U ratu snaga, u miru izvoz, bila bi možda najkraća definicija namjenske proizvodnje. U našoj zemlji, lider među kompanijama u ovoj industrijskoj grani je „Igman“ d. d. Konjic.
Na kraju još jedne uspješne poslovne godine, direktor ove, po LRC-BIS-ovom kategoriziranju bonitetne i pouzdane kompanije, Đahid Muratbegović, dao je intervju za naše i vaše Poslovne novine. A razgovarali smo o svemu – planovima, eventualnim novim proizvodima, poziciji 1.300 uposlenih, mjestu „Igmana“ na svjetskim tržištima, bh. namjenskoj proizvodnji i njenoj budućnosti.
Možemo li reći da je namjenska industrija jedna od najjačih bosanskohercegovačkih izvoznih grana, ne samo ako gledamo finansijski aspekt, već generalno? Naime, niti jedan se proizvod na takav način i sa takvim uspjehom „ne tuče“ sa najvećim svjetskim kompanijama na tržištima širom svijeta.
“Tačno je da je namjenska industrija svojevrstan bosanskohercegovački brend i da ima značajnu ulogu u ekonomiji zemlje. Također, ima i značajan udio u izvozu, odnosno generalno metalska industrija koja je prema zvaničnim podacima i u 2022. u samom vrhu kada je riječ o izvozu. S finansijskog aspekta, neke druge vrijednosti iz Bosne i Hercegovine imaju veći udio u izvozu na svjetska tržišta, ali ako ostanemo na premisama iz Vašeg pitanja o “tuči sa velikim kompanijama” na kompleksnom i zahtjevnom tržištu vojne industrije, možemo izvoditi zaključke o snazi i uspjehu bosanskohercegovačke namjenske industrije.”
Kontinuitet i stabilnost u poslovanju
Od rata pa naovamo, prije svih od stranaca koji su nam došli u zemlju učiti nas onome što ne znamo, ali i onome što znamo, slušamo kako zemlju iz krize mogu izvući turizam, mali sistemi i male firme. Onda smo se iznenada sjetili velikih kompanija, kakva je Igman. Kakav je Vaš stav po tom pitanju?
“Ne mogu reći da mi je u potpunosti prihvatljiv ton Vašeg pitanja. Uvjetno rečeno, znanje u Bosni i Hercegovini nakon rata nije krenulo s nule. Ratnom destrukcijom, pored materijalnih dobara, razoreno je ono najvrijednije – ljudski kapital, i Bosna i Hercegovina je u poslijeratnom periodu zaista bila u kadrovskom deficitu, ali su znanje i sposobnost bosanskohercegovačkog čovjeka izgradili, sačuvali i obnavljali. Jasno je da tranzicijski period kroz koji, na određeni način i danas prolazimo, nije moguć bez stranaca, odnosno podrške međunarodne zajednice. Možda su mali biznisi, zanati, obrti i farme u okolnostima koje su vladale poslije rata bili kotačići koji su činili ekonomiju zemlje mogućom, jer je teško bilo zamisliti da će prijeratni giganti za kratko vrijeme ponovo biti velike svjetske kompanije.
Kada govorimo o „Igmanu“ podsjetit ću da fabrika i tokom rata nije prekidala proizvodnju i da je imala važnu ulogu u odbrani zemlje tokom agresije, da smo i nakon rata održavali proizvodnju u uslovima tržišne ekonomije, prošli transformaciju koju su prošla javna preduzeća kroz proces privatizacije, tražili i čekali svoju šansu da se vratimo na svjetsko tržište gdje i pripadamo. Iz današnje perspektive, praveći presjek stanja, možemo reći da kompanija više od decenije posluje stabilno, a da posljednjih nekoliko godina ima stalni rast prihoda. Tako da se niko nije „sjetio Igmana“, kompanija je već skoro 75 godina tu i ako se išta može jasno iščitati iz naše korporativne historije to je da će „Igman“ trajati još dugo.”
U ovom trenutku imate preko 1.300 uposlenih, konstantno se radi na modernizaciji proizvodnje i nabavci novih mašina. Šta je trenutno novo u Igmanu?
“Naša misija je precizno definisana – proizvodnja i distribucija proizvoda namjenske industrije po definisanim standardima kvaliteta, koji će u potpunosti zadovoljiti zahtjeve kupaca. U skladu s tim, novine koje se mogu očekivati u „Igmanu“ ogledaju se u proširenju asortimana proizvoda, transferu tehnologije i znanja (know-how), uvođenju novih standarda kvaliteta, ulaganje u projekte vezane za zaštitu okoliša, povećanju bruto dohotka po zaposlenom, brendiranje municije za komercijalno tržište…, a sve s ciljem zadržavanja postojećih i osvajanja novih tržišta.”
Osposobljavanje mladog kadra kao imperativ
Koliko je teško danas na tržištu rada naći kvalitetne i kvalificirane radnike za ovu vrstu posla? Konjic je, ipak, mala sredina.
“Ne trpe samo određeni sektori zbog nedostatka kvalifikovane radne snage jer se sve glasnije čuje da se generalno u BiH suočavamo s deficitom radnika. Tržišta rada su sve otvorenija i ljudi odlaze u potrazi za boljim uslovima, većom platom, socijalnom sigurnošću… Važno je istaći da se u „Igmanu“ uredno provode zakonske obaveze iz domena radno-pravnog statusa uposlenih, zaštite na radu, kolektivnih ugovora, zdravstvene zaštite i penzionog osiguranja te da niti po jednom osnovu nemamo dugovanja prema radnicima. Nažalost, na neke trendove ne možemo uticati i nakon što smo proteklih godina svjedočili masovnom odlasku medicinskog kadra, a sada se suočavamo s manjkom istog, možda je samo pitanje vremena kada ćemo se suočiti s nedostatkom kadrova mašinske, elektro i struka usko vezanih za našu branšu.
Kao kompanija s dugogodišnjom historijom u koju je utkana briga za kadrove, još od vremena kada smo za vlastite potrebe 60-tih godina prošlog stoljeća osnovali Srednju školu metalskih zanimanja u Konjicu, pa sve do danas kada kroz pripravničke programe osposobljavamo mladi kadar, kada naši inžinjeri prate trendove kroz različite vidove edukacije, kada sarađujemo sa visokoškolskim ustanovama, i u budućnosti ćemo se držati teze da su radnici najveće bogatstvo “Igmana” stvarajući preduslove da nove generacije rade i dalje razvijaju kompaniju.
Municija koja se proizvodi u Igmanu izvozi se u više od 50 zemalja svijeta. Koje zemlje su najveći kupci? Naša najvažnija tržišta trenutno su SAD, Egipat, Saudijska Arabija, Turska i Malezija. U manjoj mjeri izvozimo u druge zemlje svijeta i plasiramo na domaće tržište.”
Važnost razvoja imidža i brenda
Igman strategiju nije bazirao na jeftinom proizvodu, nego na najboljem omjeru cijene i kvaliteta. Je li to možda tajna uspjeha?
“Naša vizija je biti među deset najvećih svjetskih proizvođača municije iz našeg proizvodnog programa u pogledu kvaliteta proizvoda. Da smo na dobrom putu potvrđuju podaci o potražnji za našim proizvodima te misija menadžmenta i zaposlenih koji rade na razvoju snažnog brenda i imidža kompanije, koji će omogućiti veće povjerenje kupaca na svjetskom tržištu. U najkraćem, tajna uspjeha ogleda se u dugoj tradiciji proizvodnje municije širokog asortimana neupitnog kvaliteta.”
Ima li ih još?
“Važno je istaći da fabrika ima mogućnost istovremeno proizvoditi municiju po istočnoj (ruskoj) i po zapadnoj (NATO) varijanti, što nema mnogo fabrika u svijetu. Proizvodi sa specijalnim zrnima AP, API, APIT, Solid su također nešto po čemu se razlikujemo od ostalih kompanija iz naše branše. I naravno znanje, odnosno ljudski kapital u svim sektorima u “Igmanu”.”
Zanima nas i kako se zapravo sklapaju poslovi u Vašoj branši? Laicima je to poprilično apstraktno i zašto ne reći, zastrašujuće.
“Nema tu ništa zastrašujuće! „Igman“ učestvuje na međunarodnim tenderima za nabavku municije. Naši kupci su ministarstva odbrane, ministarstva unutrašnjih poslova, specijalne snage, policijske i sigurnosne agencije zemalja širom svijeta. Ne izvozimo na tržišta pod sankcijama ili zemlje pod embargom. Izvoz oružja i vojne opreme podliježe strogim procedurama i kontrolama tako da, ponavljam, nema ništa apstraktno i zastrašujuće. Naravno, upite za različitim tipovima naše municije primamo i direktno, i u takvim slučajevima procedure za sklapanje poslova su precizno definisane, kontrolisane i nadzirane.”
Da li izvoz oružja (osim specijalnih dozvola, naravno) funkcionira kao izvoz bilo kojeg drugog proizvoda i postoje li za municiju i sličnu robu distributeri ili se pak radi direktno – tvornica – kupac, bez obzira je li kupac država ili institucija?
“U odgovoru na prethodno pitanje je u velikoj mjeri odgovoreno i na ovo. Princip je isti, kao što ste spomenuli potrebne su posebne dozvole, morate imati certifikat o krajnjem korisniku, neophodne saglasnosti nadležnih ministarstava u Bosni i Hercegovini… pa tek onda govoriti o distribuciji, odnosno transportnim dozvolama, špediterskim uslugama i slično. Naravno, procedura je dosta kompleksnija i duže traje u odnosu na neke druge proizvode široke upotrebe jer ipak govorimo o proizvodnji u kategoriji oružja, municije i eksplozivnih sredstava i transportu opasnih materija što je, opet, procedura koja zahtijeva poseban transportni tretman.”
Različitost pristupa komercijalnom i vojnom tržištu
Moramo pokušati razbiti i jednu famu koja se uvijek provlači kroz pitanje proizvodnje oružja. Nije svako oružje za rat, trgujete i na, uvjetno rečeno, civilnim tržištima. Koji je omjer tog, ako ga možemo nazvati, civilno-vojnog izvoza?
“Prije svega, morate znati da mi proizvodimo isključivo za odbrambene svrhe i da veliki broj zemalja našim proizvodima sanabdijeva oružane, policijske, sigurnosne snage. Ranije je rečeno da naš izvoz podliježe najstrožijim domaćim i međunarodnim kontrolama i da ne izvozimo u zemlje koje su pod sankcijama ili embargom. Kada je riječ o vojnom i komercijalnom programu, prioritet dajemo proizvodnji vojne municije dok komercijalni program u određenoj mjeri zavisi od slobodnih kapaciteta. Važno je istaći da nam je, kratkoročnim i dugoročnim planovima poslovanja, ambicija imati veće učešće na komercijalnom tržištu i u tom kontekstu već je ostvaren određeni napredak kada je riječ o definisanju i brendiranju municije za komercijalne svrhe.”
Koliko se razlikuje, u smislu procedura, poslovanje na vojnom i na civilnom tržištu?
“U oba slučaja legislativa koja uređuje oblast prometa naoružanja i vojne opreme propisuje jasne procedure proizvodnje i prodaje, u našem slučaju municije, bilo da je riječ o vojnom ili komercijalnom programu. Kada je riječ o poslovnoj filozofiji jasno je da komercijalno i vojno tržište zahtijevaju različit pristup. Izdvojit ćemo samo segment pakovanja – „Igmanov“ komercijalni program dostupan je u potpuno redizajniranoj ambalaži prilagođenoj tržištu. Kada je veći udio na komercijalnom tržištu jedno od strateških opredjeljenja kompanije, kao što je slučaj s „Igmanom“, onda je i povećano naše prisustvo na međunardonim sajmovima namjenske industrije, ulaganja u marketing, online prezentacije, redizajniranje i tržištu prilagođavanje promotivnih materijala, izrada posebnih komercijalnih kataloga…”
Novi proizvodi kao generacijski izazov
Nije rijetkost da kompanije koje proizvode municiju ili neki drugi proizvod iz „palete“ vojnih proizvoda pokrenu proizvodnju i nekog drugog proizvoda – šljemova, pancirnih prsluka ili uniformi. Ima li Igman u planu nešto slično?
“Proizvodnja i prodaja svih tipova malokalibarske municije 5.56 mm, 7,62mm, 9mm i 12.7mm primarno je u poslovanju fabrike namjenske industrije „Igman“ i to je ono što znamo raditi najbolje. Ali uvijek postoji generacijski izazov da se proizvede nešto novo što će pod firmom „Igman“, Konjic biti ostavljeno generacijama koje dolaze. Treba razmišljati u tom pravcu, razvijati neke ideje koje veće postoje, ali trenutno naš fokus ostaje na usavršavanju i širenju kapaciteta postojećeg asortimana. Naš prvi strateški cilj je uvođenje NATO kodifikacije sistema za municiju koju proizvodi „Igman“ što bi nam omogućilo lakši pristup svjetskim tržištima te u narednom periodu ostajemo na tom kursu jačanju našeg brenda.”
Razvija li se, po Vama, dovoljno domaća odbrambena industrija?
“Pozitivni trendovi postoje i vjerujem da će se nastaviti u narednom periodu. Razvoj namjenske industrije, odnosno svojevrsna nadogradnja postojećih kapaciteta varira od kompanije do kompanije. Nadam se da će i kompanije namjenske industrije koje trenutno imaju poteškoća u poslovanju u vremenu koje je ispred nas postati konkurentne na tržištu. Naglašavam to stalno, namjenska industrija se mora posmatrati kao strateška grana jer se za nju vežu drugi segmenti privrede i država ima višestruku korist ulaganjima u istu.”
Može li u nekoj perspektivi naša zemlja postati proizvođač, a onda i izvoznik nekog složenijeg vojnog sistema?
“Generalna je ocjena da je, kao i u svakoj drugoj oblasti neophodan naučno-istraživački rad kako bi se određena oblast razvijala i u tom kontekstu se može primijetiti da imamo deficit. Neophodna su veća vladina izdvajanja za tu svrhu, jer je ulaganje u obrazovanje sigurno jedan od preduslova, ne samo za razvoj sektora namjenske industrije nego i zadržavanja mladih ljudi u našoj zemlji. A onda ćemo moći pričati o perspektivama proizvodnje i izvoza složenijih vojnih sistema.”
