Piše: Hasan Hasić
Čovjekova spoznaja o tome da ne zna šta nosi dan, a šta noć, bodre njegov život između straha i nade.
Njegova akcija u svijetu i reakcija na pojave svakodnevnice karakteriše njegova ponašanja utemeljena na različitim vrijednostima, bilo da ih zovemo religijskim, moralnim, općim, univerzalnim ili drugačije.
Svakako, u svome hodu ovozemaljskim svijetom nosi svakojaka bremena i suočava se sa surovošću, i drugih ljudi, ali i okolnosti. Pri tome, očitava svoje pripadnosti i ukupni identitet.
Prirodno je njegovo nastojanje da prebrodi svoje tegobe i boli i pomogne drugima da ih prebrode. Kada im svjedoči, tada njegove ljudske konture bivaju dodatno izražene. Njegova akcija i reakcija uslovljene su njegovim mogućnostima, različitim resursima kojima raspolaže i na koje se oslanja. Pokreće sebe i pokreće druge. To biva olakšano kada dijeli vrijednosni sistem u užoj ili široj zajednici s drugima, prema čemu očitava svoje pripadnosti. Računajući na oslonce, računa i na svoje pripadnosti. Po tome prepoznaje i sebe. I kada se katastrofe natkuče i sruče…
Protekle sedmice smo svjedočili brzoj reakciji brojnih vlada, organizacija, institucija i ustanova u svijetu kada je riječ o slanju i prikupljanju pomoći za ugroženo stanovništvo Turske i Sirije na područjima pogođenim snažnim zemljotresima. Isti je slučaj bio i s reakcijama u Bosni i Hercegovini. Apeli i akcije za pomoć te mobilizovanje timova i volontera bili su podsjetnik na najbolje u našim srcima. U tim slučajevima još jednom se potvrdilo da je postojanje kontinuiranog strukturno organizovanog ili institucionalnog djelovanja značajna prednost i potreba.
Među njima je i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Reakcija Zajednice nakon ranije najave pomoći, kulminirala je u petak, nakon džuma-namaza i najavljene sergije. Brojni imami, džemati, medžlisi i džematlije podijelili su s javnošću oduševljenje iznimno velikim odzivom ljudi najavljenoj sergiji pomoći, što se potvrđuje u ukupnim sakupljenim iznosima. Mnogi su potvrdili i da je riječ o rekordnim sergijama i iskazali ponos zbog toga.
Ta sergija je izazvala svojevrsnu euforiju, prije svega, osnaženu činjenicom da se time pritiče u pomoć ugroženima. Nije ovo prvi put da se i putem sergije Bošnjaci muslimani odazivaju na pozive pomoći narodima iz drugih krajeva svijeta. I kakvi god razloge uvećanim sergijama navodili, i kakav god iznos da je bio u odnosu na zajednice drugih zemalja koje su i više prikupile i poslale, to je, naposljetku, bio naš način pružene ruke, materijalne i moralne podrške.
Naš način, onakav kakav ga pamtimo odvajkada – s tog prostrtog peškira, Bošnjaci muslimani su nakon klanjanja Bogu, često plaćali gradnju i obnove džamija i mesdžida, liječenje bolesnih, struju, grijanje i druge potrepštine za džamiju te šta sve ne u mnoštvu potreba Zajednice i društva. I kada su davali manje i kada su davali više. I kada se negodovalo i kada se odobravalo. I kada su znali i kada nisu znali koliko je teško imamima najavljivati uzastopno nekoliko sergija nakon njegove sedmične duhovne poruke svome džematu.
Sada, vjerovatno s teškoćom u prsima i grlu zbog nedaće ljudi iz drugog kraja svijeta, imami su najavili još jednu sergiju. Sada, s prostrtog peškira, s kojeg su brinu o svojoj Zajednici, građanima i društvu, Bošnjaci muslimani su na krilo svoje Zajednice, dali svoj prilog u drugi kraj svijeta, tamo gdje treba, za dobro ljudi u tegobama.
Poznato je da se značenje pojma sergije u svakodnevnici nerijetko pomjeri i ka podsmijehu, odnosno značenjima koja impliciraju određene vrste nemoći, kojekakve prečice i slično. Dinamika jezika i društvenih pojava to i omogućavaju te je takva semantika pojma sergije itekako razumljiva.
Suštinski, institucionalno upotrebljiva, sergija će ostati odraz mogućnosti i težnji ka zajedništvu, pokazatelj snage Zajednice, način apela i snažan alat mobilizacije pojedinačnih i kolektivnih doprinosa. I, uz to, način razumijevanja principa općeg interesa.
Vidjeli smo to u prošli petak. Dovilo se i dalo se. Uvedrit će onima za koje se dovilo i ponešto mala odvojilo. Vjernici, prema najdubljem iskustvu svoje vjere, znaju da će i oklasati onima koji daju, jer u tom zrnu je ljubav. Iz ljubavi rađa klasje.
(Preporod.info)
