Na današnji dan prije tačno 90 godina u Sarajevu je rođen Asim Ferhatović Hase, legenda fudbalskog kluba Sarajevo, jedan od najvećih fudbalera u historiji Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.
Ono što Asim Ferhatović predstavlja za FK Sarajevo primjer je istinske klupske legende u pravom smislu te riječi, nipošto legende u smislu izrelativizirane fraze kojom se danas mnogi nezaslužno kite. Kako Hase u historiji Sarajeva zauzima posebno mjesto, utoliko i adekvatan prikaz onoga što on predstavlja za ovaj klub možda zahtijeva jednu detaljniju i opsežniju analizu. Rijetko ko je tako volio i ostao do kraja vjeran svom klubu kao što je Hase volio i bio vjeran Sarajevu. Rijetko ko je tako sebe utkao u jedan klub kao što je Hase utkao sebe u “tim s Koševa”.
Vjeran gradu
A kakav je to dragulj igrao u dresu Sarajeva? Ako bi se i usudili bar pokušati pronaći tome jednu vrstu ekvivalenta onda bi možda mogli kazati da je Hase za Sarajevo bio ono što je Pele bio za Santos, ili u malo novijem vremenu, ono što su bili Paolo Maldini za Milan ili Franćesko Toti (Francesco Totti) za Romu. Svi nabrojani, kao i Hase, bili su istinski fudbalski velikani, a uz sve to do kraja vjerni svom gradu i svom klubu.
– Neumorni dribler, sjajni šuter, odličan strijelac, riječi su kojima se najčešće opisuje fudbalsko umijeće koje je krasilo Asima Ferhatovića, ali iznad svega toga svi će reći da je “Hase bio veliki čovjek”.
Ta njegova pristupačnost, prizemnost, jednostavnost, dobrota i neobična narav, ta neiscrpna želja da pomogne svima, naročito slabijima, taj njegov odnos s mahalom, sve to u cjelini, reklo bi se, činilo ga je kompletnom ličnošću i upravo je to ono suštinsko što ga je činilo istinskom sarajevskom legendom. Biti legenda u Hasetovom pogledu na svijet, lopta je bila tek samo jedan fragment.
Rođen je 24. januara 1933. godine, bio je utorak baš kao i danas. Na Kovačima, gdje je odrastao, već od ranog djetinjstva pokazuje interesovanje za fudbal, prati ga krpenjača od malih nogu i već tada se ističe kao dječak koji “vješto barata s loptom”. Njegove početke slikovito opisuje Stjepan Kljujić, u biografskoj knjizi “Asim Ferhatović – majstor driblinga”, gdje kaže:
Prekid karijere
– Asim je rastao. Lopta, iz dana u dan, preuzima glavno mjesto u njegovom životu. Ona mu je poslužila da njome izrazi sve ono što osjeća, da s njom dijeli tugu i radost.
Sve ostalo je historija. Hase je gotovo cijelu svoju karijeru proveo na Koševu. Član FK Sarajevo postao je 1948, a za klub je debitovao 1952. godine i bordo dres nosio je sve do te nesretne utakmice na Kantridi, u oktobru 1966. godine, kada je zadobio povredu zbog koje je morao prekinuti karijeru. Bila je to nedjelja kada je “otišao Hase”.
Grafit na Koševu: Hasetova izjava. Instagram
Preranim odlaskom Hase je stao na brojci od 100 golova u službenim utakmicama što ga čini najboljim strijelcem FK Sarajevo u njegovoj historiji. Ukupno, računajući i nezvanične utakmice, Hase je bordo dres nosio 422 puta, postigavši pri tome 198 golova. Do povrede u oktobru 1966. godine bio je dio tima koji će u nastavku sezone osvojiti prvenstvo Jugoslavije. U sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije s postignutih 19 pogodaka.
Osim Sarajeva jedino je nosio dres turskog Fenerbahčea, za koji je odigrao sedam utakmica i postigao jedan pogodak. Nakon samo dva mjeseca provedena u istanbulskom klubu, Hase odlučuje napustiti Fenerbahce, jer za njega je postojao samo jedan klub – Sarajevo. Njegova izjava nakon povratka iz Fenerbahcea potvrđuje šta je zapravo Hasetu predstavljalo Sarajevo, a tada je poručio:
– Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati.
Istanbulska avantura
Hase je i kroz svoje kratko napuštanje Sarajeva uspijevao pokazati koliko ga zapravo voli. Kratkom “istanbulskom avanturom” Hase je također nedvosmisleno potvrdio da u njegovom poimanju fudbala novac nikako nije primarna stvar, fudbal je za Haseta prije svega bio ljubav, bio je strast.
U dresu reprezentacije Jugoslavije odigrao samo jednu utakmicu, protiv Južne Koreje, 8. oktobra 1961. godine u Beogradu.
Hase je preminuo od srčanog udara u rodnoj kući na Kovačima, 23. januara 1987., dan prije svog 54. rođendana, iako medijima i internetom kruže podaci da je preminuo dan nakon rođendana. Vijest o Hasetovoj smrti šokirala je cijelu Jugoslaviju, a jugoslavenski dnevni listovi tada pišu kako je “sinoć u 54. godini preminuo jedan od najistaknutijih fudbalera u historiji jugoslovenskog fudbala” i kako je “Sarajevo ostalo bez svoje znamenitosti”.
Ostat će upamćen veliki broj prijatelja i poštovalaca Asima Ferhatovića na njegovoj dženazi na sarajevskom groblju Bare. Nakon što je spušten u mezar, Barama se tada prolomio gromoglasan aplauz, onako kako se prolamao i nekoliko stotina metara od groblja, na stadionu Koševo, kada bi Hase prošetao kroz odbrane i zatresao mreže protivničkih timova. Hasetovo ime danas nosi Olimpijski stadion Koševo, ulica u sarajevskom naselju Breka, česma na Baščaršiji, a ispod istočne tribine stadiona nalazi se i Hasetov spomenik.
Asim je ime arapskog porijekla i u prevodu znači “onaj koji čuva”, dok je prezime Ferhatović perzijskog porijekla i ima značenja “pametan” i “pobjednik”. Hase je na terenu bio pametan, bio je pobjednik, a čuvao nije. Naprotiv, čuvali su se njega kada bi došao do lopte.
“Svi u napad, jedan je Hase”.
Avaz.ba
