Svjetsko prvenstvo u tri zemlje, a ne u jednom gradu.
Iza nas je Svjetsko prvenstvo kojem je domaćin bila najmanja država u historiji Mundijala, a već se sada možemo pripremati za najveće. Visoki neboderi u Dohi, blistavi stadioni i stanice metroa sada su nogometna prošlost.
Unatoč svim pričama o novim granicama i zbližavanju ljudi, istina je da je FIFA apsolutno oduševljena opraštanjem od Katara, kontroverzama i kritikama. I prije nego što su koferi bili spakovani, misli su se vrtjele prema narednoj inkarnaciji događaja koji u strasti spaja svijet.
Svjetsko prvenstvo u tri zemlje, a ne u jednom gradu. U 16 mjesta, podijeljenih u četiri vremenske zone i hiljade kilometara, umjesto malih udaljenosti koje su bile u Kataru. S 48 reprezentacija, za razliku od 32 koliko je norma od 1998. godine. Više iz Afrike, Azije i Amerike. Čak, po prvi put, zajamčeno mjesto za Okeaniju. I, gotovo sigurno, rekordne 104 utakmice i također 33 dana.
Bit će to 12 grupa po četiri tima, ali pravi problemi su naredne faze. Najlakši način bi bio da prva dva u svakoj grupi, plus osam najboljih trećeplasiranih timova, dođu do nokaut faze (32 ekipe), pa bi za osvajanje titule trebalo osam umjesto dosadašnji sedam utakmica.
Ipak, postoje neki prijedlozi da bi osam najboljih pobjednika grupa trebalo automatski ići u šesnaestinu finala, dok bi ostala četiri pobjednika grupa plus osam drugoplasiranih igrali baraž kako bi im se pridružili. To bi značilo 96 utakmica, a ne 104, ali i to također uzrokuje probleme.
Ekipe izvučene u laganu početnu grupu koje bi dobile sve tri utakmice bile bi nagrađene za sreću u žrijebu, dok bi se također i promijenio koncept da sve ekipe moraju odigrati isti broj utakmica kako bi osvojile najveću nagradu u nogometu.
Druga je mogućnost podijeliti 24 takmičarska tima u dvije polovine, s tim da se pobjednik dva dijela sastane u finalu.
Međutim, drugi faktor koji će biti veliki problem je broj utakmica svakog dana u grupnoj fazi. Katar je bio sažet na 29 dana, s četiri utakmice svaki dan u uvodnoj fazi. Također, veliki evropski klubovi izvršit će pritisak na FIFA-u da spriječi širenje turnira koje traje duže od maksimalno 33 dana. Rješenje je očito, do šest utakmica svaki dan u prvom kolu, a to je više moguće 2026. nego na bilo kojem drugom potencijalnom mjestu u budućnosti.
Gradovi istočne obale poput New Yorka i Bostona kasne za Evropom šest sati, dok Seattle, Los Angeles i San Francesco kasne dodatna tri sata. Prema jednom scenariju, prva utakmica dana počinje u, na primjer, Torontu u podne po lokalnom vremenu, što je u BiH već 18:00 sati.
Utakmice bi tada mogle počinjati svaka dva i po sata u Atlanti, Houstonu, Mexico Cityju i Vancouveru, a posljednji meč u San Franciscu počinjao bi u 21:30 po lokalnom vremenu, odnosno 6:30 sati ujutro kod nas.
Ipak, i dalje postoji problem za FIFA-u. Televizijske kuće velikih evropskih zemalja zahtijevat će ranije početne utakmice i prve tri utakmice dana, ali ne možete imati Španiju, Njemačku, Englesku, Francusku, Portugal i Nizozemsku u istoj polovini žrijeba. Isto tako, južnoamerički navijači više bi voljeli kasnije utakmice sa Zapadne obale.
FIFA je pokušala opravdati izbor Katara ukazujući na ograničene udaljenosti koje ekipe moraju priječi i gurajući zelene motive, održivost i kompenzaciju ugljika. Godine 2026. vožnja između mnogih gradova nije izvediva. Svi će morati avionom prijeći Kanadu, Meksiko i Sjedinjene Države.
Ali to je na Gianniju Infantinu i kompaniji da riješe. Neće biti lako.
(Klix.ba)
