Sanela Diana Jenkins, svjetski poznata poduzetnica i filantropkinja, rođena Sarajka koja živi u Los Angelesu, ljubav i neraskidivu vezu prema svojoj domovini Bosni i Hercegovini i rodnom gradu odavno je dokazala.
Nakon svih godina otkako je prošla težak put i bila izbjeglica redovno pomaže BiH, ali i drugim zemljama kojima je to potrebno. Sanela je osnivačica projekta “Sanela Diana Jenkins Human Rights Project” na čuvenom univerzitetu UCLA u Los Angelesu (Kalifornija), kao i Jenkins-Penn Haitian Relief Organization u saradnji s glumcem Seanom Pennom. Vlasnik je i CEO kompanije koja proizvodi zdrava pića „Neuro“, ima produkcijsku kompaniju “D Empire”, a s Melissom Odabash je vodila kompaniju za dizajn i proizvodnju kupaćih kostima.
Ali, uz sve poslovne obaveze, priznaje da joj je porodica uvijek na prvom mjestu i da su joj najsretniji trenuci u životu kada su svi zajedno.
– Uvijek sam zahvalna prvo Bogu za sve što imam. Mi mnogo toga planiramo, želimo, ali kad pogledamo unazad, ipak je sve dio većeg plana – priznaje Jenkins na početku veoma otvorenog razgovora za magazin „Azra“ i otkriva nam još lijepih vijesti u vezi s porodicom, po čemu pamti proteklu 2022., koliko je ispunjava humanitarni rad, da li će se pojaviti u drugoj sezoni popularnog realityja u kojem je učestvovala, koliko je važno da čovjek ne zaboravi odakle potječe.
Godina 2022. je iza nas. Po čemu ćete je pamtiti i kakve želje imate u 2023.?
– Ne znam odakle bih počela, jer je godina bila poprilično dinamična. Na početku godine sam prihvatila angažman u reality seriji “The Real Housewives of Beverly Hills”, što mi je oduzimalo mnogo vremena. Taj show mi je pomogao da dodatno podignem popularnost svoje kompanije „Neuro“, što mi je povećalo poslovne obaveze zbog povećanja proizvodnje. Ali, na prvom mjestu je uvijek porodica.
Vaša porodica je za vrijeme pandemije postala bogatija za novog člana. S drugim suprugom Asherom dobili ste kćerkicu Eliyanah, koliko se Vaš život nakon toga promijenio?
– Eliyanah je naša nova osa oko koje se svi vrtimo. Hvala Bogu na tom daru. Ona svojom energijom plijeni sve oko sebe. Svi smo živnuli i dobili novi smisao. Dedo i nena u Sarajevu su sretni, Asher i ja smo sretni, kao i dvoje moje starije djece, kćerka Eneya i sin Innis. Ona je naša princeza koja diktira tempo kojim se krećemo dalje.
Nedavno se pojavila vijest da ste opet u drugom stanju, moramo Vas pitati da li je to istina?
– Da, istina je. Zbog mnogih faktora ova trudnoća smatra se visokorizičnom i ja sam na odmoru u krevetu po preporuci ljekara.
Život Vas nikada nije mazio. Jeste li zbog svega što ste prošli u mladosti naučili cijeniti ono što danas imate?
– Sigurno da jesam, s tim što je teško razdvojiti preciznom linijom mladost i zrelost. Davno sam rekla svojim prijateljima kako vjerujem da dijete može imati razmišljanja zrelog čovjeka, dok zreo čovjek može biti mlad. Kao produkt toga primijetimo veoma odgovornu djecu, ili neodgovorne starije osobe. Život nam nameće svoj ritam i događaje koje uvijek ne biramo, tako da nama ostaje izbor kako da se nosimo s tim izazovima. Svi imamo te prepreke, i ja sam se s njima nosila na svoj način.
Majka ste troje djece. Odgajate li i njih u tom duhu da su najvažniji jedni drugima i da misle na svoju porodicu?
– Uvijek sam slušala od roditelja i njihovih prijatelja kako je važno biti dobar čovjek. Svi mi pravimo i loše poteze ili bolje i lošije odluke u životu. To je jednostavno tako. Ali ipak mislim da je na kraju važno biti dobar čovjek. Kao majka ne mogu biti sto posto objektivna, ali zaista mislim da su moja djeca u suštini dobri ljudi. Vrijeme to pokazuje i mislim da će tako i ostati. Kad je riječ o našoj najmlađoj članici, kćerki Elly, nju također učimo vrijednostima kojima smo i mi naučeni. Asher i ja se tu potpuno slažemo i dijelimo na kraju iste poglede na život i svijet u kojem živimo.
Jedna ste od najutjecajnijih Bosanki u poslovnom svijetu, ne samo u Americi nego u cijelom svijetu. Svoju rodnu zemlju nikada niste zaboravili. Koliko Vas ispunjava taj humanitarni rad?
– Sve i da hoćemo mi domovinu ne možemo i ne smijemo zaboraviti. Gdje god se krećem Bosna je u meni i to sam ponavljala bezbroj puta. Priznajmo sebi, gdje god smo na svijetu i ko god čita ove moje odgovore, možemo li pobjeći od sebe? Ne možemo sigurno, makar ja ne mogu. Nije važno čime se neko bavi i gdje živi na ovoj prelijepoj planeti, uvijek može učiniti dodatni korak i dati svoj doprinos da u Bosni bude bolje. Svi oni koji žive u Bosni i Hercegovini su heroji naše nacije. Pratim uvijek politička dešavanja i dobro sam upućena na tom polju. Prolazimo kroz teško vrijeme kada moramo podići glavu, hrabro i mudro proći kroz ovo turbulentno vrijeme. Ne dešavaju se promjene samo u Bosni, cijela Evropa i svijet su na nekoj vrsti prekretnice. Treba nam zajedništvo da izađemo i iz ove situacije kao pobjednici.
Kako gledate na trenutnu situaciju, možemo li se, uprkos sve većem odlasku omladine, a i cijelih porodica, nadati nekim boljim vremenima?
– Pratim situaciju onoliko koliko mi obaveze dozvoljavaju. Rekla sam da je trenutno cijela Evropa uzburkana, a ne samo Bosna i Hercegovina. Pošto smo na razmeđu raznih utjecaja, jasno je da se kod nas ta prelamanja osjete više. Danas ne postoje sigurna i nesigurna mjesta u svijetu, to moramo znati. Svijet je toliko povezan da se svako veće pomjeranje osjeti na bilo kojem kraju svijeta. Uvijek se moramo nadati prevazilaženju današnjih napetosti i raditi koliko možemo na njihovom smirivanju. Ja sam optimist.
Koliko je važno da ljudi iz BiH koji uspiju u svijetu ne zaborave odakle potječu?
– Sigurno da je važno. Ne smijemo imati kompleks kada je riječ o našem porijeklu. Naprotiv, mi treba da budemo ponosni na ono šta jesmo. Od naših nana do najmodernijih generacija, Bosna je uvijek u sebi imala ljudskost i bistrinu koja je krasi. Naša zemlja je prelijepa, s dobrim ljudima. Ali, mi moramo biti svjesni toga i uvjereni u svoje kvalitete. Kako su uspjeli ti ljudi u svijetu? Sigurno da su zato, prije svega, zaslužni naši roditelji, naša osnovna kultura, pa onda sve ostalo. Mi smo vrijedan narod i gdje god smo došli pokazali smo šta možemo. A možemo mnogo, samo trebamo vjerovati u sebe i Bosnu nositi u sebi.
Koliko često dolazite u BiH i s kakvim uspomenama se nosite kada posjećujete rodnu zemlju?
– Kad god imam vremena ja sam tamo. Svaki ćošak Sarajeva je priča za sebe i ja imam svoje uspomene kao i svaki čovjek u svom rodnom mjestu. Asheru se, također, sviđa i čak je snimao nekoliko spotova u Bosni. Nevjerovatno je kako, dok šetam Sarajevom ili hodam po Bosni gdje sam bivala kao dijete, od Višegrada, Konjica, Mostara, Zenice itd… dolaze i slike iz djetinjstva i mladosti. Može Bosanac iz Bosne, ali nikad Bosna iz Bosanca. To je naš centar, naša svetinja. Možemo se boriti za nju gdje god smo na ovoj planeti i pomagati da stane na noge. To sam radila i radit ću uvijek.
Smatrate li da je čovječanstvo naučilo neku ulogu nakon što nas je pogodila pandemija Covida?
– Čovječanstvo je složen pojam i teško je zalaziti u definisanje čovječanstva. Historija je puna ovakvih događaja poput pandemije, i jedino što smo mogli vidjeti jeste da ti događaji promijene odnose, dođe do nekog resetovanja, ali ono što je u čovjeku brzo se vrati u početne postavke. Pogledajte Bosnu i šta se desilo u njoj i ponovo smo zaboravili mnogo toga. Možda je taj zaborav teških stvari odbrambeni mehanizam u čovjeku.
Jesu li se vremena promijenila nabolje kad je riječ o položaju žena, možemo reći, u još uvijek svijetu muškaraca?
– Nikad nisam svijet djelila na taj način. Žene imaju svoju ulogu u društvu, a muškarci svoju. Imamo i svoje obaveze. Tamo gdje postoje jaki sistemi i zaštita ljudskih prava, onda svaka osoba mora biti zaštićena i slobodna da vodi svoj život onako kako misli da treba. U toj slobodi ne treba niko nikoga ugrožavati.
Šta bi Sanela danas poručila Saneli u mlađim danima?
– To je bio dio mog govora kada sam prisustvovala u Washingtonu na Gala večeri na kojoj su bili gosti predsjednici Bill Clinton i Haris Silajdžić. Ovo je dio iz mog govora:
“Sada, kad bih mogla da uskočim u vremensku mašinu i da se vratim u prošlost i pronađem sebe mladu, izgubljenu, zbunjenu i uplašenu, koja je upravo izgubila sve… mislim bukvalno sve. Šta bih rekla toj djevojci koja je izbjeglica u Londonu? Djevojka bez zemlje… koja nema pasoša, nema kuće, nema prijatelja, nema porodice. Bez novca. Toj djevojci u Londonu, koja čak ne govori ni engleski… Šta bih joj rekla? Sanela, ne brini, bit će sve uredu, tvoja zemlja će biti snažna. Bosna i Hercegovina će biti nezavisna i demokratska država.”
Prošlo je 30 godina od priznanja, ali još se borimo za našu zemlju na drugi način. Za nju su pali njeni najbolji sinovi i zato svi imamo obavezu da se borimo za nju dok dišemo.
Prijateljica ste s mnogim holivudskim zvijezdama, mnoge ste i dovodili u BiH. Planirate li još nekog dovesti u skorije vrijeme?
– Kad god budem imala priliku, to ću uraditi. Trenutno imam mnogo obaveza oko posla i djece, ali “skontat ćemo nešto”.
Učestvovali ste u planetarno popularnom realityju „The Real Housewives of Beverly Hills“. Jeste li stekli i nova prijateljstva? Kakvo je to iskustvo bilo za Vas i kako je došlo do toga?
– To je donijelo i nova prijateljstva, ali i određene personalne konflikte tokom snimanja. Snimi se tu mnogo materijala, ali se isto tako režira i pušta u javnost ono što se uklapa u vremenski okvir koji je predviđen za emitovanje. Imam mnogo prijatelja u Hollywoodu i odavno su me zvali da učestvujem u raznim snimanjima. Uvijek sam odbijala. Imam i svoju produkcijsku kuću, ali nemam dovoljno vremena da se posvetim produkciji, jer mi „Neuro“ zauzima sve vrijeme odvojeno za biznis. Evo da vam otkrijem i jednu ekskluzivu, imam u ladici spreman scenarij za jedan film o Bosni i čekam pogodan momenat da krenemo u realizaciju. Nisam još odlučila da li da ga radim ovdje ili u Bosni.
Šta je za Vas najveća sreća u životu?
– Uvijek ponavljam da je to moja porodica. Neko misli da je to kliše, ali nije. S njima provodim najviše vremena, a onda su tu i dragi ljudi. Imam mnogo prijatelja i širom svijeta i u Sarajevu. To su razgovori u kojima znam da nema foliranja.
