Obrazovanje

Obrazovanje (74)

U okviru manifestacije "Noć umjetnosti - Art Night" koja je održana u Konjicu 17. januara Gradska biblioteka Konjic izabrala je čitaoca godine.

Na takmičenje za Najbolju praksu u organizaciji Munja Inkubatora i info platforme Hocu.ba pristiglo je 75 radova (u kategoriji foto reportaža i kratki video) iz 47 srednjih škola i 31 grada. Takmičenje je podržano kroz program Prilika Plus uz podršku Ambasade Švicarske u BiH.

Kako duboko, teološko, psihološki, naučno, religijsko, filozofsko, sociološko značenje ovaj naslov ima… Ali razmislimo na trenutak tko je to obrazovan…

„Ko zna da li se može nazvati obrazovanom jedna varoška dama prije nego jedna stidljiva čobanica u planini! Tu se nikad neće doći do saglasnosti, dok god se ne vratimo na narodni pojam obrazovanosti, i ne kažemo: obrazovan je onaj Tko ima obraza. A Tko nema obraza, nije obrazovan, pa ma gde živio, ma kakav položaj zauzimao i ma koliku gomilu znanja u glavi nosio.“

„Nije li samo društvo svojim jednostranim sistemom obrazovanja odgovorno za izgrađivanje ljudi koji postaju vješti ekonomisti, pravnici, ljekari, političari, ali bez čvrstine karaktera i moralne pouzdanosti u međuljudskim odnosima.”

Nabrojati ćemo neke od boljih citata o obrazovanom čovjeku:

Obrazovanje je najjače oružje koje se može iskoristiti da bi se promijenio svijet. Nelson Mendela

Jedina stvar koja stoji kao prepreka mome učenju je edukacija.Albert Einstein

Čovjek obrazovan školom, bez druge literature, nije obrazovan čovjek. Antun Gustav Matoš

Odlika obrazovanog čovjeka je da se može zanimati za određenu misao, a da je opet na kraju ne prihvati. Aristotel

Stvari koje želim znati se nalaze u knjigama. Moj najbolji prijatelj je onaj ko mi donese knjigu koju nisam pročitao. Abraham Lincoln

Duhovitost je drskost koja je stekla obrazovanje. Aristotel

Obrazovanje je stvar vrijedna divljenja, ali je dobro prisjetiti se sa vremena na vrijeme da se ništa što je vrijedno poznavanja ne može podučiti. Oscar Wilde

Čovjekov je odgoj ogledalo u kome pokazuje svoj portret. Johann Wolfgang von Goethe

Obrazovanje je mogućnost da slušate bilo šta, a da pri tome ne izgubite živce ili samokontrolu. Robert Frost

Investicija u znanje isplaćuje najbolje kamate. Benjamin Franklin

Korijeni obrazovanja su gorki, ali su plodovi slatki. Aristotel

Učite od vještih; onaj koji sam sebe uči, ima budalu za učitelja. Benjamin Franklin

Onaj koji otvori školska vrata, zatvara vrata zatvora. Victor Hugo

Hiljadu puta je bolje imati zdrav razum nego obrazovanje, nego obrazovanje u odnosu na zdrav razum. Robert Green Ingersoll

Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladih. Erazmo Roterdamski

Razvij strast za učenjem. Ukoliko to uspiješ, nećeš nikada prestati rasti. Anthony D’Angelo

Edukacija nije priprema za život; edukacija je sami život. John Dewey

Samo znanje ne može uzdići čovjeka dotle da žrtvuje život za ideju, dužnost, čast ili domovinu: to može jedino njegov potpuni odgoj. Helmuth von Moltke

Nemojte limitirati djecu samo na ono što ste vi naučili, jer djeca su rođena u drugom vremenu. Rabindranath Tagore

Cilj školovanja nije znanje nego akcija. Herbert Spencer

Obrazovanje je zlatni ključ slobode. George Washington Carver

Jedina obrazovana osoba je ona koja je naučila kako da uči i kako da se mijenja. Carl Rogers

Obrazovanost je sretnicima ukras, a nesretnicima utočišće. Demokrit

Nade obrazovanih jače su od bogatstva neukih. Demokrit

Ni najbolji odgoj ne zaštićuje nas od loših nagona.André Gide

Život mora biti neprestano odgajanje. Gustave Flaubert

Čovjek dokazuje da je dobro odgojen i onda kad je u konfliktu s neodgojenim čovjekom. Anatole France

Cilj odgoja je oblikovanje karaktera. Herbert Spencer

Žana Alpeza/Mreza-mira.net/Novikonjic.ba

Vlada Federacije BiH danas je prihvatila informaciju o upisu učenika u osnovne i srednje škole u školskoj 2017./18. godini u FBiH koja će, s preporukama, biti upućena vladama kantona.

U školskoj 2017./18. godini, u osnovnim škola u Federaciji BiH registrirano je, u svih deset kantona, ukupno 187.679 učenika, od čega je 20.579 polaznika prvih razreda. Kada je riječ o srednjim školama, od ukupno 81.741 učenika, prvi razred je upisalo njih 20.197.

Kako je u informaciji istaknuto, analiza za period od školske 2013./14. godine do 2017./18. godine pokazuje smanjenje broja učenika koji se upisuju u prvi razred osnovne škole za 561 učenika ili 2,65 posto. Ukupan broj učenika osnovnih škola u FBiH se, također, kontinuirano smanjivao u ovom periodu za 11.161 učenika ili 5,61 posto.

Obuhvat djece predškolskim odgojem i obrazovanjem potpun je u Bosansko-podrinjskom i Kantonu 10, a skoro potpun u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom. Osiguranje predškolskog odgoja i obrazovanja u godini pred polazak u osnovnu školu značajno je radi smanjenja inicijalnih razlika među učenicima u predznanju i pripremljenosti za osnovnu školu, što doprinosi stvaranju jednakih mogućnosti za postizanje uspjeha za svu djecu.

Smanjuje se i broj učenika upisanih u prvi razred srednjih škola, i on je od 2013./14. do školske 2017./18. godine manji za 1.847 ili 8,38 posto. Među kantonima koji su prešli na devetogodišnje osnovno obrazovanje u školskoj 2004./05. godini, zabilježeno je značajno smanjenja broja učenika prvih razreda srednje škole u školskoj 2013/14. godini, kada je prva generacija učenika, koji su završili osnovnu školu po devetogodišnjem programu, upisala prvi razred srednje škole.

Ukupan broj učenika srednjih škola u Federaciji BiH je u periodu školska 2013./14. - 2017./18. smanjen za 24.315 učenika, ili 22,93 posto.

Među preporukama koje će biti upućene kantonalnim vladama je i osiguranje dosljedne primjene Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH koji propisuje devetogodišnje osnovno obrazovanje.

Djeci predškolskog uzrasta treba omogućiti da budu uključena u programe predškolskog odgoja i obrazovanja u godini pred polazak u osnovnu školu, a potrebno je uspostaviti efikasan sistem evidentiranja djece koja ne upisuju osnovnu i srednju školu i koja napuštaju obrazovanje prije njegovog završetka.

Preporučeno je i razvijanje i podržavanje programa naknadnog sticanja osnovnog i srednjeg obrazovanja za odrasle bez kvalifikacije i osiguravanje sredstva za ovu namjenu iz federalnog, kantonalnih i općinskih budžeta. Općine i kantoni svake godine u svojim budžetima trebaju osigurati dovoljno sredstava za besplatan prijevoza učenika osnovnih škola, te za sufinansiranje nabavke besplatnih udžbenika za socijalno ugrožene učenike.

S obzirom na kontinuiran trend smanjenja broja učenika u osnovnom i srednjem obrazovanju i neminovne posljedice viška prosvjetnog kadra, Vlada FBiH predlaže da problem viška kadrova ne bude rješavan kreiranjem odjeljenja s manjim brojem učenika, već njihovim uključivanjem, kao asistenata u nastavi, u programe edukacije i pripreme za rad u inkluzivnom obrazovanju.

Avaz/Novikonjic.ba

Društvenopolitička previranja koja su obilježila posljednje decenije na Balkanu su vjerovatno jedan od razloga zašto je mladež razvila uvjerenje da je fakultet gubljenje vremena i novca.

Čuvenu izreku „stavi papir u džep, makar čistio ulice“ je počela da potiskuje zla slutnja da „tim papirom možeš samo obrisat dupe“. Diplome se izdaju na debljem, čvrstom papiru pa brisanje pozadine možda i nije dobra ideja, a obično su ispisane krasopisom, pa ako si pogođen što se tvoj trud ne cijeni, bar svojim primjerom ispoštuj tuđi.

Pritom, nije baš da se trud ne cijeni. Uostalom, ako sve veći broj mladih odustaje od škole, ti isti mladi će cijeniti što ti od svoje nisi odustao, tako da i najbeskorisnija diploma ipak govori nešto dobro o tebi (a dobar glas daleko se čuje?).

Evo nekih razloga zbog kojih je važno završiti fakultet.

Prvo, zbog roditelja. I visokoobrazvanim i neobrazovanim roditeljima će značiti da se propisno školuješ. Jedni ne žele da živiš kao oni, drugi žele da ne živiš lošije nego oni, u svakom slučaju, lijepo je opravdati nade i novac koje roditelji ulože u tebe.

Drugo, red je da nešto studiraš. Ne formalno, već istinski, da ga proučavaš. Ako te nešto zanima, šta može biti ljepše od svakodnevnih druženja sa stručnjacima na tom polju kojima je posao da te informišu, obuče i stimulišu za dalji razvoj. Čovjek ne cijeni učitelje dok ih ne izgubi. Istina, sa internetom je sve drugačije, ali koliko ga koristimo za razvoj, a koliko za dangubljenje i zatupljivanje?

Treće, na fakultetu ne učiš sam. Sa kolegama se pomažeš, pa i nadmećeš, utrkuješ, i koliko god grupa mogla biti faktor smetnje, nešto što može da te obeshrabri ili poklopi, toliko je prirodna, jer čovjek je društveno biće, i u daljem životu i radu ga svakako čeka interakcija sa ljudima i srodnih i sasvim drugačijih zanimanja i ciljeva.

Studentski život je priča za sebe. Sve ono što nema veze za školom, druženja, izlasci, avanture, mladalačke ludorije, sve je to ipak oblikovano školovanjem, ispitima, štrebanjima, dovijanjima velikim i malim, pa se kasnije kroz život i najmukotrpnije studiranje spominje sa nekom slatkom sjetom i zadovoljstvom. Sve ima svoje draži, i ishrana u menzi, i smještaj u domu, i iznajmljivanje stanova sa cimerima, besparica i ekonomisanje, usputni poslovi i još koješta što ti omogućava da preživiš te dane.

Na prvoj godini, kad si pun očekivanja, makar i niskih, otkrivaš ko sve sa tobom studira. Ima tu štrebera, maminih i tatinih mezimaca, čudaka, neznalica, sveznalica, mladih sa sela, mladih iz grada, mladih iz inostranstva, a ima i starih koji su se „sad sjetili“ đačke klupe.

Na drugoj godini se ekipa ospe, na trećoj se pojave stari studenti koji su već peti put treća, a četvrtu završi ona grupa najupornijih. Ja, naravno, pričam o tipičnom sistemu prije Bolonje, tako da to može biti treća ili peta ili sedma godina, uglavnom, na kraju studija vidiš ko to sve sa tobom sad izlazi na ulicu sa zvanjem profesora, inženjera ili čega već. Vidjećeš one štrebere, čudake, neznalice i sveznalice sa prve godine, biće tu svega, i vjerovatno ćeš pomisliti kako većina nije dorasla ozbiljnom zvanju iz diplome. Međutim, to je to. I to je vrlo važno za kasniji život i saradnju sa ljudima. Ko ne završi fakultet ima veće šanse vjeruje kako su ljudi sa fakultetom stručniji nego što zapravo jesu.

Upoznala sam mnogo ljudi koji su „materijal“ za akademsko zvanje, ali to iz ovog ili onog razloga nikad nisu postigli. Nešto su počeli pa batalili, pa probali nešto drugo, pa i to batalili, u to su se zaposlili ili osnovali porodicu, uglavnom – imali su namjeru, ali ne i realizaciju. Takvi ljudi se skoro bez izuzetka osjećaju nedovoljno dobrim za sopstvenu kožu. Čak i ako su u poslu veoma vješti i sposobni, uvijek se osjećaju manje vrijednim od kolege koji ima papir, čak i ako je taj kolega daleko lošiji u svom poslu. Taj osjećaj ih sapliće na više nivoa. Više se dokazuju, sumnjaju u sebe, skloniji su paranoji, strepe da će biti zakinuti ili oštećeni zato što nemaju „najobičniji papir“, i teže im je ustati, zauzeti se za sebe i iznijeti svoj stav pred drugim, obrazovanijim kolegama.

Dalje, praktično da nema posla bez slanja biografije. A šta je biografija do osnovne informacije, i prvo što govori nešto više o tebi je nivo obrazovanja. Za svaki pristojniji posao ti treba fakultet. Treba ti zbog platnog razreda, treba ti zbog uslova konkursa, treba ti zbog nivoa stručnosti, treba ti zbog psihološkog efekta, i ne samo da ti treba fakultet, nego ti sigurno neće škoditi ni magisterij ili doktorat, ili pak još jedan fakultet, viša škola ili akademija.

Ako zađeš u tridesete, a u biografiji ti stoji otvorena rubrika o započetim i nikad završenim studijama, to poslodavcu šalje poruku da si bliže dvadesetogodišnjaku nego zrelom, kvalifikovanom profesionalcu. Ko se u toj situaciji našao jer je u međuvremenu postao roditelj ili bio posvećen nekom drugom obliku ličnog i profesionalnog razvijanja, to će moći adekvatno i predstaviti, ali ko se mrljavio, vucao po kojekakvim poslovima na kojima je radio za minimalac ili honorar pa je više nazadovao nego napredovao, taj će upravo to i poslati u svojoj biografiji, ma kako se trudio da je nabudži kićenim frazama.

Kad smo kod biografije, iako se često o tome piše i govori, još uvijek mnogi navode koju su osnovnu školu završili. Šta to znači? Kad nema trećeg sprata, daj da malo pričamo o prizemlju?

Osnovna škola u biografiji ima smisla jedino ako je pohađana negdje u inostranstvu. To govori da poznaješ jezik i život van svoje mahale, što za neke poslove može biti jako zgodno. Inače, ne spominji svoju ranu mladost, a ko ima fakultet, ili dva, ili doktorat, taj može da izostavi i srednju školu, ako po nečemu nije naročito bitna. Dakle, treba završiti fakultet da bi mogao rahat izbacit osnovnu i srednju školu iz biografije.

Dalje, diploma znači da si se načitao nekih knjiga. Na nekim fakultetima se čita mnogo, na nekima daleko manje, ali se na svakom nešto čita, iščitava, istražuje, proučava. Svako štivo te nečemu uči. Uči te jeziku, ako ništa. Proširuje ti fond riječi, utvrđuje ti neka gramatička i pravopisna pravila. Taman da iz stručnih predmeta imaš samo šestice, opet ćeš poslije nekoliko godina studiranja izaći pismeniji od prosječnog neškolovanog sugrađana. Taman i da nikad ne pročitaš obaveznu lektiru, dovoljno puta ćeš se susresti sa bibliotekom, ili prosto spiskom nekakvih knjiga, pa ćeš stvoriti neku mentalnu sliku o beskrajnom prostranstvu znanja koje, ako ne ti, a onda bar neko pokušava da iščita. Na kraju, ako sve to zaobiđeš, bar znaš šta si zaobišao i znaš da si ga zaobišao, a ovako možeš ostati sa daleko siromašnijom predstavom o tome šta sve ovaj svijet može da ponudi čovjeku željnom znanja.

U suštini, fakultet ti omogućava da te ljudi cijene, ali i tebi da cijeniš druge.

Čovjek koji nema diplomu a hvata se u kolo sa onima koji imaju u suštini šalje poruku „vi ste budale što ste se zamarali oko škole, kad evo mene koji nisam, i evo nas – jednaki!“. Normalno je da ljudi podsvjesno i nesvjesno razviju određeni revolt. To je kao kad čekaš u redu, pa neko nonšalantno ušeta ispred tebe, i još ti se smije u facu. E baš je tako kao sa redom – ljudi će pristati da puste nekog ko ima opravdanje. Nemoćnog starca, trudnicu, bolesnika...a ako nisi ništa od toga, tj. ako nemaš opravdanje – moraćeš da se pravdaš. Tu se vraćam na ranije spomenuti cjeloživotni osjećaj obaveze da nisi dovoljno dobar, i da se moraš dodatno truditi da te ljudi prihvate tu gdje jesi i gdje sebe vidiš.

Fakultet i jeste traženje odobrenja. Svaki ispit je traženje odobrenja, prolaza, priznanja. I uvijek je stresno i neizvjesno, bezbroj puta sumnjaš u sebe, u ono što ne znaš u ono što znaš, a pogotovo u ono što znaš – dovodiš se u pitanje po svakom osnovu na milion načina, a na kraju svakog načina neko drugi treba da ti da svoj amin. Taj neko je nekad sjajan profesor, a nekad je neki kreten i budala, i baš kao i u vojsci, čovjek tad uči kako da prihvata sistem i kako da se snalazi sa autoritetom koji to nije. U mladosti, kad si fleksibilan i plastičan, sve to lakše podnosiš i zapravo učiš, jer i poslije škole ili vojske ćeš dolaziti u situacije da ti neka budala ili diletant odlučuje o sudbini. Što prije savladaš vještinu izlaženja na kraj sa takvim likovima, to će ti život biti lakši.

I za kraj, ako ti je dosta svega i hoćeš, recimo, za Kanadu, treba ti ili zanat ili fakultet. Čak i ako sa svojom diplomom nećeš moći raditi posao u struci, ona te svrstava u poželjnu kategoriju imigranta, daje određeni broj poena, i opet, govori da si akademski građanin, da si pismen, obrazovan, sposoban i voljan da učiš i da se razvijaš, i da su male šanse da ćeš tamo završiti kao socijalni slučaj.

Red je reći to da onaj ko nije studirao neke stvari naprosto ne zna. Ne zna, pa ne zna. I ma koliko se trudio i upinjao i kompenzovao, džaba kad ne zna, nije smrdio na nekom dosadnom predavanju na kojem su se svi pitali "kad će mi ovo u životu zatrebati". Dođe nekad i taj trenutak, ladno ti zatreba to nešto, sjetiš se svega, sjetiš se stvari koje nisi ni znao da znaš, i u tim trenucima ti bude drago za sve pare, što se kaže, a i postane jasna još jedna dimenzija u kojoj će čovjek bez fakulteta uvijek biti donji.

Moglo bi se koješta još dodati na ovu temu, ali tekst već postaje predugačak za ovaj blog. Zato ću završiti ovdje, a svako koga je ova tema zainteresovala će sigurno imati još neku ideju zašto je papir ipak bolje staviti u džep, pa makar na kraju čistio ulice.

Buka/Novikonjic.ba

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), organizovala je drugi i završni ciklus obuka na temu Modela za stručno usavršavanje direktora predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola u periodu od 20. do 24. novembra 2017. godine u Mostaru. U ovom ciklusu obuku je prošlo 80 direktora predškolskih ustanova, te osnovnih i srednjih škola sa područja HNK.

„Svrha Modela je da se poboljša kvalitet obrazovanja i pomogne školama u promovisanju tolerancije i međusobnog razumijevanja”, istakla je Slađana Ćurak, službenica za programska pitanja u obrazovanju pri Misiji OSCE-a u BiH.

Obuka je dovela do postavljanja važnih pitanja o tome da li škole idu u pravom smjeru“, rekla je Seada Kuštrić, direktorica IV Osnovne škole u Mostaru. „Svjesni smo da nam predstoje važna ocjenjivanja našeg rada na međunarodnom nivou i za to se trebamo pripremiti.“

Prema mišljenju Lidije Jerković, savjetnice u Zavodu za školstvo u Mostaru, HNK je napravio značajan iskorak 2014. godine kada je uvedeno planiranje razvoja škola, kao sastavni dio godišnjeg plana rada škola. „Trenutno smo u procesu uvođenja istog u Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju.“

Ovaj Model predstavlja korak dalje u sistematskom poboljšanju kompetencija direktora škola, kao što su znanja, vještine i odgovarajući stavovi. Model je usvojen u decembru 2016. godine i predstavljen je svim ministrima obrazovanja u BiH.

OSCE/Novikonjic.ba

Kasim Prohić, rodio se u Konjicu 25. oktobra 1937., konjičku Gimnaziju završio je 1956., kada upisuje tek osnovani odsjek filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Studij završava 1960., da bi već sljedeće godine bio izabran za asistenta prof. Ivana Fohta na katedri za estetiku.

Doktorsku disertaciju odbranio je 1964., za docenta je izabran 1967. i tada postaje glavni urednik novopokrenute omladinske revije "Lica", dok je funkciju dekana Filozofskog fakulteta obavljao od 1980. do 1983.

"Uspomena na Kasima možda će jednog dana biti zaboravljena, ali pisana riječ Kasima Prohića predstavlja perlu ne samo misli i vrednota bošnjačkog naroda, nego i ove složene zemlje Bosne kojoj je s toliko srca, uma i dara pripadao", rekao je akademik Vladimir Premec, na jednom okruglom stolu.

Poznata Prohićeva djela, pored ostalih, su studija o djelu Meše Selimovića Činiti i biti, studija o peziji Maka Dizdara pod nazivom Apokrifnost poetskog govora, obavljao je dužnost glavnog urednika poznate filozofske biblioteke "Logos", filozofskog časopisa "Dijalog", te književnog časopisa "Izraz", bio je član Društva pisaca i Društva filozofa BiH.

Prohić je dobitnik Dvadesetsedmojulske nagrade Bosne i Hercegovine, a posthumno i Plakete sa zlatnim grbom Općine Konjic.

Pored toga što je na Fakultetu predavao estetiku i savremenu filozofiju, profesor Prohić je aktivno učestvovao u mnogim naučnim projektima, kulturnoj razmjeni i okruglim stolovima i u razgovorima o širem jugoslavenskom kulturnom prostoru, gdje je uvijek isticao bosansku posebnost.

Prohić je još 1983. i pored velikih pritisaka, hrabro i dostojanstveno, razobličavao nacionalizam beogradskih krugova.

Umro je u zagrebačkoj bolnici "Rebro" 30. novembra 1984. godine, a sahranjen je u Konjicu.

M. Čukle/Novikonjic.ba

  •  Start 
  •  Prev 
  •  1  2  3  4  5  6 
  •  Next 
  •  End 
Page 1 of 6