Vanja Šunjić: Drugarima i saborcima na veliki Dan

Prije nešto više od dvije godine grupa entuzijasta i (sa)boraca za bolji i ljepši Konjic osnovala je portal novikonjic.ba, tada jedini nezavisni medij u ovom gradu.

Osim što sam bila jedan od idejnih tvoraca i utemeljitelja, pripala mi je najveća čast i odgovornost da budem prva urednica ovog medija.

Portal je osnovan u najveći mogući nevakat. Potkraj ljeta. Pred izbore. I to one lokalne. Tih dana avgustovsko sunce se zavlačilo pod oblake i odozgo se podmuklo kezilo, kao i većina neistomišljenika, kojima Bog otac ni dan danas, ja mislim, nije dokazao, da početak rada portala nije imao ama baš nikakve veze sa predizbornom kampanjom, nego sa ljudskim i materijalnim resursima koje je trebalo obezbjediti.

Prognozirali su gašenje portala nakon izbora, ali to se nije desilo. Preživio je novikonjic.ba i ove posljednje, parlamentarne. Ekipa neumorno radi i edukuje se, nije se prodala, isprljala, niti poklekla.

Od prvog dana su nam spočitavali da smo crveni, jer biti građanski orijentisan i biti operisan od svih vrsta izama u sredini u kojoj vlada jednoumlje posljednje 24 godine (to je moj životni vijek) je ravno kao imati šugu, tifus ili ko zna kakvu prenosivu bolest. S takvima se ne miješa, zaobiđeš ih i sažaljivo pogledaš.

U sredini u kojoj ne postoji kritičko mišljenje, nema ni kulture dijaloga. Svaku raspravu koju biste pokušali završiti argumentima, kontra-strana bi na kraju zacementirala konstatacijom da se drukčije zoveš, da si član SDP-a, ili da si u Udruženju Volonteri i prijatelji konjičke regije. Civilizovan čovjek se nakon toga povlači, jer jedino što mu ostaje je pesnica, a mi nismo tako učeni.

O špekulacijama ko nas plaća, ne treba ni da govorim.

Na kraju smo se u redakciji složili da ne negiramo optužbe da smo državni, američki i partijski plaćenici, kako bismo izgledali veći, opasniji i ozbiljniji u palanačkim očima. Soroš još nije došao u grad.

Ma koliko da smo se trudili da objektivno informišemo, konstantno nam je spočitavano da smo u svrsi samo jedne opcije i da nju više zastupamo. Da, opcije čovjeka i građanina.

Oko nas se stvorila grupa trolova koja je sve pretvarala u političko i nacionalno pitanje. Tri ljubičice su postajale predmetom političke rasprave, jer mogle su biti dvije, a mogle su i četiri. Nakon što smo pred izbore pohvalili lokalnu vlast, jer je postavila kante za smeće u centru grada, koje su igrom slučaja bile zelene, priča je ponovo ispolitizovana. Poslije teksta gdje sam se dotakla sigurnosti pješaka, rečeno mi je da to više ne radim.

Lokalna vlast portal novikonjic.ba nikada nije zvanično priznala za medij. Ni nakon dvije godine postojanja portala, redakcija se nije izborila za skupštinske materijale. Ne zato što je nekome žao naramka papira, nego zato što stalno razvlačenje u očima donosioca odluka oduzima legitimitet mediju. No, previdjeli su da bahaćenje i samovolja u ljudima budi još veći inat i želju za pravdom i transparentnošću.

U zatvorenoj sredini u kojoj vlada jednoumlje, glas i pero su oružje. U zatvorenoj sredini u kojoj vlada jednoumlje, ne treba misliti. U zatvorenoj sredini u kojoj vlada jednoumlje, ne treba kritikovati.

„Nemoj njega. On je naš. Tetka mu radi u opštini. Ćaća mu je doktor. Dobar je drug. To mi je rođakov prijatelj. To je opasno. Što tebi treba da se baviš time? Što ti to smeta? Ako se niko ne žali, nemoj ni ti. Što ti uvijek moraš prvi? Možda će ti nekada trebati. On je lud. On je opasan. Znaš da ima oružje.“- i tako izgubite grad, javne površine, slobodu govora, slobodu mišljenja i na kraju, sebe.

Zbog svega navedenog, neizmjerno me raduje što su Volonteri i prijatelji konjičke regije zajedno sa portalom novikonjic.ba odlučili da dodjele priznanja za građanski aktivizam i razvoj demokratije u lokalnoj zajednici za 2018. godinu.

I dalje sam mišljenja da se najveće stvari prave u malim sredinama. Najteže se boriti sa svojima i protiv njih. Najteže je u svom kvartu, mjesnoj zajednici i gradu jasno i glasno ukazivati na anomalije. Lako je prozivati Bakira, Čovića, Dodika... mala je šansa da ćete se sučiti s njima. Teško je komšiji i sugrađaninu koga svaki dan viđate objasniti, da nije uredu to što radi, da grad nije njegov, da mu ga ćaća ne može kupiti i ostaviti u amanet. Palanački mentalitet svaku kritiku doživljava kao napad na njegovo biće, bitisanje i integritet, a onda se to raščlanjuje na vjerske, nacionalne, svjetonazorne, političke i ine faktore.

Zbog toga treba podsticati kritičko mišljenje. Treba ohrabrivati ljude da ukažu na sve ono što nije korektno i objasniti im da su saučesnici ako vide, a ne reaguju.

Iz ljudi moramo odagnati strah, a aktivizam sa društvenih mreža preseliti na ulice.

Sretan vam Dan državnosti, jedinstvene i nedjeljive države, u kojoj svi imaju ista prava.

Vanja Šunjić / Novikonjic.ba

Rate this item
(2 votes)