MIRSAD ČUKLE: Konjic, za one koji ga vole (23.9 - 6.10.18.)

Danas, 23.9.2018. kažu u 3,45 došla je jesen.

Na displeju kod Hotela Garden city pisalo je da temperatura iznosi 14 stepeni C u 7,14 minuta. U bistroj Neretvi sa žičare vidi se kamenje na dnu vode. Kod Beginog vira dvije duge željezne štange u vodi, od porušene ograde koju su prije pet-šest mjeseci momci probili autom i završili u Neretvi. Na Beginom je još uvijek najlješa, lijepa jedina starinska konjička plaža, u kojoj uživaju galebovi i patke.

Kafe i bašta obnovljenog Odeona, preko puta tunela, lijepa je ujutro kad je sve tiho. Sa starog mosta dvojica gledaju jednu ribu, a nekada su se s mosta gledala jata riba. Kod Novog mosta slabija vidjivost, a kod Željezničkog mosta dno Neretve i sve okolo je crno, voda mutna, patke pobjegle uzvodno. Šuma dobija nijanse žute. Babin nos tj. mjesto starog grada Biograda na uzvisini preko puta Motela, jedno je od značajnih, a neobilježenih mjesta u historiji Konjica.

Na putokazu kod Motela piše da je Dubrovnik udaljen 208 km, Mostar 65, a Jablanica 21 km. Bazeni su bez vode, neboderi bez fasade, pored Stadiona je košarkaško igralište na kojem piše da je KK „Konjic“ formiran 1968. godine. Ako želite kafu piti u Konjicu, ljeti u hladu, prije podne sjedite u kafiće na desnoj strani Neretve, a poslije podne u hladovini su kafići sa lijeve strane Neretve.

U cijelome gradu ima samo jedan ležeći policajac na Tuščici. (Tu je u ratu pisalo „pazi snajper“). Ovi policajci spriječili bi mnoge povrede i saobraćajne udese, a na cesti Luka-Stadion, poslije uklanjanja ležećeg policajca, poginuo je Marinko Pandža. Saobraćajni znak za brzinu od 30 km i sada stoji na mjestu nekadašnjeg ležećeg policajca. Npr. u ulici Gornje Polje, „ležeći“ bi spriječio četiri udesa koja su se, zbog brzine, dogodila posljednjih 10-ak mjeseci. Tu je i isprekidani trotoar, započet pred izbore prije osam godina, ali je ostao nedovršen, pa pješaci mogu pasti, kao prije neki dan stara F.H. koja je pala u rupu duboku oko dva m.

Državne zastave postavljene su na desetak mjesta u gradu, polovina ih je postavljena pogrešno, a dvije su pocijepane. (Vidjeti zakon o bh zastavi). „Igmanov“ dimnjak i kotlara, podsjećaju na nekadašnje lijepo parno grijanje u ovome gradu, kojeg sada umjesto jednog, zagađuje oko šest hiljada dimnjaka. Parovodi su zabetonirani, znači dragi grade nikad više centralnog grijanja (vidjeti Orašje i trotoar od tunela do Hana). Balvani, motorke, sjekire, kamare drva po gradu, povratak su Konjica nazad 50 godina.

Na Radiju Konjic u emisiji Hronika, 25.9.2018. u 16 h, objavljene slijedeće aktuelne dnevne vijesti: 1.Danas u Mostaru predstavljen kantonalni program ranog otkrivanja raka dojke, druga je o 93 konjička pčelara koja su dobila poticaje od Vlade HNK ukupno 200.000 KM 3. Jasminka Mehić život u gradu zamijenila životom u Podorašcu 4. Počela druga sezona škole gimnastike.

Šta fali Konjicu da bude ljepši, ljudskiji, gradskiji, da bude stvarna zajednica ljudi ?

Fali bolja komunikacija između vlasti-grada-građana u gradu i dijaspori, fale mostovi između ljudi, vremena, generacija i nacija. Komunikacija je preduslov upoznavanja i zližavanja ljudi, što vraća povjerenje koje najviše nedostaje. Grad čini ružnim npr. plakatiranje sportskih i kulturnih manifestacija, a posebno plakate u predizbornoj kampanji. Bilo bi normalno da grad ima gradsku oglasnu tablu gdje se događaj reklamira uz naplatu i plakate skidaju uredno.Kazna za nelegalno plakatiranje iznosi 10.000 KM, ali ko će to realizovati?

Jedan sugrađanin kaže vašem novinaru da napiše da na autobuskoj stanici treba postaviti sat i česmu. Ali ovo je grad koji uopšte nema autobusku stanicu, nema perona, biletarnice, reda vožnje... nema centralno grijanje, nema javni WC, nema lokalnu TV ni lokalne novine, nema gradskog parka, nema turističkog prospekta ni turističke zajednice, nema ni jednog certificiranog turističkog vodiča, mjesne zajednice ne postoje kao ni oglasne table u MZ. A tu čovjek treba da ostvaruje većinu svojih prava.

Danas 27.9., u svijetu se obilježava svjetski dan turizma, ali u Konjicu, koji je stalno potencijalno turistički grad, to niko ne spominje. Decenijama se ponavlja stara priča o neiskorištenim šansama, slaboj promociji u svijetu, stručnoj i „ofanzivnijoj“. Od svih ljepota i vrednota, zajednica nema koristi, ali imaju pojedinci, koji su iznad i izvan zakona.

Peti oktobar je Svjetski dan učitelja, konjičke škole su zatvorene, dio osoblja je na izletima u BiH i van nje. Sretan vam vaš Dan, dragi vaspitači mladih, imate veoma odgovoran zadatak i važnu ulogu.

Kandidati za opće izbore kažu bave se globalnim temama pa ne spominju konkretne probleme grada, probleme mjesnih zajednica i običnih ljudi. A svaka globalna tema počinje i završava se na konkretnim primjerima, svaku veliku temu može zaustaviti i upropastiti pisarčić na općinskom šalteru.

Slike političara-kandidata za sve nivoe vlasti vise i smiju nam se sa starih i sa novih plakata.

Oni smiju da se hvale, lažu, kradu, uzimaju po 5-6.000 KM mjesečno, ali kritiku ne trpe, kao ni podsjećanje na ranija obećanja i ranije živote. Imaju svoje plaćene-podmićene doušnike i brzo saznaju ko je kakvu kritiku rekao u gradu, onda te napadaju, okreću glavu pojedinci i cijele porodice, jer ti si nešto negativno rekao za njegovog kandidata, a njih uopšte ne zanimaju argumenti.

Plakate su napisane svakako, pokačene svugdje, neuredno i neukusno, sa štamparskim i pravopisnim greškama. Plakate vise stare i vise nove, bez inovativnosti, kreativnosti, samo su face uvijek skoro iste. Dvije plakate sa kandidatima su neukusno ogromne, tako da čovjek ispod njih izgleda tako malen, sićušan kao mrav.

Za koga glasati, pitaju se mnogi.

Kladioničari bi rekli da je slaba ponuda. Ima toliko u životu neuspješnih kandidata koji se nude da nam uređuju grad, državu i živote, oni su bezobzirni, drski u želji da uspiju još četiri godine da sisaju budžet. Oni ne biraju sredstva do cilja, mijenjaju stranke, naciju, vjeru, podmićuju birače, ne zanima ih život ljudi na ivici egzistencije nego samo njihov lični uspon, reizbor...

Sve to ukazuje koliko potcjenjuju birače i koliko vrijeđaju njihovu inteligenciju, političari su sluge naroda, kako vole reći, ali samo dok se ne izaberu. Kasnije iz svojih džipova i vikendica, ljetovališta i kruzera, ne vide obični puk.

Kandidati pred izbore šetaju ulicama po cijeli dan ljubazni su, rukuju se i ljube sa biračima, obećavaju, potcjenjuju nas misleći da smo ludi i zaboravni, zato birači dobro otvorimo oči, sutra je 7.10., dan Općih izbora u Bosni i Hercegovini. To je 280-ti dan ove godine, a do Nove 2019. ostalo je još 85 dana.

Mirsad Čukle /Novikonjic.ba

Rate this item
(1 Vote)