POEZIJA / Said Šteta: Gorica jedne jeseni

Gorica jedne jeseni

Evo me na žutom listu

k’o mornar lađe bijele

hvatam vjetar u njedra

ptica mala pjeva

umilno, da me tuga uze

dugine boje na kistu

sunce i jesen dijele

breza k’o gola bedra

još stidu odolijeva

s grana joj kaplju suze

Suzno je oko staro

nad laticama ruže

kanulo suze dvije

da rosa to je povjeruju

nišani hladni, bijeli

Zar i ti bubamaro

ne dijeliš sreću duže

zastala, još se smije

pauci ćilime ‘snuju

u travi gdje smo se sreli

Zadrhta suha trava

jabuka neubrana

mirišu dunje žute

na ormaru uspomena

iz srca izvukoh mač

Na dlanu duša spava

kestenom pečenim mirisana

redam na prste minute

još je straha sred vena

umjesto pjesme da ne čujem plač

autor: Said Šteta

Rate this item
(0 votes)