Salko Bukvarević, federalni ministar za boračka pitanja u svjetlu najnovijih blokada boraca u Federaciji u intervjuu za Faktor je rekao kako će insistirati da se u parlamentarnu proceduru ponovo uputi Zakon o pravima demobilisanih boraca.

Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić dao je za „Dnevni avaz“ intervju u kojem je govorio o izmjenama Izbornog zakona, medijskim obračunima Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića, mogućim kandidatima za članove Predsjedništva BiH...

Posljednjih 20 godina u Bosni i Hercegovini dokaz su da bahato ponašanje političara nije nikakva barijera njihovom političkom uspjehu, kao što nisu ni njihovi krivični dosjei, elementarno neznanje ili sklonost sipanja dizela u benzinske motore od budžetskog novca.

Turbulentna dešavanja u Bosni i Hercegovini, poput neriješenog Izbornog zakona, pojave paravojnih formacija ili masovnog naoružavanja entitetske policije, teme su razgovora sa članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA) Bakirom Izetbegovićem.

Zdravko Grebo je govoreći za Face TV na nivou fenomena analizirao jednu vrstu orvelijanske dileme. Kada će se proleteri pobuniti. Orwell kaže: „Neće se pobuniti dok ne postanu svjesni, neće postati svjesni dok se ne pobune.“U tom smislu istaknuti bosanskohercegovački intelekulac navodi:

SARAJEVO, (Patria) - Predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić uručio je prije desetak dana članske iskaznice aktivisti iz Stoca Luki Ragužu i mladom poduzetniku iz Čapljine Mariju Šimoviću, koji su postali novi članovi te partije.

Što se tiče BiH, tu nam niko ne treba zavidjeti jer je tu stanje dosta loše. Meni je žao, ali tri relativno homogenizirana naroda koji nikako da nađu zajednički jezik a ljudi glasaju za nacionalne stranke, kaže Stanković

Ne možemo reći da nismo mi krivi zato što nam je "ovako". Јedino što nas može osloboditi krivice je spremnost da stradamo u borbi protiv ukidanja sloboda, bez obzira na cijenu. Ljudi ne smiju da pristanu da budu ućutkani, već moraju da dignu glas protiv svake tiranije, kaže vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije u intervjuu za Nin.

Ovogodišnji pozorišni festival "Dani Jurislava Korenića" je za beogradskog reditelja Kokana Mladenovića bio izuzetno uspješan. Naime, sa svojom predstavom Jami district Mladenović se krajem decembra 2017. iz Sarajeva u Beograd vratio sa čak tri nagrade: za najbolju režiju, za najbolju predstavu, kao i za jednu od tri najbolje glumice festivala. Mladenović za avangardu govori o svojoj predstavi i svom radu, ali i o prošlosti, “Četvrt veka nakon Drugog svetskog rata, uprkos slabostima, o Jugoslaviji se govorilo kao o jednoj od najprogresivnijih država na svetu. Sedamdesetih godina prošloga stoleća, SFRJ je zemlja socijalnog izobilja, fića, godišnjih odmora, putovanja, kulturnog buma, BITEF-a, FEST-a, MESS-a… Dvadeset i pet godina nakon ratova devedesetih, na Balkanu govorimo o istim ljudima, istim mestima, istim politikama, istom nacionalizmu, i to zato što nije bilo ni unutrašnje ni međunarodne volje da se podvuče crta i da se iskreno i otvoreno kaže šta se zapravo ovde dogodilo”; te sadašnjosti, odnosno formalnom odlasku Vučića u Srebrenicu, “Zato što je sve farsa i zato što je kao dan jasno da ovde nema nikakve iskrene namere da se ide ka pomirenju, da se suoči sa zločinima za koje smo odgovorni. Da je drugačije, zar bi Republika Srpska i njen predsednik na taj način bili uvedeni u politički i javni život Srbije?! To neprekidno postavljanje Dodika tamo gde mu nije mesto više je nego jasan znak da vlast u Srbiji pritajeno, pokvareno i podlo pokušava da kompenzira gubitak Kosova neskrivenom ambicijom da RS jednoga dana pripoji Srbije.”
Ovogodišnji pozorišni festival "Dani Jurislava Korenića" je za beogradskog reditelja Kokana Mladenovića bio izuzetno uspješan. Naime, sa svojom predstavom Jami district Mladenović se krajem decembra 2017. iz Sarajeva u Beograd vratio sa čak tri nagrade: za najbolju režiju, za najbolju predstavu, kao i za jednu od tri najbolje glumice festivala. Možda je Mladenovićev uspjeh donekle bio i očekivan s obzirom na to da je “dokumentarno-pozorišnu predstvavu” Jami district, odigranu na sceni Kamernog teatra 55, sarajevska publika nagradila ovacijama.

Elvira Dilberović, federalna ministrica obrazovanja i nauke, u intervjuu za Faktor, osvrnuvši se na obrazovni sistem u našoj zemlji podsjeća da je još uvijek baziran na tradicionalnom konceptu.

Trenutno je stanje u našem društvu takvo da bi veliki broj ljudi bio spreman ginuti zbog jezika i vjeronauka. Dakle, dokinuti ih je trenutno nemoguće bez velikih društvenih nemira, ali je moguće nuditi alternative i tako ljude oslobađati od etničkog i vjerskog tereta koji im je nametnut ili su ga sami sebi nametnuli

Muškarci uglavnom vrijeđaju žene kada osjećaju neku inferiornost. Međutim, kada uvrede stignu od osobe koja nas ne poznaje, nikada nas u životu nije srela, ne zna kakve smo osobe, onda je posve jasno da je tu, zapravo, riječ o nečemu drugom, ističe novinarka Sanela Prašović Gadžo u intervjuu za magazin Azra

Zerina Zahirović završila je master studije anglistike i demokratije i ljudskih prava na univerzitetima u Sarajevu i Bolonji. Trenutno radi kao istraživačica Centra za politike i upravljanje (CPU) u Sarajevu. U intervjuu za novinsku agenciju Patria govori o poraznoj obrazovnoj politici Bosne i Hercegovine, te o konstantnom padu broja učenika u školama širom zemlje.

Životni put Edhema Čustovića skupa s njegovom porodicom 1991. godine prvenstveno je odveo u Švicarsku, a potom i u daleku Australiju gdje danas niže uspjehe.

"U vrijeme kada je rat u Hrvatskoj počeo, moj otac je skupa s još tri osobe bio učesnik pobune na aerodromu Dubrave u kojoj je nekoliko hiljada rezervista odlučilo da ne ide ratovati u susjednu državu. Nakon pobune proglašen je neprijateljem države. S obzirom da su ga željeli odvesti u zatvor te se nije znalo da li će se uopšte vratiti živ, on je izbjegao u Švicarsku. Od tog trenutka promijenjen je naš čitav život", prisjeća se Čustović.

U informacijama koje su kružile u to vrijeme pojavila se i ona da bi u potrazi za njegovim ocem JNA bila spremna iskoristiti ostale članove porodice za ucjenu.

Zbog toga su majka i brat ubrzo krenuli put Švicarske, a Edhem je kao sedmogodišnjak ostao u Tuzli kako bi završio prvi razred osnovne škole. Situacija se s vremenom pogoršala te je kao jedino rješenje nametnuto da Edhema djed prokrijumčari preko granice, što je i učinjeno.

Izbjeglice u Australiji



Nakon tri i po godine boravka u Švicarskoj, porodica Čustović se preselila u Australiju. Zbog statusa izbjeglica i nedovoljno finansijskih sredstava, Edhem i njegov brat nisu bili u prilici pohađati neku od privatnih škola, ali to našeg sagovornika nije spriječilo da dokazuje svoje vještine.

"Australija je predivna, ali u bilo koju zemlju da dođete kao izbjeglica automatski ste stranac i morate se snalaziti. Živjeli smo u jednom od najsiromašnijih kvartova Melbourna, gdje su većinom bili imigranti. U svemu tome nismo imali izbor da idemo u elitne škole, nego smo išli u onu koja je bila najjeftinija za prevoz", priča Čustović za Klix.ba.

Njegova borbenost nakon srednje škole odvela ga je 2002. godine na renomirani australski La Trobe univerzitet na kojem je stekao titulu inžinjera elektrotehnike, a kasnije i zvanje profesora.

"Bio mi je veliki izazov da se dokažem na ovoj renomiranoj ustanovi. Prepreku mi je predstavljalo to što sam došao iz prilično loše srednje škole, pa sam se prve dvije godine borio da dostignem nivo studenata iz drugih srednjih škola", kaže ovaj Tuzlak koji je maksimalno iskoristio sve ono što mu je ova obrazovna ustanova ponudila.

Asistent na trećoj godini studija



Čustović se istakao i po tome što je jedan od rijetkih studenata u svijetu koji je priliku za proglašenje u asistenta dobio na trećoj godini studija.

"Profesor koji je držao nekoliko predmeta iz oblasti optičkog inžinjeringa se razbolio te je meni kao najboljem u njegovom predmetu rečeno da preuzmem rad. Bio sam šokiran, ali sam shvatio da je to jedinstvena prilika koja mi se neće ukazati u drugim okolnostima. Bilo je smiješno da sam predavao studentima koji su bili skupa sa mnom na časovima. Prvo me nisu shvatali ozbiljno, ali nakon određenog period otkrili su da im mogu pomoći. Mislim da je moja akademska karijera te godine i pokrenuta", dodaje Čustović.

Nakon sticanja diplome u prvom ciklusu studija, magistarski rad Čustović je odbranio u oblasti ekonomije, a doktorsko zvanje stekao je u elektrotehnici.

"Imao sam želju da kroz studije ekonomije, poduzetništva i inovacija spojim svijet biznisa s inžinjeringom. Korist inžinjeringa u poduzetništvu je dokazana i kroz praksu, a to upravo sada pokušavam prenijeti i na mlade ljude u BiH", pojašnjava ovaj 32-godišnjak.

Njegova znanja i vještine dodatno su potvrđeni članstvom u Institutu elektronike i elektrotehnike (IEEE), najveće profesionalne organizacije na svijetu, koja djeluje u više od 180 država te broji 440.000 članova, među kojima je bio i Nikola Tesla.

Dopredsjednik ovog instituta za državu Victoriju u Australiji postao je s 26 godina, dok mu je četiri godine kasnije dodijeljena funkcija profesionalnog inžinjera u Odboru za publikacije i servise.

"Tu sam dobio priliku da putujem u SAD te sjedim pored ljudi koji vode kompanije poput Googlea, Tesla Motorsa… Tako sam doživio novo iskustvo koje mi je promijenilo život. U posljednje tri godine sam počeo djelovati i na globalnom nivou, a dotad se moj angažman svodio na Australiju i Novi Zeland", pojašnjava Čustović, koji je ove godine izabran i za predsjednika IEEE-a u oblasti globalne industrije te sada sarađuje s osobama koje vode kompanije poput Twittera, IBM-a…

Svjetski poznati naučnik Nikola Tesla našem sagovorniku predstavlja jednog od uzora, prije svega zbog svoje nesebičnosti u radu koja ga je godinama pratila.

"Ako bi se barem nekoliko posto ljudi na zemaljskoj kugli ugledalo na njega, mislim da bismo živjeli u mnogo boljem svijetu. Razmišljam na način da koliko god bili inteligentni i uspješni u svom životu, vi ste niko i ništa ako niste dali svoj doprinos čovječanstvu te pružili pomoć ljudima koji nisu u mogućnosti da imaju to što vi imate", smatra Čustović.

Autor revolucionarnih inovacija



U poslovnom svijetu izdvojilo ga je nekoliko revolucionarnih inovacija, na kojima je radio skupa s nekoliko kolega. Najviše se ističe TIGER-3 radarski sistem koji trenutno koriste Univerzitet Cambridge te američka vojska.

"TIGER-3 je radarski sistem visoke frekvencije koji šalje vrlo male signale prema svemiru. Želimo oslikati jonosferu zemaljske kugle, a također studiramo utjecaj sunca na zemaljsku kuglu. Imamo tri radarska sistema koja smo razvili. Jedan se nalazi u Tasmaniji, drugi na Novom Zelandu, a najnoviji je u Južnoj Australiji. On je u 2014. bio prvi digitalni radarski sistem koji je razvijen od civilne organizacije te je prepoznat kao najinovativniji projekt u čitavoj Australiji", pojašnjava ovaj stručnjak.

Ovaj visokosofisticirani sistem osmišljen je za naučno-istraživačke radove, a postoji mogućnost da se putem njega detektuju i brodovi koje ne može zabilježiti klasični radarski sistem, zbog čega je za ovaj uređaj zainteresirana i australska vojska.

Čustović je utjecao i na smanjenje broja mrtvorođene djece u Australiji, zahvaljujući izumu Countakick čiji je također idejni tvorac.

Riječ je o nosivom uređaju u obliku pojasa koji korisiti kombinaciju mikrofona i senzora te prati kretanje bebe tokom zadnjih nekoliko mjeseci trudnoće, što je znatno smanjilo broj mrtvorođene djece u Australiji

"Uređaj je sastavljen od 16 mikrofona koji su upereni prema stomaku i snimaju razne signale. Na osnovu toga imamo razvijen algoritam koji odvaja signale, odnosno kretanje bebe, otkucaje srca majke i bebe… Te podatke šaljemo na jednu mobilnu aplikaciju koju može pregledati doktor, a također i roditelji te mogu promptno reagovati ako se događa neka nepredviđena situacija", dodaje Čustović.

BiH je bogata talentima



Smatra da je BiH bogata talentovanim mladim ljudima koji nemaju prilike kao njihovi vršnjaci u nekim razvijenijim zemljama. Upravo zbog toga je odlučio svoja znanja i vještine nesebično prenijeti i na bh. omladinu.

Foto: Darko Zabuš/Klix.ba
Foto: Darko Zabuš/Klix.ba


"Vidimo da mladi sve više odlaze odavde. Nećemo biti u prilici sve ih zaustaviti da napuste državu, ali moramo raditi na tome da usporimo taj val. Smatram da imam dovoljno znanja, iskustva i veza širom svijeta kako bih povezao mlade s iskusnim ljudima izvan BiH, a koji bi im pružali određen vid mentorstva. Izveli bi ih na pravi put, podržavali na njihovim projektima te podigli moral, uz napomenu da je potrebno da prestanu razmišljati o negativnim stvarima i da izlaz iz BiH nije jedino rješenje", navodi on.

Na Čustovićevu inicijativu, a uz podršku IEEE-a te Projekta zapošljavanja mladih koji podržava Ambasada Švicarske u BiH – YEP, za nešto više od godinu dana organizirana su dva kongresa putem kojih je studentima i mladim inžinjerima stvorena prilika za spajanje sa svjetski poznatim stručnjacima.

"Uz kongres se paralelno odvija i profesionalna obuka mladih u poduzetništvu i inovacijama te oni tehničko znanje mogu sastaviti s biznisom, slično kao što sam ja u svojoj karijeri uradio. Imali su priliku predstavljati svoje projekte pred investitiorima iz inostranstva koji žele uložiti finansije i mentorsko znanje", kaže Čustović.

Dosad je realizirano nekoliko projekata, a posebno se ističe onaj u kojem je mladi inžinjer elektrotehnike iz Banje Luke Nemanja Vujanić pokrenuo kompaniju koja se bavi razvijanjem inteligentnih govornih automata, a koji se već nalaze na nekoliko lokacija.

Uspješan projekt je i onaj pod nazivom ZEN3D, a riječ je o prvom funkcionalnom bh. 3D printeru. Iza ovoga stoji tim od dva uposlenika i dva studenta Mašinskog fakulteta u Zenici, a zvanično osnivanje firme se očekuje uskoro.

"Ovdje mi se najviše sviđa što imamo prvi 3D printer na kojem će pisati 'Made in BiH', kao i da je riječ o proizvodu koji je kvalitetniji od većine onih koji se nalaze na internacionalnom tržištu", kaže Čustović, naglasivši da je na nedavno održanom kongresu predstavljeno 13 novih ideja, od kojih će deset podržati IEEE.

Uskoro 10 do 15 startup kompanija u BiH



On nam otkriva i da bi u narednih šest mjeseci moglo zaživjeti 10 do 15 novih startup kompanija, koje će pokazati da se i u BiH može raditi, te da značajni projekti imaju podršku velikih organizacija.

"Iduće godine BiH ima da bude primjer drugim državama koje su u razvojnoj fazi, poput Šri Lanke, Ugande, Kenije i još nekih država u Centralnoj Africi. Na to ću biti ponosan, jer BiH može da bude primjer drugima kada su u pitanju originalni projekti koje smo mi prvi izveli. Ubijeđen sam da možemo dokazati da smo vrlo sposobni te da na globalnom nivou možemo sprovesti neko svoje znanje", smatra on.

Kako bi podržao mlade koji se bave naukom, Edhem je skupa s mlađim bratom Rešadom u BiH osnovao Fondaciju "Bosnia & Herzegovina Futures Foundation".

"Fondacija stvara prilike za mlade, stipendiramo ih, pružamo im praksu u i van BiH, šaljemo ih na kongrese u druge države… Želimo da mladi surađuju u ovoj državi, prave pozitivne stvari i da ova država izađe iz negativnog statusa", nastavlja Čustović.

Mladi u BiH su izuzetno inovativni, međutim, prema Čustovićevim riječima, najveći problem predstavlja njihov strah od iskazivanja ideja i načina razmišljanja.

"Najbolji primjer toga je da studenti u jednom zapadnom sistemu školovanja postavljaju milion pitanja na predavanju, dok se u BiH suzdržavaju, jer misle da će ispasti kao nekakvi pametnjakovići ili osobe za koje ljudi smatraju da su glupe. To se mora promijeniti, mladi moraju biti hrabri i otvoreno pričati o svojim idejama, jer to je ključ uspjeha", naglašava sagovornik portala Klix.ba.

Osniva institut u BiH



Čustović je trenutno u procesu osnivanja instituta koji će se baviti naučno-istraživačkim radom u BiH, a bit će smješten na Burch Univerzitetu u Sarajevu.

"U okviru ovog instituta djelovat će laboratorij, a pružat ćemo priliku studentima, odnosno svima koji su željni da rade na globalnim projektima. Želim da iskoristimo znanje mladih te da ih usmjerimo na velike projekte kroz koje će imati priliku da nešto nauče i dokažu se na internacionalnom tržištu", kaže Čustović koji trenutno nekoliko projekata u našoj zemlji realizira putem svog laboratorija u Australiji.

Ovaj svjetski priznati stručnjak smatra i da ambijent u BiH nije ni blizu negativan, kao što se prikazuje. U njemu, navodi, djeluje mnogo uspješnih, kako ih je nazvao "eko-sistema" u kojima ljudi rade i iskazuju svoje sposobnosti.

"Danas je mnogo bolje, nego prije tri ili četiri godine kada sam pokušavao pokrenuti neke poslove u BiH. Problem je što taj zdravi 'eko-sistem' nemamo na državnom nivou. Moramo stvoriti više prilika za mlade ljude kako bi ove sisteme koji su stvoreni u manjim sredinama proširili na cijelu državu", savjetuje ovaj Tuzlak s adresom u Australiji.

Najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri smatra osnivanje fondacije u BiH. Kako kaže, sve što je postigao za 32 godine života nije ni blizu onog osjećaja kao kada pomogne mladim ljudima u BiH.

Želi pokrenuti promjene



"Ovo me najviše ispunjava, jer znam da možemo napraviti veliki rezultat. Želim da budem dio rješenja, a ne dio ekipe koja stalno kuka o BiH. Mogu vam reći da se planiram vratiti u BiH u sljedećih nekoliko godina. Prije tri godine nisam tako razmišljao, želio sam živjeti u Australiji ili SAD-u i od tamo pomagati BiH, ali kroz sve poslove koje sad radim, vidim da mogu dati veliki doprinos ovoj državi. Želim pokrenuti promjene u BiH i imati čitavu ekipu iza sebe. Znam da možemo napraviti bolji ambijent za BiH i promjenu koja će odgovarati mladim ljudima u smislu da razviju ovu državu na način na koji mi želimo", potcrtava Čustović koji svaku priliku koristi za posjetu BiH.

I pored svjetskog uspjeha koji je postigao, s Čustovićem kroz razgovor stičete jedino dojam da je riječ o iskrenoj i sasvim skromnoj osobi, koja vjeruje u ovu državu i njene građane.

"Trebate biti skromni iz više razloga. Prvo je bitno da vam ta skromnost otvara više prilika. Kroz IEEE sam shvatio da koliko god bili uspješni, postoji toliko talentovanih ljudi širom svijeta od kojih uvijek možete naučiti. Čitav život je proces učenja, pa i kada ste na vrhuncu karijere možete učiti neke nove stvari. Morate nekada prepoznati slabost te da nešto ne znate. Kada ste spremni da kažete 'ne znam' onda ste spremni da učite i budete bolja osoba u životu. Kao što i vi pomažete drugima, tako će i neko pomoći vama", nastavlja on.

Mladima na kraju poručuje da će samo uz trud, rad i zalaganje moći postići rezultate kojima streme.

"Ne smijemo dozvoliti da nas negativne stvari zaustavljaju i spriječe u onome što želimo postići. Život je vrlo kratak, moramo iskoristiti svaku sekundu, ne samo da uživamo, nego i da damo doprinos zajednici i čovječanstvu te da budemo mnogo više složni u svemu tome što radimo", riječi su kojima Čustović zaključuje razgovor za Klix.ba.
Klix/Novikonjic.ba

Profesor psihologije sa banjalučkog Univerziteta Srđan Dušanić o građanskom i političkom (ne)aktivizmu mladih...

Promocija knjige i rezultata istraživanja "Građansko i političko učešće mladih”- Psihološki pristup, autora i profesora Srđana Dušanića, Siniše Lakića i Vladimira Turjačanina nedavno je održana na filozofskom fakultetu u Banjaluci. Istraživanje je sprovedeno uz podšku Fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung u Bosni i Hercegovini.

Povodom izlaska ovog značajnog istraživanja razgovarali smo sa doktorom Srđanom Dušanićem, profesorom psihologije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.

Profesore Dušanić, sa kolegama ste uradili istraživanje o građanskoj i političkoj aktivnosti mladih. Do kojih podataka ste došli?

Podataka je mnogo jer smo pokušali da ovu temu osvjetlimo sa raznih strana od nekih socijalnih i demografskih karakteristika, preko procjene trenutne situacije u društvu do crta ličnosti i nekih neposrednih situacionih faktora. Možemo zaključiti da su u našem istraživanju kao glavne odrednice društvenog učeća mladih identifikovani sljedeći faktori: dostupnost i kvalitet aktivnosti u centrima za mlade te međuljudski odnosi u njima; lična politička kompetentnost; uticaj prijatelja i roditelja; metode učenja u školi; viši nivo obrazovanja; pol i socijalne identifikacije u slučaju političkog učešća; iskustva sa nepravdom na ličnom i društvenom nivou; (ne)povjerenje u političke institucije; pojedine crte ličnosti i vrijednosti kao što su ekstravertnost, otvorenost prema novim iskustvima, narcizam, optimizam, konzervativizam/liberalizam itd.

Recite nam nešto o samoj metologiji i načinu kako je istraživanje rađeno?

Istraživanje je organizovao tim profesora psihologije sa Filozofskog fakulteta u Banjaluci koji su pored mene još činili Siniša Lakić i Vladimir Turjačanin. Istraživanje je podržala Fondacija Fridrich Ebert Stitung. Kvantitativno istraživanje je primjenjeno na uzorku od 1058 mladih (52% djevojaka, 48% mladića), uzrasta 19-26 godina, iz 42 opštine. Radi boljeg razumjevanja ispitivanih fenomena, sprovedene su i tri fokus grupe sa mladima, te 10 intervjua sa omladinskim liderima.

Koliko je jedno ovakvo istraživanje važno, imajući u vidu da se često priča o pasivnosti mladih, a malo se radi da se situacija popravi?

Ideja o ovom istraživanju se dugo kuhala u našim glavama jer je paradoksalno da se stalno priča o pasivnosti ili aktivizmu, a praktično u BiH nema istraživanja koja detaljnije razrađuju pozadinu ovih fenomena. Da bi se razvijalo društveno učešće mladih neophodno je bilo upoznati strukturu ove pojave i koji sve psihološki, socijalni, demografski i ekonomski faktori su povezani sa tim. Smatramo da je slika sada daleko bistrija. U knjizi koja je objavljena predstavljene su i neke interesantne teorijske postavke te rezultati inostranih istraživanja.

Knjigu u PDF izdanju možete preuzeti OVDJE.

Koliko su mladi u BiH aktivni, da li su više politički ili građanski aktivni? Na koji način se ogleda aktivizam mladih, u čemu su oni najaktivniji?

Naš uzorak nije potpuno reprezentativan jer je u njega ciljano uključeno i 100-ak aktivista, pa dio rezultata koji se odnose na procentualnu zastupljenost građanskog i političkog angažmana treba koristiti sa oprezom. Uvjerenja o građanskoj djelotvornosti su prilično ohrabrujuća, npr. oko 81% mladih smatra da udruženi građani mogu kreirati promjene u zajednici, a njih 53,2% smatra da to mogu i pojedinci. Međutim, ovaj entuzijazam kod većine mladih ostaje na nivou stavova, ne i ponašanja. Značajno manji udio mladih je učlanjen u građanske (oko 22%) i političke organizacije (oko 10%), dok je učešće u nekim konkretnim akcijama (npr. humanitarnim, ekološkim) nešto veće, doseže i 50%. Problem je što je kod velikog broja mladih učešće u tim akcijama sporadično i kratkog daha. Većina koja je učestvovala u tim akcijama, učinila je to jednom ili dva puta u protekle dvije godine. U svakom slučaju građansko učešće je zastupljenije od političkog.

I dalje je veliki broj mladih neaktivno, koji su glavni razlozi njihove pasivnosti?

Svi navedeni faktori koji podstiču aktivizam, su važni i za pasivnost, ukoliko nisu zadovoljeni. Ukoliko bih trebao da izdvojim glavne faktore, rekao bih da je neafirmativan uticaj porodice, škole, vršnjačkog kruga. Drugim riječima, u najneposrednijem okruženju se ne podstiče aktivizam mladih. U mnogim porodicama dominantna klima je da je bolje besposleno sjediti u kući nego raditi nešto korisno u svom okruženju. Ovo je naravno uslovljeno nekim opštim socijalnim faktorima, prije svega nezaposlenošću. Moj utisak je da su srednje i starije generacije zbog raznih problema u zadnjih nekoliko decenija razočarano pognule glave, a to se onda prenosi i na nove naraštaje.

Kakva je situacija na terenu, šta mladi kažu, postoji li nada da će se oni aktivirati?

Aktiviranje mladih nekada može biti posljedica spleta neposrednih okolnosti. Ako u njihovom okruženju postoje centri za mlade sa interesantnim sadržajima, te ako njihovi vršnjaci idu u taj centar, postoji mogućnost da se i oni uključe. Mladi su pogotovo zainteresovani za besplatna putovanja, seminare, kampove te druge sadržaje koji omogućuju druženje. Važan faktor za njihov dugoročniji angažman su pozitivni međuljudski odnosi i podrška u omladinskim organizacijama. Dakle, važna je infrastruktura za kvalitetno provođenje slobodnog vremena mladih.

Koji su neki podaci do kojih ste došli, a da ih niste očekivali, postoji li nešto što vas je nakon analiziranja začudilo?

Interesantan je podatak o vezi percepcije stanja u društvu i društvenog učešća. Preko 70% mladih je nezadovoljno trenutnim stanjem i političkim institucijama, osjeća nepravdu, zabrinutost za lični i kolektivni opstanak. Međutim, paradoksalno je da percepcija društvene nepravednosti, umjesto da podstakne, ona čak i umrtvljuje političko učešće. Ovo je možda posljedica svojevrsnog začaranog kruga sačinjenog od interakcije nekoliko faktora. Nepovjerenje prema političkim institucijama odbija mlade od politike, što uslovljava i njihovu manju političku kompetentnost, tj. potencijal za sprovođenje promjena. Budući da postojeće nezadovoljstvo nije praćeno adekvatnom političkom kompetentnošću, ono ostaje zarobljeno na nepostojanom afektivnom nivou, bez jasne formulacije i smjera.

Promocija istraživanja u Banjaluci

Koje su neke osnovne preporuke, šta bi se trebalo uraditi da se učešče mladih u građanskom i političkom životu poveća?

Kroz uvođenje programe formalnog ili neformalnog građanskog i političkog obrazovanja, važno je unaprijediti nivo znanja te političku i građansku kompetentnost. Nezadovoljstvo stanjem u društvu, tek udruženo sa kompetencijama može dovesti do aktivnijeg odnosa mladih prema sebi i svojoj budućnosti. Važno je razvijati i sposobno građansko i političko liderstvo koje treba da usmjeri i uobliči društvene inicijative u jasnom smijeru. Potrebno je raditi na unapređenju građanske i političke kulture, imidža političara te povjerenja u političke institucije. Percepcija politike je trenutno takva da odbija mlade ljude. Tome doprinosi dominantno stavljanje politike u funkciju zadovoljenja socijalno - identitetskih potreba, što svakako nisu jedine potrebe mladih. Društvo i političke strukture bi trebalo da se prilagode potrebama mladih, dovođenjem u fokus teme koje su im interesantne, te više koristeći savremene komunikacione kanale (internet). Mladi nisu toliko nezainteresovani za društveno učešće, već su prije nedovoljno zainteresovani za učešće na način kako im se to trenutno pruža. Potrebno je sistematski podržavati asocijacije učenika i studenata koji mogu biti motor omladinskog aktivizma. Korisno je i osnaživanje rada bazičnih administrativnih jedinica (mjesnih zajendica) preko kojih se efikasnije mogu adresirati i rješavati neposredni problemi u zajednici. Standardizacija omladinskog rada sa jasnim kriteriijima kako raditi i postupati sa mladima, može doprinijeti većoj uključenosti mladih. Programi mobilnosti mladih doprinose preciznijoj percepciji stanja u sopstvenom društvu, te otvorenosti ličnosti prema novim iskustvima, što je oboje važno za veće građansko učešće.

Kako ste zaključili istraživanje, koje su neke glavne poruke ovog istraživanja?

Zadnji paragraf u našoj knjizi je da je odgovornost na mnogim društvenim institucijama ali i svaki pojedinac treba da preuzme inicijativu i da prihvati svoj dio uloge. Ipak je u moći svakog čovjeka, da odluči da li će “čekati Godoa” ili će napraviti konkretan korak, raspakujući okove i oslobađajući sopstvenog “unutrašnjeg Prometeja”. Dakle, i ljudi kao individue treba da pokažu više inicijative. Čovjek koji vjeruje i čini konkretne korake ka svom cilju, može da uspije. Potrebno nam je više upornosti, građanske odgovornosti i rada, a manje kuknjave!

Razgovarala Maja Isović Dobrijević/Buka/Novikonjic.ba