GOJKO BERIĆ: Na sceni je predizborno nacionalističko ludilo

Gojko Berić, kolumnista sarajevskog Oslobođenja, dugogodišnji je hroničar i analitičar događaja na političkoj sceni Bosne i Hercegovine; danas u Sarajevu čovek koji sa malim brojem ljudi, posebno Srba, može da popije kafu i u miru razgovara. Nikad po volji najglasnijih pripadnika u bar jednom, a najčešće u dva konstituvna naroda BiH. Dežurni krivac za istinu o sumanutom nacionalizmu sve tri strane; čovek čije ratne kolumne, napisane u opsadi Sarajeva, se pamte, ostaju kao svedočanstvo zla koje ima svoj kontinuitet. Za svoj dugogodišnji novinarski rad kaže da je, suštinski, neuspešan. “Nije potrebno da mi drugi kažu da iza mene stoje sve sami neuspjesi, znam to i sam. Nijednog nacionalistu nisam uspio dozvati pameti, nijednog korumpiranog političara nisam uspio odviknuti od pohlepe i podmitljivosti, nisam uznemirio savjest nijednog iz soja tužilaca i sudija koji su na stalnoj telefonskoj vezi sa centralom ‘svoje’ stranke, za tajkune i kriminalce sam potpuno zanemarljiva pojava…

Zanimljivo je da mi uprkos zavidnoj novinarskoj reputaciji nijedna stranka, ni lijeva ni desna, ni probosanska ni antibosanska, nikada nije ponudila da budem njen član. Što će reći da sam za sve njih bio politički nepodoban! Podrazumijeva se da bih ja svaku takvu ponudu odbio, ali to ipak nešto govori. Projekat Bosne i Hercegovine za koji sam se zalagao, definitivno je propao. Ali, tako je kako je”, zaključuje sagovornik XXZ.

Uskoro iz štampe izlazi knjiga izabranih Berićevih kolumni pod naslovom "Šta je život bez dušmana". U razgovor za XXZ govori o predizbornoj Bosni i Hercegovini, nacionalnoj homogenizaciji, korumpiranoj nezasitoj vlasti, agresivnom srpskom i hrvatskom, te puzećem bošnjačkom nacionalizmu.

“Predizborna atmosfera u Bosni i Hercegovini je poganija nego ikada ranije. Dogodile su se i događaju se neke nevjerovatne stvari, a odnose se na Centralni izborni spisak. Na njemu se nalazi oko milion birača više nego što ih je bilo 2002. godine!? U nekim gradovima, poput Bihaća, Banje Luke i Tuzle ima više birača nego stanovnika, iako je u BiH mortalitet veći od nataliteta, a samo u poslejdnje tri godine zemlju je napustilo više od 150 hiljada ljudi, mahom mladih sa fakultetskom diplomom. Nadalje, oko 250 hiljada upisanih birača ne posjeduje ličnu kartu. Ipak, od svih ovih bizarnosti najbizarniji je podatak da na Centralnom biračkom spisku ima, vjerovali ili ne, čak 8.764 stogodišnjaka, a među njima ima i onih koji su “pregazili” 110 godina. Uzgred rečeno, na Kavkazu, čuvenom po dugovječnosti njegovih stanovnika, nema ni približno toliko stogodišnjaka”, konstatuje naš sagovornik.

Do ovog saznanja došao je, kaže Berić, Demir Mahmutćehajić, aktivista Socijaldemokratske partije iz Stoca, nakon što je s grupom građana pretresao Centralni birački spisak, u koji je imao uvid.

“Mahmutćehajić tvrdi da je ovaj nakaradni spisak, koji liči na maštovitu parodiju, djelo organizovane mafije. Zanimljivo je da Centralna izborna komisija (CIK) nije demantovala ni jedno od navedenih ovozemaljskih čuda, niti za taj neviđeni haos ima ikakvo racionalno objašnjenje. U CIK-u sjede ljudi koji su, većinom, jako bliski vodećim političkim strankama i ponašaju se u skladu s tim. Javna je tajna da Stranka demokratske akcije (SDA) ima veliki uticaj na ovu instituciju, kao što ga ima i na policiju i pravosuđe. Sve u svemu, na sceni je pravo predizborno ludilo, ali ludilo koje su kreirale vladajuće političke partije nacionalističke provenijencije, pa u tom ludilu itekako ima sistema. Nakon dvadesetogodišnje katastrofalne vladavine, stranci Bakira Izetbegovića prijeti izborni poraz, pa se u Sarajevu mogu vidjeti veliki predizborni plakati sa likom njegovog harizmatičnog oca, što bi kod pristalica SDA trebalo da izazove sentiment. Poruka je očigledna: I poslije Alije - Alija!

*I izdaleka se vidi temeljna, ali na momente providna, priprema izborne krađe velikih razmera. Može li se ona sprečiti?

Međunarodni faktori, kao i opozicija proglasili su oktobarske izbore kao događaj od sudbinskog značaja po budućnost Bosne i Hercegovine. Međutim, već sada se može reći da su ovo najkorumpiraniji izbori od Dejtona do danas. Sve je učinjeno da se oni pretvore u veliku izbornu krađu i prevaru. Opozicija predvođena SDP-om, Demokratskom frontom i Građanskim savezom optužuje SDA da priprema brutalnu krađu glasova. Očito je da u toj korupcionaškoj koaliciji ima više aktera.

Diplomatske misije u Sarajevu zahtijevaju da se sve prevare obznane i sankcionišu, ali se državno Tužilaštvo ne oglašava. Ukoliko se utvrdi da su izbori bili neregularni, Bosni i Hercegovini predstoji politička agonija i dugoročna ustavna kriza, koja bi veoma dobro odgovarala Miloradu Dodiku, ali i njegovom hrvatskom pobratimu Draganu Čoviću, lideru HDZ-a BiH. U tom bi slučaju više nego ugodan mandat u Sarajevu bio produžen i viskom predstavniku Valentinu Incku. Što se tiče priče o nekakvoj stolici u UN koja “čeka” Republiku Srpsku, ona je samo jedna u nizu populističkih nebuloza kojima Dodik zamajava Srbe i održava se na vlasti.

*Da li je nacionalna homogenizacija i ovoga puta dobitna kombinacija za izbore?

Nacionalizam je preplavio cijeli Balkan, samo što su u BiH na djelu tri sukobljena etnonacionalizma – srpski, hrvatski i bošnjački. Političar koji nije nacionalista, a takvih je jako malo, nema nikakvih šansi da dođe na vlast glasovima svoje etničke zajednice. Nacionalistička retorika je opšte mjesto troglave etnonacionalističke politike u ovoj zemlji. Kako reče jedan Sarajlija, Bosna i Hercegovina je ugrožena neiskrenim prijateljima izvana i boleštinama iznutra. Ove “boleštine iznutra” su po nju mnogo opasnije.

*Da li zvaničnici u Sarajevu na adekvatan način tretiraju Dodikovo izazivanje nestabilnosti i kakav je, suštinski, odnos celokupne BH javnosti prema ponovnom potpaljivanju sve ogoljenijeg nacionalizma? Kako se nacionalizam najvidljivije i najopasnije manifestuje kod Bošnjaka i Hrvata, odnosno njihovih zvaničnika? Da li su i predstavnici bošnjačkih i hrvatskih stranaka takođe posegli za nacionalističkom retorikom?

Političko Sarajevo, danas dominantno bošnjačko, nikada nije imalo pravi odgovor na brojne Dodikove provokacije. Sarajevo je “branilo” Bosnu i Hecegovinu od Dodika tako što je do besvijesti isticalo njenu nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenitet. Baveći se onim što nikada nije bilo sporno, ono je “zaboravilo” na goruće probleme s kojima se zemlja suočava, poput sistemske, metastazirane političke i druge korupcije, strogo kontrolisanog pravosuđa, koje je u rukama nacionalističkih stranaka, nepotizma nevjerovatnih razmjera, organizovanog kriminala i siromaštva koje je snašlo polovinu stanovništva. Međutim, bilo bi pogrešno zaključiti da je Sarajevo ove probleme pod iznudicom podredilo Dodikovim prijetnjama da će BiH prije ili kasnije nestati. Naprotiv, Izetbegovićevoj stranci je odgovarao stalni verbalni rat sa Dodikom, posljednjih godina i sa Čovićem, jer je upravo ona, tamo gdje ima vlast, stvorila te probleme.

A retoričko prepucavanje sa pomenutim dvojcem služi joj da ih zamagli. Pri čemu treba istaći da je Dodik slično stanje kreirao u svom, a Čović u svom vilajetu, pa je Bosna i Hercegovina zasluženo stekla naziv “crne rupe” Evrope.

*Predizbornu kampanju obeležava i odluka Skupštine RS o odbacivanju izveštaja o genocidu u Srebrenici. U skupštinskoj raspravi čuli su se prepoznatljivi tonovi kojima se beskrupulozno vređaju osećanja porodica žrtava? Kakve su posledice tog kontinuiranog negiranja genocida i, uopšte, zločina koje je počinila srpska strana?

Srbi s obje strane Drine su dosljedni u negiranju genocida u Srebrenici. U taj političko- medijsko- mentalni kontekst spada i odluka Skupštine RS da se odbaci izvještaj o Srebrenici, koji je ona usvojila 2004. godine, ali je ta odluka lišena svake pravne osnove i ne dobacije dalje od trenutnog političkog marketinga. Ratni zločini i ratni zločinci su tema sa kojom ovdje sviće dan i sa kojom ulazimo u noć. Odnos prema njima isti je kao u Srbiji ili Hrvatskoj.

Kako godine prolaze, veličanje Karadžića i Mladića u RS sve više poprima i institucionalni karakter. Primjera radi, novoizgrađeni studenski dom u Istočnom Sarjevu nosi ime Radovana Karadžića. Istovremeno, prijedorske vlasti ne dozvoljavaju logorašima da na Manjači, najzloglasnijem konc-logoru u proteklom ratu, u kojem je ubijeno više od 3.000 Bošnjaka i manji broj Hrvata, postave spomen ploču. Vukota Govedarica, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) nedavno je zamolio suprugu i kćerku Radovana Karadžića da prenesu njegove pozdrave “prvom predsjedniku ove stranke, koji ima velike zasluge za stvaranje RS”.

*Ko se sve i kako meša u izbore, da li se BiH suočava sa raznim varijantama teorije zavere?

Nekada američki favorit u BiH, Dodik je danas Putinov vezir u Republici Srpskoj, najzapadnijoj tački ruskih aspiracija na Balkanu. Nedavni dolazak ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova u Banju Luku predstavljao je direktno miješanje Rusije u predstojeće izbore. Lavrova je, na Dodikovo razočarenje, dočekalo tek nešto više od hiljadu ljudi. Nakon njegove posjete, Dodik je optužio pojedine zapadne zemlje da su direktno umiješani u destabilizaciju Republike Srpske, kao i u predizbornu kampanju. Riječ je, kako je rekao, o SAD i Velikoj Britaniji koje su, navodno, u taj prljavi posao uložile 20 miliona eura. Pridružio mu se, sinhronizovano, Aleksandar Vučić, izjavivši kako će iznijeti dokaze o “najfrapantnijem mešanju” pojedinih zapadnih sila u izbore u Republici Srpskoj. Američka i Britanska ambasada u Sarajevu energično su demantovale ove izjave. Vučić, po običaju, sam sebi skače u stomak, jer je svojim “otkrićem” potvrdio da se upravo Srbija miješa u ovdašnje izbore.

*Krvnu sliku Sarajeva ocenili ste “zabrinjavajućom” (u povodu odsustva empatije prema žrtvama terorizma u prijateljskoj Barceloni). Kakvom je danas vidite, šta je dominantno, da li se vide maker tragovi onoga što je Sarajevo činilo gradom, sredinom prepoznatljivom u bivšoj Jugoslaviji, a i van nje?

Sarajevo nije više grad kakav je bilo, niti će više ikada biti. Demografska struktura stanovništva je drastično izmijenjena, pa Srba nema više od tri procenta. Kad je riječ o zapošljavanju, oni su potpuno diskriminirani. Sarajevo je pritisnuto primitivizmom i nekulturom svijeta koje se ovdje naselio tokom rata. Dovoljno je reći da u gradu nema nijedne javne telefonske govornice. Hedonistički zov Baščaršije i sve veći broj turista iz cijelog svijeta daju Sarajevu privid kosmopolitizma, ali ono je zauvijek izgubilo svoju nekadašnju multietničku legitimaciju. Nestao je i tradicionalni bosanski komšiluk. Čak i u mahalama, gdje prije rata niko nije zaključavao svoja kućna vrata. U BiH je vođen užasno prljav rat, koji je izmijenio ljude, gradove i čitave narode.

https://www.xxzmagazin.com/na-sceni-je-predizborno-nacionalisticko-ludilo

Novikonjic.ba

Rate this item
(0 votes)