Autor: Sead Omeragić
U kakvom smo stanju i šta je budućnost Bošnjaka? Važno je pitanje šta smo bili, jer sigurno od toga nećemo daleko odmaći.
Dok sam bio urednik Ljiljana, stalno mi je “fino građanstvo” govorilo da sam nacionalista. Ja sam im to s radošću potvrđivao i obrazlagao: Svaki nacionalizam ne ubija, kao što su srpski i hrvatski nacionalizam ubijali Bošnjake. Postoji ekonomski, kulturni nacionalizam, nacionalne su književnosti, nacionalno je slikarstvo, sport je nacionalan… Koja to nacija nije tražila totalno jedinstvo kad bi bila napadnuta ili na bilo koji način ugrožena? Većina Bošnjaka uvijek je bila protiv nacionalizma. Taj su nacionalizam jedino i mogli pobijediti, što se potvrdilo na prošlim izborima. Na drugoj strani su ih uvijek čekali srpski i hrvatski nacionalisti, kojima upravljaju Beograd i Zagreb.
Godinama nakon strašnih pokolja i zločina genocida pojavila se sklopka o sve tri strane. I nasjedali su na nju sve do 2. oktobra ove godine, kad su konačno dobili i potvrdu svoje naivnosti. Kakvog smisla ima reći Palestincima, Rohinjama, Ujgurima da su jedna od dvije strane? Među Bošnjacima žive Jugoslaveni. Jugoslavija je bila nacionalna država tzv. ravnopravnih naroda. Tek 29 godina nakon ZAVNOBiH-a mogli su se Bošnjaci izjasniti nacionalno, i to kao vjerska skupina.
Zapadni svijet ulazi u najgoru ekonomsku i političku krizu u posljednjih pedesetak godina. Mogući su globalni ratovi ili, u najboljem slučaju, novi hladni ratovi i podjela svijeta. Lideri partija tzv. Osmorke i njihovi glasači to nisu primijetili.
Prvi put se dogodilo da jedan narod da glasove onima koji će ga politički marginalizirati. Eksperiment je jedinstven u svijetu i treba ga brendirati, a autorstvo dati bošnjačkom građaninu Kolumbu. On je dao svoj glas da ga do sljedećih izbora prave budalom.
Bošnjačkog gospodina Kolumba je na dan izbora obezvrijedio visoki predstavnik Schmidt, pa su glasovi jednog Hrvata u Posušju postali vredniji od pet glasova Bošnjaka u Sarajevu. Da je to Schmidt uradio nekoliko dana prije, Bošnjaci bi se sjetili u kakvom stanju žive i kakva ih budućnost čeka. Evlija Čelebija nas je objasnio: “Nismo glupi, samo nam pamet sporo dolazi.”
Nama treba poplava da zaključimo kako pada kiša. Nama treba da izgubimo sve ono što su s mukom i žrtvom stjecali pa da skontamo da smo to sami ispustili iz ruku. Nama, nažalost, treba rat i ubijanje da skontamo kako ima ljudi koji nam stoljećima misle i rade zlo. Bošnjacima su najvažnije stranke i pojedinci. Mogu se danima raspravljati čiji lider ne valja. Teško da će se sjetiti da im mora biti jedino važan državni interes i interes nacionalnog opstanka u ovoj Bosni.
Ja im, recimo, 30 godina govorim o plastu sijena, a oni meni o igli. Na protestima u Tuzli, Sarajevu i još nekim gradovima oni koji su na državnom budžetu tražili su dodatnih 1.080 KM. Protesti su bili masovni. Čovjek se mora upitati, kako je moguće da se pred OHR-om okupi nekoliko stotina ljudi nakon što visoki predstavnik Schmidt razori ustavnu strukturu, donese nove zakone kojima obezvrijedi čitav jedan narod i državu gurne pred provaliju?
Pa u pitanju je običan pohlepni ljudski interes. A taj interes da se dobije hiljadarka maraka kod Bošnjaka je nemjerljivo veći negoli da se sačuva država pred udarima nasilnika Schmidta.
Kakva nam je budućnost? HDZ s velikim očekivanjima žuri. Koliko sutra ide formiranje Vijeća ministara i betoniranje vlasti na državnom nivou, jer Ustav ne dozvoljava vanredne izbore. To znači: ako neki ministar da ostavku ili umre, sve ostaje četiri godine kako i jeste. Ono najgore, bošnjačke pozicije će se davati Srbima i Hrvatima, premda Ustav precizno određuje broj nacionalnih kvota u ministarstvima. Ondje gdje Bošnjaci nemaju mjesta u vladama, nema ih ko ni predstavljati. Ono što može uraditi većina u Vijeću ministara BiH može biti vrlo ozbiljno i pogubno. Nema povratka s tog puta i neće biti mogućnosti popravke štete.
Plašim se da će se vrlo brzo otkriti da pojedini likovi u tzv. građanskim partijama i nisu baš odani Bosni i Hercegovini i da dosadašnje udaranje u prsa patriotska nije bilo iskreno. Jednako tako se plašim bošnjačkih naivaca i nedoraslih likova koje je zapalo da vode stranke i narod. Izmjene Izbornog zakona po željama HDZ-a i pokloni za Dodika u vidu državnih resursa, što su ih prihvatili Nikšić i Konaković, vode nas u haos ucjena, mogućeg napuštanja vlasti ili potpunog razaranja lica Bosne i Hercegovine na državnom nivou.
Ko zna šta će se dogoditi s Centralnom bankom i njenim rezervama, šta s namjenskom industrijom, šta s BH Telecomom, Elektroprivredom BiH, resursima koji, ma šta pričali protiv SDA, nisu prodati kao što je to uradio Dodik sa svim resursima u RS-u pa danas živi od kredita.
Ako do sada nije moglo, svašta će sada moći. Ljudi se puni sumnje i straha. S dobrim razlozima.
