Poznata bh. pjevačica Amra Halebić za Avaz.ba ukratko je opisala kako provodi svoje dane u mjesecu ramazanu.

- To su dani blagostanja, dani kada odvajam dove samo za sebe, porodicu. Ramazanske dane provodim najviše kod kuće, provodim ih u ibadetu. Ljudi trebaju mjesec ramazan iskoristiti na najbolji mogući način u ibadetu, u molbi dragog Allaha da nam oprosti grijehe, za zdravlje i da nam poveća iman.

U prilogu donosimo raspored polaganja maturskih i završnih ispita za redovne učenike u junskom roku 2018/19. godine.

Već sam došla u godine u kojima mogu komotno davati savjete mladima. Znam da to često ne vole, ali ne volim ni ja kad mi govore vi pa trpim, šta ću :D

Ako biste me pitali koji savjet bih dala mladima, šta da rade u svom životu da bi bili uspješniji i srećniji, rekla bih im da iskoriste svaku priliku za učenje, da u stvari nikad ne prestanu učiti i sticati različita znanja. Uz to bih dodala da volontiraju, kad god imaju priliku za to, odnosno da traže sami te prilike.

Zašto neformalno obrazovanje? Zar škola nije dovoljna?

Neformalno obrazovanje je ono koje se odvija u manje formalnim institucijama, organizacijama ili grupama. To su kursevi, seminari, predavanja, konferencije, radionice, razni tipovi treninga, kao i volontiranje.

Važno je, zato što danas niko ne može garantovati da ćete raditi jedan posao, onaj za koji se pripremate kroz proces formalnog obrazovanja u školi i na fakultetu.

Tu pomaže neformalno obrazovanje jer radi na otklanjanju nedostataka i “rupa u znanju”, ali i na pružanju praktičnih vještina koje standardni nastavni programi ne pokrivaju. Nažalost, znamo kakvo nam je školstvo i koliko je u skladu sa vremenom u kojem živimo.

A zašto volontirati?

Dva američka psihologa, Clary i Snyder, su napravili listu šest glavnih motivacija volontera:

  1. Vrijednosti

Nekim ljudima volontiranje omogućuje da djeluju u skladu sa ličnim uvjerenjem o važnosti pomaganja drugima.

  1. Razumijevanje

Za druge, volontiranje ima funkciju propitivanja i shvaćanja, gdje kroz volontiranje oni zadovoljavaju želju da razumiju ljude kojima pomažu, organizaciju za koju volontiraju ili same sebe.

  1. Karijera

Nekim ljudima volontiranje omogućuje da nauče nove vještine koje im mogu pomoći u pronalaženju zaposlenja ili u razvoju karijere.

  1. Društvo

Za neke volontiranje predstavlja uspostavljanje novih društvenih kontakata i susretanje novih i zanimljivih ljudi.

  1. Poštovanje

Volontiranje može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovanje čineći da se bolje osjeća sama sa sobom.

  1. Zaštita

Volontiranje može poslužiti da pobjegnete od negativnih osjećaja krivnje ili usamljenosti.

Ali, možda je ipak najbolje čuti lična iskustva – ljude koji koriste svaku priliku da uče i volontiraju. Zašto oni to rade, zar im nije dovoljna škola i fakultet?

Ivana Vasić – na neformalnim edukacijama se može naučiti dosta korisnih stvari koje će vam poslije dobro doći u životu

Ivanu sam upoznala u Prijedoru na jednoj neformalnoj edukaciji. Završila je Filozofski fakultet, a sad je takođe pri kraju na FPN-u.

Kaže da je glavni razlog zbog kojeg je radila nekoliko praksi, učestvovala na mnogo projekata i volontirala njena vječna želja za daljim usavršavanjem. To joj je pomoglo da upozna razne profile ljudi i da s mnogima od njih ostane u kontaktu. Na tim edukacijama je imala priliku da istraži različite metode rada i primijeni znanje koje je stekla na fakultetu.

Neke od edukacija kojima je prisustvovala su: 11th Regional Euro Atlantic Camp; Škola demokratije za studente iz Zagreba, Podgorice, Tuzle i Banja Luke; Politička škola 2019 u Sarajevu; Frontal Blog Challenge, te konferencije Supporting Peace, Reconciliation and Conflict Prevention through Young Women’s Empowerment and Engagement; Kultura sjećanja; Stereotipi koji se podgrijavaju – Mizoginija u javnom prostoru; Gdje su danas socijalna prava?

Ivanina poruka mladima je da koriste svaku moguću priliku za dalje usavršavanje jer na taj način obogaćujemo svoj život i napredujemo. Ne trebaju se samo strogo držati fakulteta i onoga što su tamo učili jer se i ovako može naučiti dosta korisnih stvari koje će im poslije dobro doći u životu. A naravno, tu su i poznanstva i prijateljstva za cijeli život.

Dženedina Mušanović – Neformalno obrazovanje nas uči kako biti svoj i «tjera» nas na akciju

Dženedina kaže da je zbog fakultetskih obaveza vrlo rijetko obraćala pažnju na neformalno obrazovanje i edukaciju i propuštala prilike kojih nije bila ni svjesna. Prošle godine je odlučila da to promijeni i počela primjećivati pozive na radionice, treninge i ostale tipove edukacija.

Zbog straha od napuštanja zone komfora joj je trebalo dugo da odluči poslati prijavu. Redala je izgovore poput «To nema veze s mojom profesijom» ili «Vidiš, to organizuje ta i ta organizacija, neće me primiti», «Predavanja su na engleskom, ne znam ja engleski tako dobro»; «Jooj, to je predaleko», itd.

A onda je naišla na poziv za radionicu u okviru Internacionalnog književnog festivala Bookstan. To je bilo srodno i blisko njenoj profesiji, pa je uz nagovor prijateljice poslala.

«Primili me i provela sam 10 dana u Sarajevu, upoznala hrpu mladih iz BiH, Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Spoznala obim svog neznanja iako sam manje-više sve teme teorijski prošla i naučila na fakultetu».

Nakon te radionice, uslijedile su mnoge druge uključujući i one koje nemaju nikakve veze sa njenim zvanjem (Coca Colina Podrška ;ladima, Frontal Blog Challenge, Mirovni kamp „Uljepšajmo mir“, FEM kamp „Nasilje u vezama mladih“, itd.)

Dženedina smatra da je neformalna naobrazba podjednako važna kao i formalna jer pruža stjecanje novih znanja i vještina, te proširivanje već postojećih. Važnije od onog što se nauči o datoj temi jeste interakcija sa drugim učesnicima.

Upoznavanje mladih sa različitim životnim pričama i društvenim backgroundom, drugačijom percepcijom svijeta, te uspostavljanje i građenje novih odnosa i prijateljstava – sve to podstiče ličnu nadgradnju pojedinca i podučava kako se nositi sa pojedinim situacijama u vlastitom životu. Za razliku od formalnog obrazovanja koje kod nas, nažalost, pojedinca gura u već zadati kalup, neformalno nas uči kako biti svoj/a, “tjera“ nas na akciju i pokret.

Azra Berbić – Volonterizam je način života i veliko životno iskustvo, koje svakom volonteru/ki otvara priliku za rad na sebi.

Azra Berbić je diplomirana pravnica iz Kaknja, aktivistkinja, novinarka i zaljubljenica u planinske vrhove. Smatra da je neformalno obrazovanje jednako bitno kao i formalno, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu u kakvoj krizi je naš obrazovni sistem.

Ona je kroz neformalne edukacije usvojila mnoga nova znanja i korisne vještine. Vodi se stavom da je dan u kojem ne naučimo nešto novo i korisno izgubljen dan i zbog toga se trudi da iskoristi svaku priliku za učešće na neformalnim edukcijama i volonterskim angažmanima.

Svoj volonterski angažman je počela tokom studija radeći sa djecom iz doma za djecu bez roditeljskog staranja i u centru za besplatnu pravnu pomoć. Ipak, za nju je najznačajniji volonterski angažman u Udruženju za prevenciju ovisnosti Narko Ne i Udruženju građana Oštra Nula u kojima je aktivna dugi niz godina. To joj je iz temelja promijenilo život.

«Pored edukacija koje sam prošla zahvaljujući volonterskom angažmanu, stekla sam mnoge danas popularno nazvane “soft skils“ koje su značajne i cijenjene u poslovnom svijetu i bile su mi korisne kada sam sticala svoje prvo radno iskustvo».

Azra kaže da bi svakoj mladoj osobi preporučila da koristi prednosti neformalne edukacije i volonterizma, što ranije to može, još od osnovne škole.

«Pored putovanja, druženja sa vršnjacima i vršnjakinjama iz cijele BiH a nekad i cijelog svijeta, stiče se samopouzdanje, proširuju vidici, razvija kritičko mišljenje i kreativnost. Sve te prednosti neformalne edukacije su vrijedne našeg slobodnog vremena i truda jer mogu garantovati iz ličnog iskustva da se sve to isplati i olakša nam napredak i prolazak kroz bitne faze života».

Azra izdvaja edukacije u organizaciji OSCE-a, Ureda Ombusdmena za ljudska prava BiH i Sarajevskog otvorenog centra jer su joj omogućile dodatna znanja korisna za nju kao buduću pravnicu. Tu su i stručne edukacije u okviru Narko Ne-a, zatim Novinarska akademija u organizaciji Udruženja BiH Novinara, te mnoge druge među kojima se rado sjeća Youth eventa u Tuzli 2016. godine. To je bilo petodnevno okupljanje 200 mladih iz BiH, regiona i Evrope tokom kojeg su razgovarali i diskutovali o temama mira i pomirenju. Kaže da se tada prvi put uistinu osjećala kao građanka svijeta, a iz tog petodnevnog druženja izrodila su se velika prijateljstva koja traju sve do danas.

Lana Zečević – edukacije nam daju priliku da se besplatno edukujemo o stvarima koje nas zanimaju i o kojima možemo izraziti svoje mišljenje, što u školama nije moguće

Lanu sam takođe upoznala u Prijedoru i najmlađa je od svih mojih sagovornica i sagovornika. Ima 18 godina i trenutno završava četvrti razred Medicinske škole.

Pričala mi je kako joj se jako dopadaju neformalne edukacije i kako bi voljela da ih češće posjećuje. Na pitanje otkud interesovanje za njih, Lana kaže da je zanimaju razne oblasti. Prije 2 godine je dobila poziv od nevladine organizacije da učestvuje u radionicama pod nazivom «Škola Mladih lidera». Svidjela joj se ta ideja, kao i mogućnost da nauči nešto novo i malo se aktivira.

Poslije toga su uslijedile i jednodnevne radionice na kojima je upoznala mnoge ljude, različitih karaktera, godina i iz različitih gradova.

Do sad je bila na nekoliko edukacija, najčešće radionica medijskog opismenjavanja jer one spadaju u sferu njenog interesovanja. Neke od njih su: Škola Mladih lidera, Medijsko opismjenjavanje u Kvartu, Politička škola.

«Sa tih edukacija nosim lijepe uspomene, nova poznanstva i prijatelje, kao i znanje i iskustva u politici, fotografiji, novinarstvu, samozapošljavanju, digitalnom marketingu i uopšteno boljoj komunikaciji».

Lana smatra da je najbitnija prednost neformalnih edukacija za mlade to što se mogu naučiti neke stvari koje ih zanimaju, a to nemaju priliku u školi. Mogu naučiti da iskoriste te edukacije radi lakšeg zapošljavanja. Takođe, tu je i prilika da izraze svoje mišljenje i talente bez da ih neko sputava. Druženje je isto veoma bitan dio edukacija jer su učesnici otvoreni za nova poznanstva bez ikakvih predrasuda.

Kad je volontiranje u pitanju, Lana kaže da je volontirala u Dnevnom centru u Prijedoru gdje je pomagala oko učenja i igrala se sa djecom kojima je taj centar bio bijeg od problema u porodici. Kaže da bi rado pristala da volontira kada bi imala još prilika.

Irma Plavčić – Škola zapravo ne priprema mlade za stvarni život, razvijajući im vještine koje će poslije moći konkretno primijeniti

Irma kaže da ponekad zavidi današnjoj omladini na mogućnostima različitih edukacija, ali da je nemalo puta bila svjedok pasivnosti današnje omladine kojoj se ne da peglati na nekoj radionici gdje mogu naučiti stvari koje kasnije mogu primijeniti.

«Dok sam radila kao profesorica u srednjoj znala sam se naći u situaciji da trebam u sklopu lekcije o profesijama s učenicima proći i pisanje molbe za posao na njemačkom dok istovremeno učenici ne znaju na maternjem sročiti molbu ili napisati CV. Škola zapravo ne predviđa pripremu mladih za stvarni život. Tužno je vidjeti da je važno da učenik mora znati koje je boje haljina junakinje iz trenutne lektire, a tu istu lektiru više od 70% učenika na ćirilici u 2019. nije u stanju pročitati. I to očito nikome ne predstavlja problem».

Irma kaže da su stranice poput Mreže za izgradnju mira ili FB grupe Odliv mozgova samo neka mjesta gdje se može naći pregršt različitih i zanimljivih ponuda za edukaciju i razvijanje vještina. Nažalost, mladima nema ko da ukaže ne samo na te stranice nego i na samu činjenicu da je u današnje vrijeme potrebno mnogo truda, rada i usavršavanja na apsolutno svim poljima kako bi uopće bili konkuretni na polju zaposlenja.

«Svako malo se znam naći u razgovoru s mlađim generacijama koji s odbojnošću kažu da nešto ne bi radili a da im nije plaćeno, ne shvatajući vrijednost prakse koja je u većini slučajeva bez novčane nagrade. Meni su govorili da sam luda kada sam pristala da stažiram pola godine bez novčane nadoknade u međunarodnoj organizaciji jer je to po nekima bilo suludo trošenje vremena. Nebitno što bih ja to isto vrijeme provela kući na kauču bez posla, a ovdje sam mogla učiti od najboljih, učiti sasvim drugi posao, usavršavati se i umrežavati sa ljudima. Odradila sam pola godine, dobila sjajnu preporuku, super mi izgleda ta stavka u CV-u plus sam naknadno pozvana da za istu organizaciju radim uz opasku da sam bila vrijedna, dokazala se i zaslužujem poziciju koja mi je ponuđena. Znači, nisam se prijavila nego su izričito mene tražili na osnovu dokazanog znanja».

Irma ističe da niko ne zna kakva ga budućnost čeka, posebno u vremenu u kojem živimo.

«Nigdje ne stoji u kamen uklesano da cijeli život moraš biti ono za što si se obrazovao. Toliko je primjera uspješnih ljudi, koji su visokopozicionirane poslove ostavljali pa se okrenuli nečemu sasvim drugom, što su nekada čuli na seminaru, pročitali negdje ili pak na primjeru nekoga drugog otkrili da njima odgovara.

Ja se lično nikada nisam našla u profesorskom pozivu i tu činjenicu nisam krila. Rekli su mi da sam sjajna u tom poslu ali sam ja na vrijeme shvatila da ne bih mogla napredovati i razvijati se kao osoba radeći isključivo to. Pa mi nije ni dan danas mrsko prijaviti se na neku edukaciju, čuti priču kako je neko pokrenuo posao ili od najboljih učiti neku novu vještinu, za koju do tada nisam ni znala da imam»

Irma poručuje da mladima treba neprestano ukazivati na koristi koji donose seminari, radionice, konferencije i da još u školi učenike treba navikavati da slušaju TED konferencije, koje je lako povezati sa mnogim predmetima.

«Realno, neće svi biti u strankama i na kraju završiti kao uhljebi na budžetu. Biće i onih koji će se kroz život i posao morati dokazivati da bi ostali i parirali onim najboljim.»

Anes Hodžić – Bez obzira koliko trajala, svaka edukacija mi je bila nezaboravno iskustvo

Anes je student FPN-a u Sarajevu. Neformalne edukacije smatra važnim iz nekoliko razloga. Prvi je zbog znanja koje se na raznim seminarima, konferencijama, akademijama i radionicama stiče. Dosta je stvari preko kojih se u formalnom obrazovanju samo površno pređe ili koje se uopće ne pominju čak ni u okviru predavanja na društvenim fakultetima.

Drugi razlog su veze koje se ostvaruju sa drugim učesnicima. Na većinu edukacija se prijavljuju osobe koje imaju slična interesovanja tako da poznanstva i prijateljstva koja se tada izgrade mogu biti od koristi u različitim situacijama; traženju posla, dolasku do korisnih informacija ili zajedničkom radu na nekom projektu. Kao treći razlog izdvaja to što se edukacije izvode na različitim lokacijama širom Bosne i Hercegovine tako da je to i jedinstvena prilika za posjetiti neke gradove koje ranije niste uspjeli vidjeti.

«Zbog svih ovih razloga se i ja prijavljujem na neformalne edukacije. Obzirom da studiram politologiju, svaka od edukacija na kojima sam dosad bio mi je koristila u mome formalnom obrazovanju. Bez obzira koliko trajale, i one jednodnevne i one koje traju čitavu sedmicu, svaka od edukacija mi je bila nezaboravno iskustvo, a kasnije sam ih preporučivao i drugima. Kako se po završetku master studija planiram vratiti u Tešanj, znanje i poznanstva koja sam stekao na ovim edukacijama planiram iskoristiti kako bih doprinio napretku svoje lokalne zajednice u kojoj je primjetan nedostatak civilnog društva, tako da moja prijava na neformalne edukacije nije motivisana samo željom za vlastitim usavršavanjem, nego i željom da znanje koje dobijem bude od koristi i drugima u mojoj sredini».

Anes se tokom srednje škole bavio volontiranjem u Bosanskom pozorištu Tešanj, Dječijoj ambasadi i Asocijaciji srednjoškolaca u BiH, ali je zbog obaveza na fakultetu i odsustva iz Tešnja morao prestati sa tim aktivnostima. Kaže da su utisci koje nosi iz volontiranja i danas snažni obzirom da je tu upoznao mnogo prijatelja, stekao radne navike i bio dio projekata na koje je i danas ponosan.

Posebno ističe da poslije svake edukacije bude sijaset uspomena i priča kojih se kasnije rado sjeća, a iskustva koja se tu steknu su nezamjenjiva. Neke od edukacija u kojima je sudjelovao ili sudjeluje su: Simulacija “Obrazovanje koalicije u multietničkoj državi“; Akademija političke odgovornosti; Trening “Sporazum iz Rima, 60 godina kasnije – četiri slobode u svakodnevnom životu građana“; Project on Peacebuilding; Međukulturno razumijevanje i saradnja mladih u Bosni i Hercegovini; Feministička škola Žarana Papić.

Šta reći na kraju osim – poslušajte ove mlade ljude: radite na sebi stalno, bez obzira koliko godina imali. Učite, posjećujte konferencije i predavanja, gledajte TED govore, čitajte. Poklonite dio svog vremena drugima, volontirajte, podijelite svoja znanja i iskustva sa drugima. Izbacite iz rječnika «kasno mi je» ili «nije to za mene». Pitajte za pomoć i savjet. I nemojte sebi postavljati granice.

cyberbosanka.me / novikonjic.ba

Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a u okviru 40-te sjednice koja se održala u Istanbulu, 15.7.2016. godine, donio je odluku o upisu stećaka na Listu svjetske baštine.

Profesori Karađoz-begove medrese su u srijedu, 15. maja 2019. godine, posjetili Medžlis Islamske zajednice Konjic.

Glavni imam MIZ-e Konjic Refik ef. Delić upriličio je danas prijem za Biber Maidu, pobjednicu 8. državnog takmičenja iz vjeronauke, koja je predstavljala muftijstvo Mostarsko i HNK.


Biber Maida je učenica je 9. razreda Prve osnovne škole u Konjicu i učesnik i pobjednik mnogobrojnih takmičenja iz različitih predmeta.

Prijemu je prisustvovao i njen vjeroučitelj, Armir Hodžić.

Glavni imam, Refik ef. Delić je čestitao pobjednici, njenim roditeljima, nastavnicima, učiteljima i vjeroučiteljima, te zaželio da i ubuduće niže uspjehe, na dobrobit sebe i zajednice kojoj pripada. Posebno je naglasio da je danas više nego ikada važno da naša djeca uče i stiču znanje i vještine iz raznih oblasti i predmeta, jer je znanje najbolji garant našeg opstanka i budućnosti.

medzlis-konjic.com / novikonjic.ba

Hamza Sokolović, mladić iz Konjica, u posljednjoj emisiji "Zvezda Granda" ispao je iz takmičenja. Nažalost, nije zadovoljio kriterije žirija, ali je pokazao veliku želju i hrabrost jer je na scenu izašao prehlađen i otpjevao najbolje što je mogao.

- Zaista sam zadovoljan svojim plasmanom. Doći do četvrtog kruga "Zvezda Granda"... To je velika stvar. Zadovoljan sam, jedino što, eto, nisam mogao dati maksimum u posljednjem krugu zbog zdravstvenih razloga. To ostaje žal jedino - govori nam Sokolović.

Ovo nije prvi put da okuša sreću u ovom muzičkom takmičenju, a u ovoj sezoni mentori su mu bili Snežana Đurišić i Saša Popović.

- Pjevam četiri ili pet godina već. A od "Granda" je sve i počelo. Tako da sam se odlučio vratiti nakon dvije godine opet u takmičenje - kaže Sokolović.

Dodaje da se prosječnom gledaocu pokaže samo oko 20 posto svega što se dešava u studiju.

- Imamo dosta priprema. Naprimjer, u 12 sati počinjemo probu, a onda se nastavlja sve. Imali smo i mnogo fotografiranja, što sami što s kandidatom s kojim ćemo se u duelu takmičiti. Slijedi šminkanje i spremanje, naravno, djevojkama više vremena treba. Tu je i soba emocija, gdje naša pratnja sve proživljava i doživljava burno... - kazao je Sokolović.

Ističe da mu je drago što je baš s Popovićem sarađivao blisko.

- Zaista su odnosi između kandidata odlični. Mnogo novih prijateljstava nastane. Organiziraju se druženja i mimo takmičenja. Nema toliko sujete, što mi je drago - govori Sokolović.

Iako više nije dio takmičenja, otkriva nam da ima svog favorita.

- Od početka mislim da Džejla Ramović ide do kraja sigurno. Mislim da će i Bosna odlučiti. Ne znam kako će biti, ali mislim da će biti dva pobjednika i žirija i publike. Čak mislim da bi Džejla mogla uzeti obje pobjede. Djevojka razbija. Ima tu još dobrih kandidata, ali moj favorit je Džejla Ramović - zaključuje Sokolović.

avaz.ba / novikonjic.ba

Javni poziv za učešće na XIX međunarodnoj smotri folklornog stvaralaštva koji organizuje BZK "Preporod" Konjic prenosimo u cijelosti:

"Poštovani prijatelji folklora,

Na nama je da i dalje prenosimo znanja na mlađe generacije kako bi očuvali našu bogatu tradiciju i na taj način zaštitili tradicijsku kulturu koja nas čini onim što jesmo. U tom prvacu članovi Kulturno-umjetničkog društva „Preporod“ Konjic u okviru festivala „Konjička sehara“ 01. avgusta 2019. godine organizuju XIX međunarodnu smotru folklornog stvarlaštva. Društva koja su zainteresovana da uzmu učešće na smotri molimo da se, do 01. jula 2019. godine, jave na e:mail; This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.."

novikonjic.ba

Radne navike se stvaraju od prvih dana s rancem na leđima, a njeguju se i koriste cijelog života – što ih ranije formiraju, djeci će biti lakše!

Uz dobre radne navike, učenje nikada nije bauk! Saznajte kako da pomognete svom djetetu da ih stvori, i olakša sebi učenje tokom cijelog svog školovanja.

Studente sa dobrim radnim navikama ćete lako prepoznati: nemaju podočnjake i ne drže se grčevito za svoje šolje jake kafe!

Ako želite ovakvu budućnost za vaše dijete, bez stresa i iscrpljivanja, naučite ga da uči na vreme kroz stvaranje trajnih radnih navika – i kasnije će bez ikakve pomoći samo znati kako da uči za kontrolni, a na kraju i kako spremiti ispit kada dođe do akademskog nivoa.

Mlađi razredi osnovne škole: formiranje odnosa prema radu

Već u vrtiću i predškolskom počela je priprema djece za prvi susret sa učenjem koje predstoji u ranim razredima osnovne škole. Imali su svoje vježbanke i sveske, vježbali prve poteze u pisanju – a sada je tu težak ranac pun novih knjiga, radnih listova, a uz sve to su potrebne I posebne sveske na kvadratiće i linije; posebno interesantan bude blok i kesa za likovno sa svom nepohodnom opremom za crtanje i slikanje.

Ovo je vrijeme da počnete da podstičete formiranje radnih navika kod djece koje će im trajati čitavog života, ne samo dok su u školi ili na fakultetu. Djeca rad i učenje treba da doživljavaju kao avanturu, i da se dobro osećaju dok stiču znanja. Tako im i dosadni predmeti neće teško pasti i od njih neće zazirati, već će ih shvatiti kao privlačni izazov.

Pomozite im da pronađu način učenja i pamćenja koji im najviše odgovara

Neko pamti dok sluša, neko dok gleda, a nekome je potrebna klasika: tišina, koncentracija i čitanje dok se ne upamti.

U prvim danima ozbiljnijeg učenja, kada mu budete pomagali, uputite dijete kako da proba više ovih tehnika, jer će jedino tako moći da otkrije kako mu je najlakše da savlada nova znanja.

Navikavajte ih na preslišavanje

Preslišavanjem se naučeno obnavlja, otkrivaju se rupe u znanju i lakše se uči novo gradivo, a staro usvaja na duge staze. Stavite djetetu do znanja da je to najbolji način učenja, koji će mu skratiti vreme provedeno nad knjigom. Povremeno ga možete preslišati i sami, dok ne stekne naviku preslišavanja i dok samo ne shvati kako se to radi.

Od prvog dana ih učite samostalnosti

Da čuvaju svoje stvari u školi, rade domaći bez vaše pomoći što je više moguće i uče kako treba; što se manje oslanjaju na vas, to će kasnije biti samostalniji, odgovorniji i uspješniji u učenju i kasnije u karijeri. Ipak je škola njihov zadatak, ne vaš – vi ste svoje odradili.

Treba li nagrađivati školske uspehe?

Da, ali ne svaki!

Neka vaši kriterijumi budu visoki; nećete nagrađivati svaku peticu, ali biste mogli da posebno obilježite kraj godine koji je dijete završilo sa izvanrednim uspehom, dobre rezultate na takmičenjima i uspješne nastupe. Ako odličan uspijeh nametnete kao nešto što se podrazumijeva, tako će ga shvatiti i dete.

Iako možete finansijski da ih priuštite, nemojte kupovati preskupe poklone djeci – naročito su besmisleni u ovom uzrastu; jako je važno da dijete shvati da treba da uči nezavisno od nagrade, i da privilegije stiče samim tim što ima sve petice, a kasnije i sve položene ispite.

Stariji razredi: više gradiva, veća efikasnost

Kako se ovdje količina gradiva uvećava, jasno se pokazuje koliko su uspješno djeca stvorila i usvojila radne navike. Sada bi školarci već trebali da budu potpuno samostalni, i da im bude prilično jasno kako se uči.

U ovom periodu će shvatiti koliko je važno da se sve uradi na vreme, jer se gradivo gomila. Mnogi roditelji sada za pojedine predmete angažuju privatne profesore da im naknadno objašnjavaju, mada za to ne postoji objektivna potreba ako dijete nije izostajalo za časova!

Ljenčarenje i nerad u školi ogledaju se u ocjenama, ali prije bilo kakvih zabrana i kazni, poput ukidanja telefona, izlazaka i kompjutera, pružite djetetu priliku da popravi ocjene, dajte mu vetar u leđa i pomozite mu da se vrati u kolosjek.

Srednja škola: pokazatelj umešnosti i vreme za ispravke

Sasvim je moguće da inteligentna, snalažljiva djeca „doguraju” do srednje škole uz pomoć minimalne količine učenja, oslanjajući se na opšte obrazovanje i elokvenciju koja je na višem nivou od vršnjačke. Njih u srednjoj školi čeka velika zamka: nema više dovijanja, dijete ili zna ili ne zna, i prema tome će dobijati i ocjene.

Ne dozvolite da se obeshrabri! Nikad nije kasno da se nauče nove stvari, i kako se uči. Ako je prvo polugodište prve godine loše prošlo, vrijeme je za intervenciju i iskren razgovor o tome šta ne štima. Zajedno potražite rešenje, na internetu ili u razgovoru sa psihologom (koji ne treba da bude shvaćen kao bauk!). Imajte na umu da je u toku pubertet, koji nekoj deci jako teško pada ako se sa njima ne radi kako treba.

Uostalom, nije ni ovo najviše što će ikada morati da uče – uskoro će krenuti i na fakultet, a to znači i neuporedivo više obaveza.

Prijemni za fakultet – najveći test do sada

I dok lupite dlanom o dlan, doći će vreme kada je potrebno razmišljati o fakultetu. Do sada, vaše dijete (koje više i nije dijete) bi trebalo da pokaže afinitete prema određenoj oblasti i budućem zanimanju.

Za neke prijemne ispite potrebno je pripremati se mesecima unaprijed, što znači da nema učenja napamet. Sada usvojena znanja dijete će koristiti celog života, najverovatnije tokom svoje buduće karijere, i ovo je pravi trenutak da počne da uči temeljno, sa razumjevanjem i na vrijeme.

Cjelokupan proces obrazovanja, od prvih predškolskih dana, je kao penjanje uz stepenice vodio do prijemnog ispita i pripreme za fakultet. A fakultet omogućava osposobljavanje za još veće stvari i za mnoge je posljednji stepenik prije početka poslovne karijere.

Radne navike se stvaraju od prvih dana s rancem na leđima, a njeguju se i koriste cijelog života – što ih ranije formiraju, djeci će biti lakše!

detinjarije.com / novikonjic.ba

Tekst koji danas prenosimo objavljen je u Sarajevskom listu 15.09.1897. godine od strane nepoznatog autora:

Kad smo se malo odmorili,stadosmo milovati torbu po trbuhu,vadeći iz nje pečenu ribu, pile i rumenku vino te se zakitisno, neko batakom, neko krilom, a drugi repom; a u to se sjetismo i neumrlog starca Baha, te mu pripalismo nekoliko kandila. Ni pjesma nije izostala. Ona hrabri,tješi n liječi; pjesma razveseljuje čovjeka i otklanja misli; spaja srca, a duši daje noviji i življi polet. Ta nije badava kazano:„Ko pjeva, zla ne misli“, a ko može oduševljenije pjevati, nego mlad čovjek, osobito u veselom društvu.

Pozdravismo se s Krstacem i njegovim čarom, te pođosmo niza stranu u Jablanicu.Brzo smo sišli, a na podnožju još razgledasmo lijepi jablavički tunel (prokopan 1888. god.) kud prolazi željeznica, na preko tvrdog željezničkog mosta izađosmo na cestu. U Jablanici je vrlo lijepao uređena cesta. Kao šetalište,jer su sa obadvije strane zasađena lisnata drva, ponajviše orasi,te je cijelom testom dobar hlad, počevši čak od Podbriježja,pa do Doljanke.Cesta i dalje vodi put Konjica i svuda se može vidjeti čistota i urednost.

Ali, pored svega ovog, ima nešto u Jablanici, što joj stoji kao nakit i rijetko se može naći i u kakvoj većoj varoši, a to je zemaljsko-erarni „Hotel Jablanica“, podignut u blizini željezničke stanice, na najljepšem mjestu. Koliko mu ce čovjek divi spolјašnosti, toliko još više, kad uđe unutra, na vidi onaj red i čistotu. Tu vam je dvorana sala za ručavanje, krasno namještene sobe za stanovanјe i ostala odjelenja. Snabdjeven je skupocjenim namještajem i svima potrebama modernog hotela, da se na svemu ogleda blijesak i pobuđuje dopadanje.Ko od stranaca dođe kad god kao gost u Jablanicu da provede neko vrijene, moći će u hotelu dobiti vrlo udoban stan i odabranu hranu: doručak, ručak, večeru a mlijeko po vrlo umjerenoj cijeni.

Tu se nalazi i nekoliko raznih listova, što svakidan redovno dolaze; knjige, slike, klavir i „knjiga spomenica“ u koju gosti bilježe svoja imena i pojedine utiske za uspomene svoga boravljenja u Jablanici u hotelu. Oko hotela je velika perivoj, okićen svakovrsnim mirisavim cvijekem i lisnatim drvećem. Sve je uređeno, ponosito, svježe i bujno, ističući se u pravilnim figurama i piramidama. Po uskim, sitnim šljuvkom posutim stazama, namještene su lijepe klupe za počivanje, e ti je milina sjesti s knjigom u ruci, i naslađivati se u slušanju omiljenog slavuja i ostalih pjevačica; u udisanju svježeg, čistog vazduha, a u posmatranju raznobojnog cvijeka a drveća kao: javora, jele, šimšira, katalpe, pavelonije, platana i dr.

Preko Doljanke su načinjena dva velika i lijepa željezna mosta. Preko jednog prelaze pješaci i kola, a preko drugog željeznica. Tu je veliki Doljanka-klanac, kuda potmulo huči Doljanka, i odvah u blizini, utiče u Neretvu. Kao što je samo mjesto Jablanica lijepo, tako joj je i okolina romantična, gdje gosti također mogu naći prijatne zabave. Hoćeš li pješke, idući sjevernoj strani, eto ti za nekoliko minuta, lijepo sve testom u Neviđenu i Kestenskoj šumi pa da se najprijatnije provedeš i prohodaš po mračnoj hladovitoj gori,kroz koju žubore bistri potočići. Baciš li pogled desno, ugledakeš, odmah uz testu, na ravnici, ciganske čerge, pa, ako si voljan, a ti malo i tu zastani, da se malo našališ i nasamiješ. Obično se odmah iskupe Cigančad te počnu igrati i prstima udarati; Cigani zovu pod čergu, a Ciganka se nameke, da ti „Faleta“.

Tu se odmah sjetih one poznate pjesme Zmajeve, u kojoj je vjerno ocrtan ciganski život: „Čergo moja, čergice, OD čađava platna, Ti si meni kućica, srebrena i zlatna i.t.d., spominjući im živu vatricu; plavkaste dimove, što se kupe a motaju k’o haveti po mraku, čilu porodicu, što je na najvećoj studeni kočoperna, malenu lulicu, ćemane i.t.d. A kad se dignu i odu na drugo koje mjesto, ostaje iza njih, kao spomen prošlih dana, nekoliko udarenih kočića, slama, ljuske od oraha i lješnjaka i po koja izdrpana krpetina. Iza Neviđene i Kestenske šume dolaze Mirke i Bukov pod.Na Bukovu podu je vrlo dobra a studena voda, da je već i u riječ ušlo: „Koliko se god puta čovjek napije,toliko puta ogladni.“

Južno od Jablanice, idući ka Grabovici, odmah u početku veličanstvevo sjenovitog klanca Neretve lijep je izlet na vodopad Perutak (Komadinovo vrelo), što ispod teste, kroz dva izidana otvora iz stijene, pada sa dosta velike visine i silnon hukom — u Neretvu. Narod pripovjeda, da su na Plasi planini bacala u neku jamu jednog crnog ovna, te je čak ovdje, kroz ovo vrelo, izašao i pao u Neretvu. Pred Grabovicom, s desne strane od željezničke pruge je Crno vrelo, slično vrelima Radobolјe i Bune kod Mostara, samo što se ovdje ne izdižu nad vrelom onako visoka brda, nego ga ozgo pokriva lijep prirodni svod, kao crkveno kube. Više vrela na neliko koračaja, zja velika pećina, više koje stoji krupna i slovama napisano:„Čudna jama“.

I zaista je čudna, kad se uđe kroz malena vrata u nju a sa divljenjem razgleda, šta je priroda vjekovima učinila. Po negdje se može ući u pravoj čovječajoj visini, a po gdje-gdje, bome, i četvoronoške pazeći dobro, da se ne udari glavu o stijene i o mnoge stalaktite (kapavice), koji ozgor vise kao ledene svijeće. Negdje ih se toliko sastalo,da izgledaju kao kruna, bokor cvijeća ili ruka sa prstima. Tako,opet,salijeva se niz njih voda, te ih zaoblјuje,kao što se prave voštane i lojane svijeće. Ima mjesta, gdje su stalaktati spojeni od svoda, pa po zemlji, te izgledaju kao stubovi kakvog hrama. Kad se koja prelomi unutra je šupalja. Ulazeći u pećinu, morali smo ponijeti dosta svijeća, inače se ne bi moglo vidjeti, te smo ih na više mjesta ponamještali i zapalali, što je izgledalo vrlo lijepo i nekad tajnstveno, kao da se nalazimo u starodrevnim lisirskim katakombama, ili tako negdje, u drugom podzemnom svijetu, o kome stara istorija banoslovno priča. Od desne strane blista se na više mjesta voda, a na jednon je mjestu ima toliko, da izgleda kao čitavo jezero.

Po zidovima pećine i dolje, na zemlji, načinila je voda čitave figure, kao oblik ruke, noge, čovjeka, prozora i.t.d.,slično onome što se vože vidjeti u katakonbama u Jajcu, s tom razlikom, što je to u Jajcu djelo čovječijeg uma i ruku,a ovdje je djelo prirode. U pečini smo proveli preko po sata, a za tijem se, puzajući, vratismo izlazu, što je pri slaboj svjetlosti izgledalo, kao da idu tromi međedi. S ovijem bih već mogao završiti o Jablanici i njezinoj okolini. Spomenući još, da tu ima financijska i žandarska postaja, vojnička pošta, a što je vrlo značajno a od velike koristi,da tako malo mjesto ima svoj vodovod,sa zdravom vodom,koja je sproveden na viuše mjesta u Jablanici, pa i u hotelu.

Preko dana prolazi dva puta željeznica; jedna u 10 sata prije podne iz Mostara u Sarajevo, a druga u 5 sati po podne iz Sarajeva za Mostar, te tako vam eto i tu prijatne zabave, a za čas ste iz Jablanice preko Konjica u Sarajevu, ili preko Grabovice i Drežanice u Mostaru. Iz Jablanice vode tri glavne teste: za Mostar, Sarajevo i Prozor. Ima prilpčan broj privatnih kuća i trgovačkih radnja. Narod je vrijedan, dobar i uslužan. Jablanica nama veleljepnih palata,niti mnogih zagušljivih ulica; nema kupatila niti kiseljaka, ali ima svoja divna jutra i večerid; ima svoju zdravu klimu i romantičnu okolinu. „E, pa dotle, a kuda ćeš više!“

Adnan Jusupović / novikonjic.ba
Page 1 of 44