Objavi svoje

Objavi svoje (175)

Friday, 05 January 2018 13:35

ESAD BAJIĆ: 50 NIJANSI DAVE

Written by

Ima ona pripovijest o nepismenom skeledžiji i učenom jezikoslovcu koji je čuvši da skeledžija ne poznaje dobro jezik zaključio glasno, pred istim, da je zbog tog neznanja protraćijo pola života, pa mu je ovaj na pola rijeke, kada je skela pukla i počela tonut, čuvši da jezikslovac ne zna plivat, konstatovao da je time protraćio cio život.

Wednesday, 03 January 2018 19:01

Goran Sarić: Bicikl

Written by

Nad gradom pramenovi magle. “Krpe” preostalog snijega na obroncima okolnih brda. Zora. Rijeka, nabujala od pretproljetnih kiša, nosi grane, manja stabla i pokoji komad daske.

Friday, 29 December 2017 08:07

MIRSAD ČUKLE: Nove godine u Konjicu nekad

Written by

Društveni i lični standard građana Konjica, prije 50 godina bio je mnogo bolji nego danas.

Friday, 22 December 2017 16:31

Goran Sarić: Melem, ili čistilište?

Written by

Krenulo je kad me je “pod svoje” uzeo H., “medicinski brat” u koga nekako imam najviše povjerenja. Čovjek me uzeo za ruku, kao, božemeprosti, u šetnji s dragom, i tako krenuli. Tri kruga u velikom predvorju. Čak malo i popričali. Do juče nezamislivo, hodanje bez štaka, sad se ne čini tako nedostižnim. Doduše, znao sam ja kako, ali strah je čudna “biljka”. Ukoči te, smota, pa ne znaš ni kako se zoveš, a nekmoli kako da šepkaš s novom nogom. Treseš se k’o Meksiko. Ni milimetra. Pa, malo docnije, kad par puta duboko udahneš i pribereš se, ipak opet hodaš. Pobjednik.

Insan je nekad dobar i fin, nekad, opet, gori od hajvana, ali nikad – mašina. I to je dobro. Ali, i loše.

***

Nekad se osjetim kao bakin ormar u špajzu. Izraubovan, i skoro odbačen.

Ali ko te pita? Šuti, i hodaj! Ili puži, ako ne možeš drugačije. Bori se. Uostalom, već možeš, sâm, po čašu vode. I to je nešto.

***

Edit Eger.

Devedeset i tri zime.

Jevrejka. Mađarica.

Priča.

Sedamdeset nas,

iz mog mjesta,

od petnaest hiljada,

preživjelo Aušvic!

A ja,

nekad balerina,

u Ostjemcinu,

(k’o Aska)

za život plesala

pred Mengeleom.

Ne preživljava puka snaga,

nego savitljivost.

(Ili snaga i jeste tu,

u savitljivosti?!)

Ustanem,

štap u ruku,

polako do česme.

Tri i po koraka,

tri svjetlosne godine.

A ipak – do juče nedostižno!

Na pragu ubrzam,

pa klecnem.

Kratki hod do česme,

“pedalj mjesta”:

melem,

ili čistilište?

***

U zadnje tri hefte veliki napredak. Nakon šetnje s H.-om, na Odjel me je naredni put dopratila Darija, pa sam i s njom malo korzirao. U međuvremenu se kući “ubih” od vježbanja s najmlađim, sa sestrinim, s kraja na kraj ulice. Pa kod prijatelja, na sijelo, i to sa protezom. Pa puno, puno điranja na “domaćem terenu”, po stražnjem dvorištu.

A juče, na vježbama, prvi put bez ičega. Ni štake, ni ručice! I išlo. Samo sam jednom klecnuo, ali smo to ja i fiziosekica – nije bilo H.-a – spremno dočekali.

I na pauzu me odvela tako, samo s rukom iznad mojih leđa: Jedan-dva-tri-četiri. Jedan-dva-tri-četiri. Jedan-dva-tri-četiri…

“Kolege” zapljeskale.

I ja bih aplaudirao, samo da sam mogao!

Tačno.net/Novikonjic.ba

Saturday, 16 December 2017 22:21

Goran Sarić: Tajna

Written by

Evo one tajne koju sam spomenuo prije par nastavaka. Na njeno razotkrivanje smo, iz porodičnih razloga, onomad još malo morali sačekati. Doduše, neki od vas su već tada naslutili o čemu se radi. Pametni(ce)!

Tuesday, 12 December 2017 11:20

ESAD BAJIĆ: Jugo je druga priča

Written by

JUGO JE DRUGA PRIČA

Monday, 11 December 2017 18:29

Kćeri moja, ne vjeruj “lijepim” riječima

Written by

Nemam kćerku, ali pišem za tvoju malu plavušicu i njene vršnjakinje, pišem svojoj curici koja će valjda jednog dana doći na svijet.

Kćeri moja, priče o ženi u poslovnom svijetu i njenom podređenom položaju nisu izmislile nikakve tete koje nazvaše feministkinjama. Ženama se mnogo teže prašta uspjeh, mnogo lakše se odbijaju i gledaju s nekim omalovažavanjem. Mi smo kćeri primitivna sredina gdje su tvoja dva koraka manje vrijedna od jedog koraka tvoga brata. Balkan je takav, ljudi su ovdje naklonjeni još tradiciji nekih davnih predaka.

Svojim licima na prvu pokazivat će kako te zaboga poštuju, dok im leđa okreneš reći će: “Šta će ova”? Dok budeš koračala prema zamišljenom susret ćeš dvije vrste ljudi. One koji te tapšaju po ramenu i čestitaju, a na svakom koraku potkačaju nogu, ali i one koji će glasno da te kritikuju, ali da ti budu vjetar u leđa kad je najpotrebnije.

Tvoja luda mama, prije mnogo godina odlučila je da bude djevojka sa fiks idejama da bi ti curice moja mogla lakše da koračaš utabanim stazama. Znam da će ti na početku svaka lijepa riječ djelovati iskreno, ali vjeruj mnogo njih je praćeno gorkim ukusom. Neki će da ti se dive, traže uzora u tebi, takvi će ti biti motor pokretač.

Kad ih slušaš djevojčice moja, uzimaj sve s rezervom dok se ne uvjeriš djelima ko bi mogao da bude dio tvoje ekipe. Vjeruj u sebe, svoje obrazovanje i sposobnosti, nemoj da poklekneš jer to nije tvoj način. Ti ćeš da budeš mamin borac.

Kad budeš jurila ambicije, prvo juri znanje i ljudskost, uči, glasno govori, nemoj da se bojiš kad zakačiš o prepreku pa padneš. Ljudski je to kćeri, računaj na svoj britki um i veliko srce. Praštaj ljubavi, ali nemoj da zaboravljaš jer kažu dva puta se ista knjiga ne čita.

Obavezno ljudima daj drugu šansu jer tako nisi naivna, samo si dovoljno velika da pokažeš kako si bolja.

Na kraju dijete moje, nemoj nikad da se dokazuješ riječima, nego djelima. Izdrži kad je najteže, vjeruj kako je tvoja mama nekada davno prošla baš tim stazama. Budi uporna i smjela jer to je staza sigurnosti nekih boljih vremena.

Blog Anise Mahmutović “Tebi na dar”/Novikonjic.ba

Monday, 11 December 2017 18:19

Ne tolerišem nasilje u vezama mladih

Written by

Mi smo krivi! Da, vi i ja! Znamo, a ćutimo. Vidimo, a okrećemo glavu. Čujemo, a pravimo se da nismo. Mi smo krivi. Sreo sam je jučer. U haustoru. Bilo je jutro. Prošla je pored tebe brzim korakom. Pozdravili ste se i vaši pogledi su se nakratko sreli.

Raščupana…Ništa novo. Sreli ste je takvu već nekoliko puta. Na obrazu ste vidjeli masnicu, ali ubijedili ste sebe da je to samo rumenilo i da ga nije dobro razmazala. Znate da je bol ispod osmijeha. Ispod šminke masnica od udarca. A podočnjaci od neprospavanih noći. Sretali ste je i prije. Iza osmijeha je vješto skrivala bol. Iza vrata je skrivala sve ono što je trpila. Svoj život je skrivala u najdublje kofere i mračne kutke, da niko ne vidi. A vidjeli su svi. Svi su znali. Ali su okretali glavu.

Prošlo je nekoliko jutara, a nje nema. Ne ide u školu. Pomislili ste da je bolesna. Prehlada. Odmara. Leži. Da. Upravu ste. Leži u kovčegu. Odmara se od sveg bola. Život joj ne dade ulogu da uživa u njemu. Ne. Teret i bol na leđa joj natovarili. A ona ga se sada oslobodi…

A ti­? Tebi ga predade. Na tvoja leđa. Ti si znao, a ćutao si. Ti si vidio, a slijep si bio. Ti si čuo, a nisi reagovao. Dobrodošao u klub nasilnika.

Miloš Jokić
Prnjavor
JU Gimnazija Prnjavor

Fondacije CURE dodijelila deset nagrada srednjoškolcima i srednjoškolkama koji/e su dostavili/e svoje pismene radove povodom konkursa na temu “Ne tolerišem nasilje u vezama mladih!“

Jedna od nagrađenih pismenih radova je i ovaj pismeni rad.

Novikonjic.ba

Završetak rada Haškog tribunala je vrijeme da se podvuče crta pod stanje bošnjačkog naroda 22 godine nakon završetka rata. Iako su završne presude Tribunala dale za pravo i BiH, i pravednoj borbi za opstanak i mir bošnjačkog naroda, i Armiji BiH, stanje nikad nije bilo teže. Bošnjački narod danas ima daleko manje političkih prava i mogućnosti da zastupa sebe i svoju zemlju nego u vrijeme najtežih ratnih dejstava u BiH u ratnim godinama. Bez obzira na to što su Bošnjaci danas većinski narod u BiH, svedeni su u praksi na nivo nacionalne manjine o čijoj sudbini ponovo odlučuje velikosrpska i velikohrvatska politika preko svojih trabanata u BiH.
Rezultat je to ratom i nasiljem iznuđenog, a nikad referendumom potvrđenog Washingtonskog i Daytonskog sporazuma koji se i dalje selektivno sprovode ili ne sprovode u stanju pravnog vakuma, spremnosti dijelova međunarodne zajednice da usvaja kompromise na račun i štetu bošnjačkog naroda, sramno šuti kad se krše ljudska i politička prava Bošnjaka i neadekvatne bošnjačke politike koja se mora korijenito mijenjati da bi počela ispunjavati svoj osnovni zadatak očuvanja nezavisnosti i suverenosti BiH, te afirmacije političkih i ljudskih prava bošnjačkog naroda, kao i svih drugih naroda i građana. Bošnjački narod danas živi u političkom sistemu u kome je demokratija gotovo ukinuta. Bez jednakopravnog bošnjačkog naroda koji je vezivno tkivo BiH, nema ni obnove demokratskog i otvorenog multietničkog i multikonfesionalnog BH društva.

Friday, 08 December 2017 21:46

SEJAD HAKALOVIĆ: NOSAČ KAPE - "KAPETAN"

Written by

Od znaka na kapi zavisi kakav je ručak bio,...

Page 1 of 13