U moru problema jedne od najsiromašnijih evropskih država Bosne i Hercegovine koja s nestrpljenjem čeka kandidatski status nadajući se da će to donekle popraviti toliko loš standard da 500.000 građana svaku noć gladni odu na spavanje, u fokusu je neegzistencijalna tema – da li Djed Mraz vrijeđa vjerske osjećaje muslimana.
Naime, sindikalna organizacija Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Federacije BiH tražila je od ministra Edina Ramića dozvolu za korištenje sale Ministarstva za dodjelu novogodišnjih paketića za uposlenike Ministarstva. Programom je planirano da djeci paketiće uruči Djed Mraz što je kod Ramića izazvalo oprez.
“Naime, imajući u vidu nediskriminaciju i poštivanja prava i sloboda svih uposlenika Ministarstva, potrebno je da provedete anketu među svojim članovima o prihvatljivosti takve vrste zabave u prostorijama Ministarstva, obzirom da pojedini najavljeni sadržaji mogu vrijeđati vjerske osjećaje nekih uposlenika i/ili njihove djece”, naveo je Ramić.
Ovakav stav ministra izazvao je brojne reakcije javnosti koja većinom osuđuje odluku i smatra ovo “atakom” na Djeda Mraza.
No, ovaj simbol dječije radosti već je bio na meti političara i funkcionera u BiH.
Još 2007. direktorica Javne ustanove “Djeca Sarajeva”, u čijem sastavu je 38 vrtića, zabranila je da Djed Mraz bude dio novogodišnje proslave jer to nije vrijednost koju jednako dijele sva djeca i “nije u skladu sa islamskom i bošnjačkom tradicijom”.
Slične situcije ponavaljale su se u godinama nakon ovog događaja. Prošle godine u nekoliko gradova u FBiH poput Zenice i Bužima postavljeni su bilbordi na kojima je pisalo “Jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu dio tradicije Bošnjaka.”
Ramićeva odluka je personifikacija bosanskohercegovačke uzrečice “Veći katolik od pape”, jer dok se Ramić brine o vjerskim osjećajima uposlenika Ministarstva i njihove djece treba podsjetiti na stav islamske zajednice iz 2018. koja je rekla kako fetvom nije zabranila Novu godinu i Djeda Mraza jer to ne smatra vjerskim pitanjem.
Pitanjem simbolike Djeda Mraza, ruku na srce, bave se i druge zemlje. Posebno katoličke jer smatraju da je Djeda Mraz postao previše sekularan i komercijalan.
U Časopisu za interdisciplinarne studije Centra za napredne studije iz 2014. autorka Đermana Šeta problematizirala je istorijski kontekst i rasprave širom svijeta oko poimanja Deda Mraza pod nazivom „Hladni rat“ oko Djeda Mraza”.
Ona, osvrćući se na regionalni kontekst, navodi da je tadašnji mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amilohije Radović izražavao protivljenje zbog koncepta Djeda Mraza pozivom vjernicima da se vrate slavljenju Svetog Nikole, s druge strane u Hrvatskoj se pominju Djed Mraz i Djed Božićnjak.
“Viši kustos Josip Barklek iz Etnografskog muzeja u Zagrebu kaže da Djed Božićnjak nimalo ne odgovara tradiciji u hrvatskom narodu”, navodi se u ovom časopisu.
Dakle, pojedini predstavnici sve tri monoteističke religije protive se Djeda Mrazu što itekako svjedoči njegovoj sekularnoj dimenziji.
Samir Kadribašić, iz Islamske zajednice Crne Gore na pitanje BUKE može li Djed Mraz vrijeđati vjerske osjećaje kaže: “Po meni lično, ako je Deda Mraz simbol neke religije, njenih dogmi i ideala onda bi muslimani trebali izbjegavati to. Ali, kako je Deda Mraz postao planetarni, kulturološki fenomen, nešto što više nema obrise ni prizvuk vjerskog niti nacionalnog, onda ne vidim smetnju.”
Sociologinja Smiljana Vovna za BUKU kaže da je žalosno da se u 21. vijeku uopšte bavimo temama koje trebaju da budu relaskirajuće te nekim imaginarnim likovima koji pružaju zadovoljstvo mlađoj populaciji – djeci.
“Personifikacija Djeda Mraza kao jednog imaginarnog lika je u jednom dobrom starcu koji je tu da obraduje mališane, da im podijeli slatkiše i da da pošalje poruku djeci ako slušaju svoje roditelje i ako se odgovorno ponašaju da će biti nagrađeni slatkišima za jedno takvo ponašanje”, kaže Vovna.
S druge strane, dodaje Vovna, ukoliko Djeda Mraza posmatramo s vjerske strane onda je on nasličniji Svetom Nikoli.
“Koji je takođe imaginarni lik koji raduje i daruje djecu. Žalosno je da danas dobre vrijednosti koje društvo treba da njeguje, a to je da od djece pravimo časne ljude, da ih učimo dobrom ponašanju i da će biti nagrađeni u ranom dobu slatkišima, a kasnije priznati od društva onako kako se oni odnose prema društvu, korisitmo u političke svrhe i u prepričavanja, zavađanja između entičkih ili religijskih grupa”, dodaje Vovna.
Polemika oko Djeda Mraza nije ništa novo, dodaje Vovna, i ona se svake godine od različitih aktera aktuelizira. Djed Mraz, pojašnjava, ni u kom slučaju ne vrijeđa i ne bi smio da vrijeđa vjerska osjećanja bilo koje grupe.
“Svjesni smo mi svi da je Djeda Mraz kao imaginarni lik ustvari produkt jedne marketinške kompanije. Coca Cola je ta koja ga je napravila i prisvojila u neku svoju marketinšku propagandu. Deda Mraz kako god ga nazivali on bi trebao da širi poruku dobrote, mira i dobrog ponašanja”, smatra Vovna.
Stručnjak za marketing i komunikacije Tarik Kapetanović govoreći za BUKU kaže da se o figuri Djeda Mraza može govoriti iz dvije perspektive od kojih je jedna sekularna, dok se iz perspektive katoličanstva ili pravoslavlja radi o vrlo važnoj ulozi sveca koji se slavi u pravoslavnim ili katoličkim porodicama širom svijeta.
“Posebno je važna uloga svetog Nikole unutar katoličanstva kao figure koja za vrijeme Božića donosi poklone i nagrađuje djecu. Iz tog narativa stvoren je i Djed Mraz koji se predstavlja slično kao i sveti Nikola, ali na svojoj odjeći nema jasno istaknute vjerske simbole. Kao takav Djed Mraz je savršen lik za brendiranje praznika koji se slave širom svijeta te se uklapa u potrošačku groznicu koja vlada u neoliberalnom svijetu. Vjernici će u tom periodu pred Božić svakako poštovati svece dok će oni koji nisu vezani za crkvu itekako biti oduševljeni likom Djeda Mraza kojeg je filmska industrija u Americi prisvojila i privatizirala kako bi se dodatno osnažio marketing velikih kompanija te kako bi se kupca u periodu zimskog sivila zaslijepilo crvenom bojom, blještavilom ukrasa, sanki i irvasa koji će trčeći nebom svima donijeti poklone. U centru tog potrošačkog ludila je svakako Coca Cola koja je iskoristila lik i priču o Djeda Mrazu kako bi dodatno komercijalizirala već u crveno obojene flaše Coca Cole koje se moraju naći na svakoj proslavi a takvih je proslava za vrijeme Božića mnogo širom svijeta”, smatra Kapetanović.
Govoreći o percepciji javnosti o Djeda mrazu kaže da muslimani širom svijeta smatraju da je Djed Mraz brend koji je proistekao iz lika sveca kojeg slave pripadnici drugih religija.
“Kako je u islamu strogo zabranjeno isticanje slika i slavljenje bilo kakvih svetaca muslimani širom svijeta imaju veliki problem da svojoj djeci objasne da muslimani ne slave Božić te da je Djed Mraz zapravo refleksija sveca koji je svoju ulogu u komercijalnom svijetu pronašao na policama u različitim formama i oblicima i flašama Coca Cole”, mišljenja je Kapetanović.
Jasno je da je Deda Mraz odavno prevazišao religijsku konotaciju, baš kao i Nova godina i gregorijanski kalendar (papa Grgur XIII inicirao izmjene 1582.) koji su vremenom prihvatile i protestantske zemlje, a tri vijeka kasnije gregorijanski kalendar su prihvatili i Englezi, da bi na kraju gregorijanski kalendar postao globalna norma, iako postoje i drugi kalendari poput julijanskog kojeg uglavnom primjenjuju pravoslavne crkve zbog čega se i razlikuju datumi obilježavanja Božića i Vaskrsa.
Dok razvlačimo Djeda Mraza i njegovu vjersku pripadnost, bitna životna pitanja ostaju sa strane što je svodnevnica života u BiH u kojem se najmanje priča o bitnim, a najviše o trivijalnim stvarima.
S. Tomić
