Tim od sedam pripadnika GSS Konjic vratio se iz zemljotresom razorenog Hataya. Mišljenja su da je ovo jedna od najtežih misija u kojoj su učestvovali, i da će cijeli život to iskusvo nositi sa sobom.
U Hatay su išli u saradnji sa Federalnom upravom civilne zaštite i gorskih službi spašavanja FBiH. Prilikom dolaska u Hatay, sastali su se sa timom iz BiH koji je već tamo boravio, i odmah su krenuli na teren.
Vođa tima GSS Konjic Rasim Nuhić, govoreći o iskustvima iz Hataya je između ostalog poručio:
„Nekako smo još uvijek zaleđeni, ne znam kako bih opisao taj osjećaj ali nije mi jednostavno pričati o tome šta smo doživjeli. Iscrpljujuće i teško. Prošao sam i preživio, kao i pola našeg tima, agresiju ali vjerujte da na ovo nismo bili u potpunosti spremni. Moram reći da sam ponosan na svoj tim, na GSS Konjic a onda i na sve članice GSS FBiH jer smo dobili status zvaničnog međunarodnog bosanskohercegovačkog spasilačkog tima, a sa tim statusom su došle i izuzetno teške obaveze koje zahtjevaju izuzetnu odgovornost, a adekvatno smo ispunili svaku misiju i zadatak. To su nam i potvrdili drugi timovi, ali i stanovništvo Turske jer su zaista veliku zahvalnost pokazali prema nama. Ovom prilikom bih se želio i izviniti našim porodicama, prijateljima, stanovnicima Konjica što im nismo odgovarali na poruke ili pozive, ali zaista nismo imali vremena za to. Mi smo stalno bili na terenu i u onim rijetkim trenucima koje smo imali za odmor, dogovarali smo dalje korake, komentarisali doživljeno tog dana. Zaista nismo imali vremena odgovoriti na poruke i nadam se da će nas razumjeti“ između ostalog je poručio vođa tima GSS Konjic Rasim Nuhić.
Članovi tim iz naše države koji su već neko vrijeme boravili u Hatayu bili su već bili prilično umorni ali nisu odustajali, između ostalog kaže Faris Prevljak, član GSS Konjic:
„Zatekli smo ekipu koja je gubila moral jer su sve manje šanse bile da će pronaći nekog preživjelog, ali onda se ponovo pojavi veliki moral i motiv da se i dalje daje maksimum. Naši potražni psi su odradili izuzetan posao. Ekipa je još pod adrenalinom i sav taj stres će vjerovatno isplivati kada se svi vrate kućama. Ali bez obzira ne sve, nadam se da smo pokazali ili posijali makar zrno dobročinstva.“
Edin Ramić, spasioc GSS Konjic je nakon pregledanih televizijskih snimaka iz Hataya znao da mora tamo otići i dati svoj doprinos:
„Kada sam vidio preko televizije šta se tamo dešava, one slike djece koju spašavaju i koja su pod ruševinama a i sam imam djecu, to je meni bio glavni motiv da krenem. Nisam mogao ostati kući, morao sam krenuti bez razmišljanja.“
Spasioc Dino Lepara svjestan je da će ovo iskustvo obilježiti njegov život, ali nije bio svjestan koliko je zemljotres bio razoran, i izjavljuje:
„Tek kad smo došli u Hatay vidjeli smo koliko je zapravo razoran zemljotres bio. Centar je bio potpuno sravnjen, to su toliko potresne scene, ljudi na ulicama traže članove svojih porodica, nadaju se da su preživjeli. Zaista potresne scene kojima smo svjedočili i koje je nemoguće zaboraviti.“
Tim iz Konjica do Hataya i natrag, a to je ukupno 4.850 kilometara vozio je Sabrija Mustafica koji je za poručio:
„Kada su mi javili da idemo sutra, cijelu noć nisam ogao spavati. Prvi dan smo prešli oko 1.100 kilometara kada smo stali da malo odmorimo, ali ni tada nisam mogao zaspati. Bilo je bitno samo da što prije stignemo. Drugog dana smo prešli 1.350 km i stigli smo u Hatay. Samo smo uzeli ruksake i otišli na teren. Ja sam mislio da sam spreman“
Bahrudin Bandić, spasilac i fotograf nastojao je dokumentovati scene iz Hataya i fotografijama potaknuti druge da pomognu. Za Radio Konjic kaže:
„Na taj put sam prvenstveno otišao kako bih pomogao ljudima, a onda da kao fotograf pošaljem fotografije koje će makar nekoga potaknuti da na neki od načina pomogne tom narodu. Da barem jednog čovjeka potaknem da nazove na humanitarni telefonski broj.“
Sa ekipom iz Konjica bio je i Srđan Andrić. Previše toga je ovaj tim doživio, i zahvalni smo zbog doprinosa kojeg su dali u spašavanju i traženju nestalih… – piše radiokonjic.ba
