Živimo u Bosni i Hercegovini, zemlji gdje se pet kilometara autoputa slavi kao vrhunski uspjeh graditeljstva, presijecaju se vrpce, snimaju izjave, kuca se o asfalt kao u drvo. Uspjeli smo.
Istina je, da smo jedna od rijetkih evropskih zemalja koja nije povezana sa te famnozne četiri (da ne kažemo osam) asfaltirane trake. Daleko od toga da ih je lagano napraviti, ali u neka ne tako daleka vremena sa mnogo manje sofisticiranih alata u ovoj su se zemlji ekspresno završavali veoma komplikovani infrastrukturni poduhvati. Možete li zamisliti da se danas 242 kilometara bilo čega napravi za sedam mjeseci?
Poređenja radi toliko funkcionalnog autoputa u BiH nije napravljeno od 1995. godine do danas. U Federaciji BiH i Republici Srpskoj trenutno je funkcionalno nešto malo više od 100 km. Na današnji dan u zemlji gdje se danas gradi sedam kilometara puta godišnje (ako izračunamo od 1995. do danas), otvorena je pruga Šamac – Sarajevo izgrađena za sedam mjeseci.
Izgradnja željezničke pruge tehnički je jednostavniji proces, ali ako uzmemo u obzir da se dešavala 1947. godine kada se moderna tehnologija nije koristila za izgradnju, ne postoji razlog da kilometar pruge ne bude referentan današnjoj izgradi kilometra autoputa. Za tih je sedam mjeseci postavljeno 302 km kolosijeka, 288 skretnica, izgrađeno devet tunela, 107 popratnih zgrada i željezničkih stanica, 17 mostova, od koji 14 preko rijeke Bosne, a po jedan preko Spreče, Lašve i Save.
Prugu je za sedam mjeseci izgradio narod koji je volio zemlju, omladina zajedno sa prijateljima iz Poljske, Čehoslovačke, Bugarske, Grčke, Rumunije, Mađarske, Engleske, Italije, Francuske, Danske, Švedske.
Pruga se gradila pod parolama: “Mi gradimo prugu – pruga gradi nas“, “Šamac – Sarajevo, to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga ljeta”. “Šamac -Sarajevo, to je naša dika, izgraditi prugu sve do Dubrovnika”.
Današnja gradnja saobraćajnica u BiH radi se pod nekim drugim parolama. Ko je čiji? Ko će od koga? Ima li mene tu gdje? Centimetar gore-dole! Sad će, sad neće izbori… Poznato nam zvuče sve te parole koje slušamo 27 godina.
Ova pruga koju je izgradila omladina bila je dio projekta Panevropskog koridora Vc koji povezuje Budimpeštu, preko Osijeka, Sarajeva sa lukom Ploče.
O tom smo projektu čuli mnogo bajki, Vc, taj famozni koridor, to famozno povezivanje auto-putem s nečim najvjerovatnije nećemo skoro dočekati. Puno će se izbora održati i crvenih vrpci prerezati za svaku izgrađenu dionicu. Daleko je Mostar, ma i Jablanica.
Za kraj ona poznata: “Što je Tito napravio ovi ne mogu okrečiti”.
N1/Novikonjic
