Toma Zdravković, neprikosnovena legenda jugoslavenske muzičke scene, kralj kafane, istinski boem, pjesnik i kantautor, danas bi slavio svoj 84. rođendan.
Zdravković nije samo pisao i izvodio svoje pjesme, već ih je živio, zbog čega je i postao omiljen i slavljen. Sjetne pjesme o neuzvraćenim ljubavima i patnjama, uglavnom je pisao sam i veliki broj njih su autobiografske.
Rođen je 20. novembra 1938. godine kod Leskovca u siromašnoj i brojnoj porodici. Karijeru je počeo u leskovačkim kafanama, a budući da je bio mršav i neugledan, govorili su mu kako ne liči na budućeg pjevača. Ipak, njegov glas je na publiku djelovao poput opijuma.
Široj javnosti postao je poznat zahvaljujući Silvani Armenulić, koja ga je navodno srela na jednoj klupi u Beogradu, u trenutku kada je ostao bez novca. Silvana mu je omogućila da nastupa na njenim koncertima, a on joj je zauzvrat poklonio pjesmu “Šta će mi život bez tebe dragi”.
Ta pjesma bila je odskočna daska za Zdravkovića i vrlo brzo je postao jedan od najpoznatijih pjevača i autora Jugoslavije.
Bio je čest gost u Sarajevu, koje je veoma volio. Govorio je da ga je najviše volio zbog njegovih mangupa te mu je i posvetio pjesmu “Osmice”.
Iza Zdravkovića je ostao čitav niz vječnih hitova poput “Da l’ je moguće”, “Danka”, “Dotak’o sam dno života”, “Kafana je moja sudbina”, “Prokleta nedelja”, “Jelena”, “Za Ljiljanu” i mnogih drugih.
Kao pravi boem, osim kafane i pjesme, volio je žene i kocku. Ženio se četiri puta, zaljubljivao i trošio nemilice. Ljudi su ga voljeli i slavili upravo zbog toga što je bio utjelovljenje istinskog boema, ali to je dovelo i do njegove prerane smrti. Preminuo je 30. septembra 1991. godine u 53. godini.
- Ljudi znaju šta sam sve radio i proživio. Oni počinju da se identifikuju s tobom i zato te vole. Ima, doduše, ljudi koji smatraju da sam budala bez para i pijanac, ali u suštini i to je dio onog što jesam. Malo otkačen, to je sigurno. Ja sam ranije mislio da sam pozer i da foliram ono što živim. Kasnije sam shvatio da to nema nikakve veze sa foliranjem. Sutra mogu da pjevam u kafani za trista starih hiljada. Jer, jedino muzika može da me ispuni do kraja i bez ikakvih drugih želja. Od nje živim i za nju živim – rekao je Zdravković u jednom od svojih posljednjih intervjua.
Hayat/Novikonjic
