Foto: Alija Redžepovac, facebook
RAZGOVARALA: Amina Čilić / novikonjic.ba
U organizaciji Narodnog univerziteta Konjic u petak 20. januara 2023. godine u 18 i 30 sati bit će upriličena promocija knjige “Između dva zla/ Između scile i haribde” autora Alije Redžepovca.
Alija Redžepovac, rođeni Konjičanin dugogodišnji je nastavnik historije i geografije. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Svoj rad u odgojno-obrazovnim ustanovama počinje u Osnovnoj školi “Sead Ćehić” Grahovo. Radio je i u Osnovnoj školi „Donja Vidovska“, a bio je i prvi direktor te škole. Nakon ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, jedan period radi u Kantonu Sarajevo u Osnovnoj školi Butmir, današnja Prva osnovna škola Ilidža. Danas živi i radi u Velikoj Kladuši. Uposlenik je JU “Prva osnovna škola Velika Kladuša” u kojoj prenosi svoje znanje mladim generacijama.
Nadolazeća promocija knjige bila nam je povod razgovora, kako bismo za naše čitaoce saznali nešto više o samoj knjizi, ali i razgovarali o političkoj situaciji u BiH koja je jedna od ključnih tema knjige.
Onima koji nisu upućeni u sadržaj knjige, možete li reći šta ih očekuje unutar korica “Između dva zla / Između scile i haribde?
Knjiga “Između dva zla / Između scile i haribde” nastala je kao rezultat nekakvih sinhronizovanih veza, koje su se događale, čak i bez namjere da napišem knjigu. Knjiga je nastajala duži niz godina kao rezultat mog profesionalnog rada, tako i kroz istraživanja koja traju duži vremenski period. Ovo djelo, uglavnom je historijskog sadržaja, u kome se obrađuju oni periodi bosanske prošlosti, gdje se jasno nalaze historijski izvori koji jasno govore o teškoćama života Bosne na opasnoj balkanskoj vjetrometini.
Ipak, najveći dio pažnje posvetio sam historijskom periodu i događajima iz posljednjih 200 godina. Kroz analizu ovih događaja, jasno se vidi da su velikodržavni projekti ono zlo koje onemogućava normalan život ljudi u BiH. To, ustvari znači, da sam ovdje veliku pažnju posvetio velikodržavnim projektima Velike Srbije i Velike Hrvatske, koji su u ogromnoj mjeri podržani od strane Srpske pravoslavne crkve i nešto manje od strane Katoličke crkve u Hrvata.
Čitalac će imati priliku, da shvati, da borba za Bosnu ili borba protiv Bosne nikad nije prestala. Ona traje i danas. Protivnici Bosne isti su oni kao i 1992., isti su to njeni protivnici kao stotinu godina prije, iste su ideologije i isti ciljevi. Mijenjaju se akteri i vođe susjeda – malih imperijalista, koji svaki put sa uspostavom novih geopolitičkih okolnosti jurišaju i nastoje da unište Bosnu.
Knjiga se sastoji od devet tema, a svaka tema sastoji se od po nekoliko posebnih priča, koje se mogu čitati posebno ili kao cjelina. U svakom slučaju, čitalac će moći usporediti sliku Bosne, onu od prije 150 godina i onu sliku od prije 30 godina.
2. Šta Vam je bila najveća motivacija u stvaranju ovoga djela? Koju ste poruku željeli ostaviti kao “amanet” bh. čitaocima?
Posljednjih dvadesetak godina na djelu je sistematsko prekrajanje historije ili kako se to češće govori revizija historije. U jednoj masovnoj propagandi na području Srbije uspijeva se uspostaviti jedan mitološki stil života, gdje su naopako okrenuti uzroci i posljedice ratnih događaja iz devedesetih godina. Zamjenom teza nastoji se postaviti potpuno pogrešna i lažna slika, gdje se istina pretvara u laž, a laž pretvara u istinu. Cilj mi je bio da na jedno mjesto prikupim stotine činjenica i da barem malo ublažim uticaj propagande i laži na stanovništvo BiH.
Sa druge strane, ova knjiga vodi čitaoca na epistemološku avanturu i etničko- spoznajni izazov odgonetanja istine krvave povijesti Bosne, čija se jedina krivica sastoji u višereligijskom biću Bosne. Upravo ta religijska raznolikost, kojom se Bosna u nekom trenutku ponosila, često je iskorištavana kao sredstvo izazivanja sukoba u BiH, a koje je uvijek dolazilo iz vana. Ovaj vanjski faktor su Srbija i Hrvatska, koje koriste vjersku raznolikost Bosne i na taj način pokušavaju da ostvare svoje osvajačke težnje.
U sukobljavanju njihovih politika zbog Bosne, žrtvama postaju svi njeni stanovnici, iako je stradanje isključivo namijenjeno bosanskim muslimanima.
Koliki je izazov i odgovornost u pisanju osjetljivih tema? Jeste li imali neke negativne reakcije u iznošenju činjenica?
Počet ću od ovoga drugog pitanja. Negativnih reakcija do sada nije bilo. Kao što sam već rekao, knjiga je pisana jezikom ključnih (katoličko-pravoslavnih) crkvenih dokumenata te elementarnih historijskih i socijalnih činjenica, gdje sam potpuno poštovao zakone historiografije i gdje sam, nadam se, naučno i neporecivo objasnio, tako da nije moguće, da neko pomisli, da je knjiga provokativna, uvredljiva ili da se sastoji od neprovjerljivih dokumenata.
Upustiti se u istraživanje i analizu burne istorije BiH, a posebno sadašnjeg trenutka koji ima historijsku poveznicu sa dalekom prošlošću, jeste izazovno i ima veliku odgovornost. O tome sam vodio računa i svaki historijski izvor sam provjeravao, kako ne bi došlo do greške, koja bi mogla da negira čitav moj rad. Osjetljive teme u BiH su svaki segment ljudskog života, jer su etničke i vjerske grupe, pod utjecajem vjerskih i političkih lica te propagandom susjednih država, potpuno podijelili bosansko društvo i međusobno ga suprostavili. Ja se nadam da će ljudi različitih etničkih i vjerskih opredjeljenja shvatiti svu pogubnost politike razdvajanja i da će uspjeti izvući se iz ralja susjednih država.
Prepoznaju li ljudi ovakve knjige kao bitan dokaz borbe i postojanja jednog naroda? Da li zaista žele čuti istinu?
Da se niko ne uvrijedi, ja ću najprije reći da naši ljudi jako malo čitaju. Kada se tiče ove knjige, od svih onih koji su je pročitali, a nalaze se na potpuno različitim dijelovima BiH, nevjerojatno je da sam od svih ljudi dobio skoro identično rečenicu: “Ova knjiga mora biti udžbenik i mora se nalaziti u kući svakoga Bošnjaka.“
Dakle, ljudi su prepoznali činjenice, shvatili uzročno – posljedične veze i žele da kažu da se kroz ovu knjigu mogu pratiti motivi izvršioca zločina. Shvatili su, da se ovdje mogu pronaći ideologije i mitologije, one stvari koje su pokretači čestih ratova protiv BiH.
Kao što sam već govorio, rat koji je vođen protiv BiH od 1992. – 1995. imao je za cilj potpuno istrebljenje jednog naroda i jedne vjerske skupine: bošnjačko- muslimanskog naroda. U političkim okolnostima koje su uspostavljene u BiH, ljudi koji su se odrekli Bosne, teško da se može od njih očekivati da prihvate istinu, čak i onu koju oni izgovore u datom trenutku.
Vaša poruka za konjičku čitalačku publiku?
Mojim Konjičanima bih poručio da čitaju, ne samo ovu knjigu, da čitaju mnoge knjige. Da ih čitaju i da ih analiziraju. Svaka knjiga nosi neku poruku i nju treba razumjeti. Kroz knjige su određeni ideolozi tokom osamdesetih odaslali poruke, koje su nešto kasnije javno izgovorene u vidu prijetnji cijelom jednom narodu. Samo što mi nismo htjeli da čujemo ono što su poručili i govorili.
Meni bi posebno bilo drago da ova knjiga bude motiv mladim ljudima da istražuju i proučavaju bogatu historiju BiH. Grad Konjic je područje sa ogromnom kulturnom i materijalnom baštinom i potrebno je posvetiti ozbiljnu pažnju u istraživanju i proučavanju.
Na kraju, ovu priču zaključio bih riječima akademika Rusmira Mahmutćehajića: “Naša je obaveza sačuvati Bosnu. Najbolji način za to jeste znanje.”
