Ako danas, dok svjedočiš sjećanju na genocid u Srebrenici, nisi svjestan šta ti se spremalo 1992.g. onda nisi normalan.

Čovjek musliman se može osamiti, može se povući u sebe, može štošta 6 dana u sedmici, ali petkom mora izaći i zajedno s drugima stati u saf džuma-namaza.

Sjedim noćas u Caffe Oaza Konjic i gledam utakmicu. Merak.

Još se kao maloljetnik pridružio Muderizovoj jedinici, kasnije Četvrtoj muslimanskoj slavnoj brigadi, s kojima je učestvovao u svim bitkama. Otac mu je položio život kao šehid, a i sam je Esad tri puta ranjavan.

Poslao mi drug, brat, kolega, pjesnik iz dalekog svijeta, trun dunjaluka da popijem kafu na Dan Armije.

Prošlost zaboravljaju samo oni koji bježe od sebe, koji se nisu izmirili sa sobom, sa svojom sudbinom, slabi-kojima je teret vlastitog postojanja težak za nosit. Takvi bježe i od prošlosti i od budućnosti.

Ima ona pripovijest o nepismenom skeledžiji i učenom jezikoslovcu koji je čuvši da skeledžija ne poznaje dobro jezik zaključio glasno, pred istim, da je zbog tog neznanja protraćijo pola života, pa mu je ovaj na pola rijeke, kada je skela pukla i počela tonut, čuvši da jezikslovac ne zna plivat, konstatovao da je time protraćio cio život.

JUGO JE DRUGA PRIČA

Događaj je nešto što se dogodilo nekome, a doživljaj je nešto što se dogodilo baš tebi i uključuje tvoje emocionalno iskustvo.

Galerija Narodnog univerziteta u Konjicu bila je premala da primi sve mlade Konjičane i Konjičanke, koji su u petak (25. 8. 2017.) prisustvovali promociji knjige “Gdje smo otišli sutra, djevojčice?”, mlade autorice, Samre Alebić.

  •  Start 
  •  Prev 
  •  1  2 
  •  Next 
  •  End 
Page 1 of 2