Objavi svoje

Objavi svoje (235)

Ako danas, dok svjedočiš sjećanju na genocid u Srebrenici, nisi svjestan šta ti se spremalo 1992.g. onda nisi normalan.

Pričam vam priču o Bosni i Hercegovini, za koju mnogi tvrde da kao takva neće i ne može opstati.

Gladna, nenahranjena usta nemaju ni ime ni prezime, nemaju niti vjeru, niti naciju.

U posjeti najstariji sin i nevjesta. I beba. I beba! U trbuhu! “Svečani doček” prdavca, ili kmezice, bude li sreće, negdje oko 8. juna.

Yasmin se malo zarumeni, kad joj velim da je sestra Lizane (Lissane), koja se jutros brine o meni, isto noseća, i da je njen termin samo dan kasnije, 9. juna. Nevjestin osmijeh – kao medenica.

Znajući kakav sam poguzija, pogotovo na naše, i slatko, sin donio punu kutiju baklave, hurmašice, ružice, sve od lokalnog Turčina. Nevjesti, Holanđanki, te su orijentalne slastice preslatke. Bolje za nas dvojicu.

Smijemo se i zezamo dva “debela” sata.

Na granama pod prozorom sve više pupova. Svijet se lijepo vrti, na jednoj, ili na dvije noge, s tobom ili bez tebe.

Samo je ona kutijica, na kraju lijepog eglena, nekako jadna i tužna.

(Is)prazna.

***

Bolja ti je kocka…

Umoran od šetnje,

sjedam na praznu klupu kraj autobuske stanice.

Odlažem štap,

otpuhnem,

i stanem okom da pratim bicikliste,

i rijetke prolaznike.

Nekada davno, za studentskih dana,

u Morića-hanu, silno uživah u tome:

fildžan, džezva, rahat lokum,

bolja ti je kocka,

i, kao sad, zentanje:

samci, parovi, grupe, pjani i trijezni,

zdravi i bolesni…

Svašta se tu, o insanu,

dalo naučiti!

Eno ga,

u prezentu,

kroz sjenu krošnje kestena

jurnu jedan biciklista!

Pedesetak, prosijed,

u cvijetu starosti,

a tanak i feš, –

- kâsni pubertetlija!

Malo za njim,

jedan još stariji,

sijed i ćelav,

možda i šest banki,

ali opet s tijelom k’o u mlaca!

Izgleda da ćemo svi,

uskoro,

kraj ovakvih vođa,

zdravi k’o drijen,

il’ -sve glédim onaj moj štap –

teško bolesni,

milom ili silom,

ravno u nebo.

***

Doktorica Medvjed (Beer) me je već na informativnom sastanku upozorila da će, uz ostale nuspojave hemoterapije, doći i do opadanja kose. No, kako se to ni nakon dvije i po sedmice nije desilo, ponadao sam se da ću barem toga biti pošteđen.

Ali juče je krenulo. Prvo pokoja dlačica na stolu, knjizi, ili odjeći, da bi se u toku večeri cúrak pretvorio u vodopad. Sijede dlake, svuda.

Ako se ičega gadim, to je dlaka u supi. Čak i moja!

U krevetu, dok gledam tv, katkad prođem prstima kroz kosu. Pramenovi! Ovako više ne može. Razmišljam da ujutro pozovem mog bricu, dobrog i nagodnog zému rodom iz Jablanice, ili ovdašnju frizerku, iz golemog bolničkog predvorja. Već me je jednom šišala, kad sam prvi put ležao ovdje.

No, ujutro, kad to rekoh dežurnoj bolničarki, ispostavilo se da nije nikakav problem. Oni to ovdje sami rade. Kao u vojsci. Češalj i mašinica, i učas si na “nulerici”!

Zaprepastio sam se kad sam se oglednuo u špiglo. Nos nisam mogao sakriti, ali sad i uši… Bolničarka me tješi da sam ovako “mlađi” i “ljepši”. Ma, koga ona… Sve i da nemam oči, imam cvike!

Moji će se prenerazit kad me vide. Namjerno im neću ništa kazat’, mobilnim, dok ne dođu. Doduše, znaju oni da im ćaća i muž nikad nije bio klon Dordža Klunija. Ali ovo…

http://www.tacno.net/kultura/soba-broj-cetiri-6-dzordz-skljuni/

NK

Može li se biti i ostati nevin u četrdesetim? Koja je veza između Hamdije, Borisa, Dženane I jedne sudnice?

Tekst je nastao u okviru projekta Jačanje omladinskog aktivizma u borbi protiv korupcije: Znanje In, korupcija Out koji zajednički provode Medijske inicijative i Centar za razvoj omladinskog aktivizma uz podršku Fonda za demokratiju Ujedinjenih nacija (UNDEF).

Ismet Smajlović: PEDAGOGIZMI

  • Nastava iz „predmeta“ porodični odgoj traje 24 časa.

  • Čini se da u finišu školske godine nastava postaje sporedna djelatnost. Učestalo je

„održavanje časova u prirodi“: po kafićima, u parkovima,uz (ne)organizovane gradske

šetnje učenika. A je li ono obrazovanje dolazi od riječi obraz?

  • Moderna porodica: roditelji u “kućnom pritvoru”, djeca na javnim mjestima.

  • Uočeno je na školskim priredbama da na bini uz učenike statiraju nastavnici. Učenici

su tu da se iskažu, a nastavnici da se - pokažu.

  • Neki školski listovi su postali foto-album prosvjetara, a ne “izlog” učeničkih radova.

  • Školske priredbe uveliko postaju zabavne revije umjesto kulturno-obrazovnih smotri.

  • Naša posla:zvaničnicima je zakašnjavanje na đačke priredbe jedan od načina skretanja

pažnje na sebe.

  • Na školskim priredbama ukazuju se i strankadžije. Oni tako mjerkaju svoje buduće

glasače.

  • Moderni analfabeta: informatički opismenjen, a u zavadi sa pravopisom.

  • Nevješti prosvjetari kaznu izdržavaju u razredu. Učenici su im porota.

  • Oni su školski drugovi - zajedno su kupili diplomu.

  • Brzopotezno iškolovani fakultetlija. Odaje se tako što miče usnama dok čita u sebi.

  • Mnogi roditelji proklinju školske raspuste. Nemaju kome da “ostavljaju” djecu.

  • Moderna bajka: Živjeli tako Guglivoje i Jutjubuša…

(Iz neobjavljene knjige )

Page 1 of 17