Svi koji imalo poznaju Bjelimiće znaju da se u toj Mjesnoj zajednici tradicionalno okuplja narod i održava teferič svake godine krajem jula mjeseca. Vjerovatno velika većina ljudi i ne zna kada i zbog čega se održao prvi teferič u Bjelimićiima ali u nastavku ćemo otkriti kada je ovaj teferič prvi put organiziran i koji je to bio povod za njegovo održavanje.
Kako piše „Gajret“ u svom 17. izdanju od septembra 1932, na Aliđun 2. avgusta 1932. godine a na inicijativu povjerenika Čukle Derviša koji je tada bio nastavnik u školi u Bjelimićima, priređen je veliki narodni teferič u Bjelimićima na lokaciji Povaj Do. Teferič u Povaj Dolu je bio organiziran u korist „Gajreta“ i popravke džamije u Bjelimićima. U daljem tekstu „Gajret“ je naveo kako je spomenuti teferič vrlo dobro uspio, kako moralno, tako i materijalno. Osim ovoga, navedeno je i da je teferič osim mještana okolnih sela takođe posjetilo nekoliko uglednih građana iz Konjica, na čelu sa gospodinom M. Terzićem, načelnikom sreza Konjic.
Kao čist prihod sa teferiča naveden je iznos od tadašnjih 800 dinara, od čega 400 raspoređeno na popravak džamije, a 400 za „Gajret.“
Dobrovoljne priloge za teferič u novcu su darovali: Pero Bolić (100 dinara), M. Terzić, sreski načelnik, Smailbeg Ljubović, načelnik općine Konjic, Ibrahim Gavranović, sreski veterinar, Suljo Imamović, Meho Voloder, i Ferhat Tinjak (po 20 dinara). Po 10 dinara dali su Rašid ef. Trnka, imam matičar, te Nikola Đokić, Mujo Bostandžija, Mujo Bozalija, Halil Tucaković, Hilmo Šurković i Omer Biber.
U naturi, po 1 janje su dali: Meho Sokolović, Hamid Podumljak, Salko Mujan, Ferhatbeg Šurković, Omer Biber, Džaferbeg Šurković, Nikola Đogić i Mujo Bostandžija, a jedno jare je dao i Mumin Nišić.
Na kraju je za uspjeh teferiča iskazana zahvalnost Ferhatu Kurtoviću, tadašnjem općinskom načelniku u Bjelimićima, kao i Rašidu ef. Trnki i Hidajetu Drači, općinskom bilježniku u Bjelimićima koji su u radu pomagali tamošnje povjereništvo „Gajreta“.
– Teferič u doba FNRJ i SFRJ –
Nakon Drugog svjetskog rata, u Bjelimićima se i dalje nastavilo organizirati okupljanje naroda u vidu teferiča, međutim teferič više nije bio organiziran na Aliđun kao u početku, već su mjesne komunističke vlasti teferič počele organizirati na sljedeći najbliži datum sa drugim povodom: na Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, 27. jula. Ovaj datum i povod za teferič je ostao sve do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 1992. godine.
Inače, 27. juli je bio državni praznik u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, i obilježavao je godišnjicu oružane akcije koju su 27. jula 1941. godine izveli “gerilski odredi” Bosanske krajine. Međutim, malo će ko reći da su ti “gerilski odredi” bili srpski seljaci (organizirani u četnike i partizane) iz okolnih mjesta. Za javnost je ostalo upisano da su to bili partizani koji su napali i zauzeli Drvar i Bosansko Grahovo, uništili žandarmerijske stanice Oštrelj, Manastir Rmanj, Potoke, Grkovce i razbili nekoliko manjih odreda ustaša, žandarma i domobrana koji su pokušali da od Srnetice, duž željezničke pruge, prodru u Drvar. Kasnije je narodni ustanak, pod rukovodstvom Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu dobio masovne razmjere i proširio se na istok Bosne i Hercegovine.
– Teferič nakon oružane agresije na RBiH –
Nakon oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, tradicija teferiča u Bjelimićima se nastavila održavati, a prvi teferič je održan u Odžacima, kada je gost na teferiču bio i naš poznati Bjelimićanin, visoki dužnosnik RBiH, prof. dr. Kasim Trnka. Obzirom da je originalno teferič bio organizovan 2. avgusta na Aliđun, kao i na Dan ustanka naroda BiH 27. jula, nakon agresije na RBiH, teferič se nastavio organizirati na najbliže datume tim danima, a lokalna zajednica je odlučila da to bude zadnja nedjelja u julu, i ovo se nastavilo sve do danas.
bjelimici.com
