KONJIC – SJEĆANJE NA UBIJENU PORODICU GOLUBOVIĆ, 2.7.1992. - 2.7. 2019.

Foto: Novikonjic.ba Foto: Novikonjic.ba

LJUDI, ZLO NE GLEDAJTE, ZLU SE OPIRITE

Danas se navršava dvadeset i sedam godina od ubistva porodice Golubović i tim povodom članovi Udruženja građana "Volonteri i prijatelji konjičke regije" (VIPK), zajedno sa malim brojem građana, na gradskom groblju Musala, posjetili su zajedničku grobnicu porodice Golubović, odali poštu, položili cvijeće i zapalili svijeće.

Đuru Golubovića, rođen 1951., suprugu Vlastu rođena 1957., sinove Petra koji je imao sedam godina i Pavla sa pet godina „silom je odvela iz njihovog doma u Konjicu grupa naoružanih muškaraca, odvodeći ih van grada gdje su ubijeni iz vatrenog oružja,“ stoji u presudi koja je izrečena 25. jula 2000. godine, a koja je postala pravosnažna 8. februara 2001. godine.

Članovi porodice Golubović stanovali su u prizemlju zgrade u naselju Orašje II, ulaz broj jedan.Đuro, profesor geografije i Vlasta inžinjer arhitekture, bili su zaposleni u Srednjoškolskom centru u Konjicu.

Profesor Golubović Đuro sa tri godine preležao je dječiju paralizu, bio je osoba sa invaliditetom, komšije i njegovi učenici sjećaju ga se kao humaniste, čovjeka koji je volio prirodu, društvo, život, putovanja, knjigu, kao intelektualca širokih pogleda, koji je brzo prozreo suštinu agresije i osudio je, braneći ideju Bosne. Ostao je vjeran svome gradu, što je platio životima porodice.

Mnogo je pitanja koja bole svakog čovjeka, a najviše boli to što previše ima ravnodušnih, koji ne znaju da je i šutnja o zločinu grijeh, mnogo je onih koji vagaju kosti „naše i njihove“, zločince dijele na „naše i njihove“... Normalne ljude, normalan civiliziran um to vrijeđa... Skoro deset godina zločinci su šetali neosuđeni, zar je vlastima trebalo toliko godina da za oduzimanje četiri nevina života izrekne kaznu od ukupno 33 godine zatvora?

Mladi moraju znati istinu, poštivati sve nevine žrtve, znati da nacionalizam i ravnodušnost nisu prijatelji nikome, ovo je sjećanje za odgovornu budućnost. Mladi moraju cjelovito znati prošlost grada, jer ona nije mrtva, sadašnjost dolazi iz prošlosti i utiče na budućnost. Šutnja o zločincima veoma je opasna, jer je šutnja uvod u nove zločine. Volonteri Konjica ne šute, ponosni su na branioce grada 1992-95., ali osuđuju sve zločine prema gradu i građanima, kako one koji su dolazili sa brda, tako i one izvršene u gradu.

Suočavanje sa negativnom prošlošću, osnovno je pitanje sadašnjosti i budućnosti ovoga lijepog grada, pitanje pravedne zajednice ljudi, pitanje duše grada. Našu zajednicu čine svi živi, ali i svi mrtvi koji su ovdje nekada živjeli. Zaboravljeni mrtvi dolaze u snove živih da ih opomenu.

Golubović Pere Đuro rodio se na Blacama (općina Konjic), preležao je dječiju paralizu 1953. godine i od tada teško se kretao. Zbog liječenja i školovanja porodica se seli u Hadžiće, Đuro je 25.5.1977. završio Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, a u Konjicu se zaposlio 28. 9. 1978. Supruga Vlasta (kći Đorđa i Albine Unkovič) rođena je u Postojni (Slovenija), diplomirala je 6.4.1982. na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, a u Konjicu je radila od 1.9.1983. godine.

Mirsad Čukle

Rate this item
(11 votes)