionalizma.
  • Međunarodna zajednica pomaže koordinirani izborni i postizborni nastup protiv bošnjačkog nacionalizma, a propušta priliku da podrži koordinirani otpor srpskom i hrvatskom nacionalizmu, posebno u entitetu Republika Srpska, kada je bilo dokazano da je izbor za predsjednika tog entiteta bio neregularan.
  • Međunarodna zajednica ne želi regularne izbore u Bosni i Hercegovini. Da ih želi već bi ih bilo, jer je način glasanja tehničko, a ne političko pitanje.
  • Međunarodna zajednica ne smatra opasnim šovinizam koji već odavno dominira političkom scenom Srbije i Hrvatske, jer dozvoljava da raste i utječe na stanje u regionu.
  • Visoki predstavnik Christian Schmidt svojim političkim poveznicama sa HDZ-om Hrvatske, blagonaklonim stavom prema nekim sljedbenicima nacističke ideologije u Njemačkoj i neutemeljenim izmjenama izbornog zakona u noći nakon zatvaranja glasačkih mjesta, jasno pokazuje da nije dorastao ulozi koju obavlja.
  • Državne institucije Bosne i Hercegovine i Međunarodna zajednica tolerišu antidržavno, autokratsko, protivustavno, kriminalno i profašističko djelovanje pojedinih visokih dužnosnika koji koriste resurse države, nespremnost i nemoć Međunarodne zajednice i neusklađenost Ustava sa potrebama države i građana, da unište državu i ostvare lični interes.
  • Politički oportunisti su spremni da sarađuju sa rušiteljima države zbog ličnog interesa i zauzimanja pozicija i poluga političke moći, doprinoseći ostvarenju dugoročnih planova neprijatelja Bosne i Hercegovine.
  • Politički lideri su spremni da iskoriste vjerske vođe da podstaknu nacionalističke strasti, dok su vjerske vođe spremne da iskoriste političke lidere da podstaknu vjerske strasti. Rezultat se vidi u podijeljenom društvu – dvije škole pod jednim krovom i sportski događaji sa poklicima „ubij one druge.“
  • Građani nisu politički sofisticirani, građanski osviješteni, demokratski iskusni i društveno angažovani da efektivno traže svoja prava svim dozvoljenim sredstvima.

Kuda vodi ovakva kombinacija interesa i prioriteta Međunarodne zajednice, dugogodišnjeg aktivnog djelovanja neprijatelja Bosne i Hercegovine, političke nezrelosti i oportunizma njihovih saradnika i pasivnost građana? Da li vodi ka vječno turbulentnom Lebanonu ili dugoročno mirnoj i uspješnoj Švicarskoj? Obje države su pune različitosti kao i Bosna i Hercegovina.

Udaljavanje Bosne i Hercegovine od principa građanske države, udaljava Bosnu i Hercegovinu od prosperiteta, pravednosti i dugoročne stabilnosti. Političko uređenje države na bazi etničkih kvota i zadovoljavanja parcijalnih interesa u suprotnosti sa interesima države, vodi ka dugoročnoj nestabilnosti i bezbjednosnom i ekonomskom kolapsu. Jedan pogled na Lebanon i Švicarsku daje jasnu sliku neuspjeha i uspjeha na bazi drugačijih pristupa različitostima. Lebanonske kvote su dovele do permanentne nestabilnosti, dok je švicarska građanska demokratija dovela do jednog od najstabilnijih i najprosperitetnijih društava.

Međunarodna zajednica to zna, ali nije njihova odgovornost da za nas odluče šta želimo biti – Lebanon ili Švicarska. To je do nas. Ali ipak iznenađuje činjenica da Međunarodna zajednica zatvara oči pred jasnim pojavama islamofobije, antisemitizma, rasizma, šovinizma, autokratije, političkog kriminala i direktne sprege vjerskih organizacija i političkih struktura u Bosni i Hercegovini. Ovo je svakako nešto što oni ne bi tolerisali u svojim državama. Njihov je, izgleda, zvanični glavni problem ovdje korupcija, iako je korupcija samo posljedica društvenih i političkih bolesti koje smo već naveli. Događaji u svijetu posljednjih 5-6 godina pokazuju da, ako Međunarodna zajednica ne bude pažljiva, situacija Bosne i Hercegovine se u nekom formatu može replicirati i u njihovim društvima, a to zaista nikome ne treba.

Mi već godinama ukazujemo da zamjena vrijednosti istim ili sličnim vrijednostima nije promjena koja je potrebna našem društvu. Dominacija ličnih interesa, populizam, oportunizam, neznanje i manipulacije nisu nikada stvorili državu koja dugoročno i uspješno radi u interesu svojih građana.

Ukazivali smo i na potrebu zajedničkog, dugoročnog, programskog djelovanja svih progresivnih bosanskohercegovačkih snaga davno prije izbora. Uzalud, bar do sada.

Danas smo u situaciji kada je jasno da ovako više ne može. Jasno je i da samo mi sami, bosanskohercegovačke snage, možemo i moramo napraviti prve korake istinske promjene. Imamo mi mnogo prijatelja u svijetu. Istinskih prijatelja. Ali niko ne može napraviti prvi korak za nas. To moramo sami. Jednom kada ustanemo, prijateljske ruke će podržati.

Bosanskohercegovačkih snaga ima u Bosni i Hercegovini. Onih kojima je stalo do ove države. Onih koji znaju da je to njihova domovina i da samo u njoj jakoj oni mogu biti jaki. Ovo nije vrijeme za nakaradne, neprirodne, interesne koalicije. Ovo je vrijeme za pokret, bosanskohercegovački pokret, pokret onih neogrezlih u korupciji i borbi za pozicije, pokret svih onih koji žele uspješnu, pravednu, stabilnu, bezbjednu Bosnu i Hercegovinu, domovinu svih nas, zbir i proizvod naših različitosti, jaču od bilo koje naše posebnosti.

Ja sam siguran da nas ima dovoljno.

Mirsad Hadžikadić

Slični članci

Back to top button