Naučna istraživanja: U Neretvi pronađen veliki broj vodozemaca, endemskih vodenih insekata, beskičmenjaka te podzemnih rakova

Mediji i društvene mreže su zasute političkim sadržajem kojeg bh. građani konzumiraju svakodnevno. U ovoj izbornoj godini, dok su političke kampanje zatrpavale medijski prostor ispraznim obećanjima, nekolicina sjajnih ljudi bavila se naučnim istraživanjima, koja su doprinijela novim saznanjima o bogatstvu i raritetu naše zemlje.

Bogatstva Neretve

U junu i julu ove godine, na gornjem toku rijeke Neretve održana su sedmodnevna istraživanje pod nazivom „Sedmica nauke“. Istraživanja gornjeg toka rijeke Neretve vršena su s ciljem prikupljanja podataka potrebnih za izradu studije za proglašenje zaštite ovog područja.

„Centar za životnu sredinu je pokrenuo postupak za proglašenje dva zaštićena područja na rijeci Neretvi prema Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske s ciljem zaštite staništa i vrsta koje obitavaju na ovom visoko vrijednom prirodnom području. Riječ je o prirodnom staništu, koje naseljava veliki broj rijetkih, endemskih i reliktnih biljnih i životinjskih vrsta. Pokretanje ovih inicijativa je jedan od koraka kojim se želi sačuvati rijeka Neretva, na kojoj je planirano sedam malih hidroelektrana u dvije faze projekta Hidroenergetski sistem (HES) ”Gornja Neretva”. Izgradnja ovog energetskog sistema bi praktično značila da će se sedam hidroelektrana u nizu nastavljati jedna na drugu na teritoriji od ukupno 30 kilometara gornjeg toka Neretve. Ako se ti planovi ostvare, gornja Neretva će se u potpunosti iz rijeke pretvoriti u niz akumulacija i cjevovoda, što će imati ogroman uticaj na biodiverzitet i nestaće mnoge rijetke, endemske i reliktne vrste“ rekla je ovo za „Impuls“ Jelena Ivanić iz „Centra za životnu sredinu“ iz Banje Luke.

Istraživanja na Neretvi, Foto: Vladimir Tadić, Centar za životnu sredinu

Prema njenim riječima tim naučnika i istraživača identifikovao je veliki broj ugroženih ili zaštićenih vrsta na tom lokalitetu, te su u okviru ovih istraživanja pronađeni dokazi o postojanju primjeraka nadaleko poznatih velikih mesoždera (medvjed, vuk, divlja mačka i ris), zaštićenih vodozemaca, endemskih vodenih insekata, beskičmenjaka, velikog broja raznolikih vrsta ptica i šišmiša, te potencijalno još neopisanih podzemnih rakova, što ukazuje na netaknutost poplavne ravni i priobalnih šuma. Rijeka Neretva je i posljednje uporište ugrožene mekousne pastrmke.

Istraživanja na Neretvi, Foto: Vladimir Tadić, Centar za životnu sredinu

Ozren – bogato i očuvano prirodno stanište

U drugoj polovini avgusta naučno-istraživački kamp je započeo istraživanja na planini Ozren i trajao je od 17. 8. do 21. 8. 2022. godine. Naučno-istraživački kamp „Mokra Megara“, kojeg su realizovala udruženja „Fojničani Maglaj” i SNIK „Atom“ Zavidovići, okupio je niz istraživača, renomiranih speleologa i speleobiologa iz Bosne i Hercegovine (Zavidovići, Maglaj, Žepče, Banja Luka, Sarajevo, Kakanj, Tuzla, Zenica, Doboj) i regiona (Hrvatska i Sjeverna Makedonija).

„U fokusu istraživanja bili su speleološki objekti ovoga područja, u prvom redu pećina Mokra Megara, ali su vršena istraživanja i na širem lokalitetu Ozrena, od Gornje Paklenice do Brezika. Na navedenim lokalitetima su vršena biološka (hiropterološka, entomološka, herpetološka), speleološka i arheološka istraživanja“, rekao je ovo za „Impuls“ Besim Gurda, inžinjer šumarstva i speleolog, koji je učestvovao u ovom istraživanju.

Tokom petodnevnog kampa istraživači su većinu vremena proveli u podzemnim kanalima Mokre Megare radeći na izradi topografskog nacrta, prikupljanju uzoraka faune te analizi geoloških i hidroloških karakteristika ovog objekta, ali i šireg kraškog područja.

Besim Gurda, foto: Privatna arhiva

„Dio ekipe je radio na istraživanju šišmiša snimanjem transekata ultrazvučnim detektorom na potezu Gornja Paklenica – Brezici, te postavljanjem vertikalnih mreža na ulazu u pećinu i na vodenim staništima. Arheolozi su istraživali ostatke starih nastambi na lokalitetu Krčmarica u Gornjoj Paklenici“, objašnjava Gurda.

Naučno-istraživački kamp na planini Ozren, Foto: Arhiva UG Fojničani i SNIK Atom

Tokom kampa istraženo je i topografski snimljeno oko 1 900 metara podzemnih kanala pećine Mokra Megara te prikupljen značajan broj životinjskih vrsta, među kojima su i uzorci insekta duvalius maglajensis, prvi put prikupljeni nakon više od stotinu godina.

„Ova pećina je jedino svjetsko stanište ove vrste koja se nalazi na crvenoj listi faune. S obzirom da se radi o izoliranom kraškom području, može se pretpostaviti da će i ostala fauna predstavljati svojevrsne endeme ili čak nove vrste za nauku, ali za ove tvrdnje ćemo pričekati rezultate analiza. Analizom rezultata istraživanja hiropterofaune utvrđeno je prisustvo 11 vrsta šišmiša na ovom području. S obzirom da se radi o najugroženijoj i najzaštićenijoj vrsti sisara u Evropi, te da se većina otkrivenih vrsta nalazi na crvenim listama, već s tog aspekta se može potvrditi da je Ozren izuzetno bogato i očuvano prirodno stanište. Kako bi se i u narednom periodu pratila populacija šišmiša, uzimani su biometrijski podaci svih uhvaćenih jedinki, a 34 jedinke su i prstenovane“, navodi Gurda.

Naučno-istraživački kamp na planini Ozren, pećina Mokra Megara, Foto: Arhiva UG Fojničani i SNIK Atom

Ova lokacija pored prirodnih bogatstava je bitna za istraživanje i zbog arheoloških otkrića i istorije ovog kraja.

„Arheolozi su pronašli ostatke keramičkog posuđa, dijelove ognjišta i nastambi iz bronzanog doba, ostatke koplja i keramike iz mlađeg željeznog doba, te stećke i artefakte iz kasnog srednjeg vijeka. Ovi pronalasci svjedoče da se život na ovom području odvijao još od prije tri do četiri hiljade godina, što je značajan podatak za historiju i kulturu ovog podneblja“, ističe Gurda.

Cilj ovih istraživanja je doprinijeti jednoj jako bitnoj stvari za BiH – uspostavi novih zaštićenih područja prirode. Fokus je na Mokroj Megari zbog toga što je ova pećina najpoznatiji dio speleološkog kompleksa na izoliranom kraškom području planine Ozren za koju je prema odluci Općinskog vijeća Maglaj, krajem marta ove godine, pokrenut postupak zaštite. Mokra Megara je i u Jugoslaviji bila prepoznata kao prirodna vrijednost, te je 1965. godine proglašena geomorfološkim spomenikom prirode.

Naučno-istraživački kamp na planini Ozren, Foto: Arhiva UG Fojničani i SNIK Atom

Podzemni svijet Duvanjskog i Livanjskog polja

Krajem septembra u Hercegovini je započelo još jedno naučno istraživanje koje se provodi još od 2009. godine u organizaciji Speleološkog društva “Mijatovi Dvori” iz Tomislavgrada.

Međunarodna speleološka i znanstveno-istraživačka ekspedicija “Ponor Kovači – Izvor Ričine 2022.” okupila je preko 70 speleologa i naučnika iz 18 speleoloških i drugih udruga, te 8 evropskih država (BiH, Hrvatska, Italija, Slovenija, Poljska, Španjolska, Latvija i Velika Britanija). Istraživanja su provedena u 36 speleoloških objekata, od čega je 25 speleoloških objekata prvi put istraženo.

Istraživalo se na području opština Tomislavgrad, Posušje, Bosansko Grahovo i grada Livna, a na planinama Grabovici, Ljubuši, Kamešnici, Dinari, Vranu i Čvrsnici.

„Naša istraživanja su podijeljena u dvije grupe, speleološka i naučno-istraživačka ispitivanja. Povezati pod zemljom Duvanjsko i Livanjsko polje je primarni cilj istraživanja. Namjera nam je proći kroz sustav ispod zemlje na potezu u ponoru Kovači, gdje uvire rijeka Šujica, koja zatim izvire kao Ričina na Buškom jezeru“ navodi tajnik Speleološkog društva „Mijatovi Dvori“ – Stipan Dilber za „Impuls”.

Međunarodna speleološka i znanstveno-istraživačka ekspedicija “Ponor Kovači – izvor Ričine 2022.” Foto: Speleološko društvo Mijatovi dvori

Prema njegovim riječima naučni tim svake godine okupi speleološku, geološku, hidrološku, arheološku, geomorfološku skupinu, koji istražuju sve moguće oblike biljnog i životinjskog života, u podzemlju i samom nadzemlju.

„Ove godine smo istraživali u petnaestak speleoloških objekata, gdje su vršene analize podzemnih staništa, mikroklimatske izmjere, analize biodiverziteta, te dokumentiranje samog tog podzemnog svijeta. Pronašli smo vrstu špiljskog podzemljara Leonardov leptomeson, te iznimno rijetku gljivu rožnu stapkoglavku i ovo je tek treći nalaz te vrste gljive u Bosni i Hercegovini“, ističe Dilber.

Koliko je ovo otkriće spektakularno i važno za nauku govori podatak da je u Hrvatskoj pronađena samo jednom, te se vodi kao nedovoljno poznata gljiva.

Međunarodna speleološka i znanstveno-istraživačka ekspedicija “Ponor Kovači – izvor Ričine 2022.” Foto: Speleološko društvo Mijatovi Dvori

„Ono što smo još počeli raditi je sustavna mikrobiološka i molekularno-biološka istraživanja. To su istraživanja novih prirodnih izvora, malih molekula ili makromolekula, koje se mogu razviti u komercijalne svrhe, kao što su skupljanje informacija za farmaceutsku industriju, za proizvodnju novih antibiotika, nekakvih u biti korisnih stvari za samu ljudsku vrstu“, objašnjava Dilber.

Još od ranije u sklopu ovog kampa su vršena paleontološka istraživanja na prostoru opštine Tomislavgrad, gdje su pronađeni ostaci špiljskog medvjeda u špilji Dahni, u selu Omerovići. Ta špilja je zanimljiva, jer je ona jedna od rijetkih u Evropi koja ima veliki broj brloga; preko 300 legla špiljskog medvjeda.

„Životinja koja je izumrla prije 15 tisuća godina, živjela je u špilji Dahni. Naravno, osim tih legla, pronašli smo i lubanje, kljove i sve druge moguće koštane ostatke tih životinja. Takođe, otkrili smo ostatke grebanja tog medvjeda, šape koje su ostale utisnute kao da su juče bile tu. Pronašli smo zub vepra za kojeg pretpostavljamo da je star između 24 i 26 tisuća godina, a tačnu starost ovog pronalaska će utvrditi analize koje trenutno rade kolege u Italiji“, govori Dilber.

Međunarodna speleološka i znanstveno-istraživačka ekspedicija “Ponor Kovači – izvor Ričine 2022.” Foto: Speleološko društvo Mijatovi Dvori

„Ove godine smo počeli raditi i kemijske analize po pećinama. Prvi put kolege iz Italije radili su analizu mikroplastike u samim speleološkim objektima. Rezultati još nisu završeni, jer se koriste metode koje zahtijevaju malo više vremena. Iako mi redovno čistimo smeće iz speleoloških objekata, pazimo da je sve čisto, to ne znači da nema nečeg što je nevidljivo i što ostaje u sustavu. Kako je to krški kraj to sve prolazi u vode i u konačnici, to završava u vodi koju mi koristimo za piće“, ističe Dilber.

Nedovoljna podrška institucija

Država Bosna i Hercegovina ne ulaže dovoljno sredstava za nauku i obrazovanje. Već godinama smo na dnu evropske ljestvice po ulaganjima u ovaj resurs. Grantovi od nadležnih institucija za istraživanje nisu dovoljni ni da se pokrene istraživanje.

Dilber ističe da je ovo problem koji se ponavlja iz godine u godinu, te da se u BiH uvijek otkrije nešto senzacionalno zato što smo neistražen prostor.

„Mi uvijek dolazimo do tog problema u Bosni i Hercegovini. Entuzijasti i udruženja pokreću ovakve inicijative. Naša međunarodna istraživačka kampanja traje od 2009. godine i sredstva se skupe od lokalnih sponzora, koji inače finansiraju naše društvo. Nešto sudjeluje naša općina, općine na kojima se istražuje, županijsko ministarstvo nauke, prosvjete i kulture i tako se skupe nekakva sredstva, koja su dovoljna za boravak znanstvenika ovdje. Sva ova sredstva nisu dostatna niti za jednu analizu. Naučnici koji iz inostranstva dođu ovdje su ljudi koji sami odluče raditi te analize“.

Uprkos tome, ovi entuzijasti će nastaviti da rade kao i do sada. Istraživanja imaju više dobrobiti za Bosnu i Hercegovinu i očuvanje naše prirode, koja je zadnjih godina na meti investitora za profit po cijenu uništenja životne sredine.

„Mi smo i ranije radili slična istraživanja na drugim lokalitetima, istraživanja u Nacionalnom parku „Sutjeska“ i na rijeci Sani. Naša inicijativa za zaštitu izvora rijeke Sane rezultirala je time da je Vlada Republike Srpske prošle godine donijela odluku o proglašenju spomenika prirode “Vrela Sane”. Naredni plan nam je pokretanje inicijative za zaštitu kanjona rijeke Vrbas koji je takođe prema prostornom planu Republike Srpske do 2025. godine predviđen da bude zaštićeno područje“, ističe Ivanić.

Besim Gurda se nada da će ova istraživanja doprinijeti očuvanju Ozrena od eksploatacije i uništavanja.

„Kako bismo sačuvali planinu Ozren od devastacije, lokalno stanovništvo i nevladine organizacije s ovog kraja žele pozitivnu priču o zaštiti Mokre Megare proširiti i na kompletno područje Ozrena“, navodi Gurda.

Speleolozi društva „Mijatovi Dvori“, zahvaljujući ovom kampu koji se održava godinama, malo-pomalo su skupili dosta podataka.

„Imamo u planu dogodine organizirati četrnaestu po redu ovu znanstveno-istraživačku ekspediciju. Sad čekamo rezultate ovih istraživanja i prezentiraćemo ih na skupovima speleologa“, ističe Dilber.

Autor: Impuls