FOTO: Almir Širbegović
PIŠE: Amina Čilić / novikonjic.ba
Rekoše mi da si grad ljubavi, da su tvoje obale svjedok mnogih.
Koliko ih je držeći se čvrsto za ruke prošetalo kraj Neretve..
Pitam se, drže li se još uvijek?
Kakve li sve tajne, ova ljepotica krije?
Kažu, ovdje se svi znaju. Ulice su svačije. Ljudske priče također.
Putuju tako, od usta do usta. Od sudbine do sudbine. Svako ostavlja na druge trag, onako kako zna. Neko jezikom, neko pojavom, neko dodirom.
Nekima si težak.
Pričaju da nose gorčinu u srcu, zbog loših stvari koje doživješe tu.
Ali, šta si ti tu kriv? Zašto da plaćaš grešku onih koji nisu znali voljeti, čuvati?
Slušaj me stranče, ovaj grad zagrli sviju jednako. Vjeruj mi.
Možda ti ne izgleda uvijek tako topao. Ali duša, duša koju krije, nećeš je naći kilometrima daleko.
Ima nekog nura u svakom sokaku, u svakom popločanom milimetru…koji vodi do nekog dragog.
Nema ljepšeg osjećaja od onog kad koračaš preko Ćuprije, i ideš tamo, gdje te neko raširenih ruku čeka.
Sve je dobro, dok ima ko da te čeka.
