KOMENTAR / Smrt lidera ili prvi put s predsjednikom na izbore

Piše Mario Šimović

Kada su 2014. godine pročitani rezultati izbora skoro svi analitičari proglasili su smrt SDP-a: ateisti su se u miru opraštali od svoje stranke, kršćani su naručili misu za stranku koja je nekada nudila nadu a muslimanski vjernici su pustili jednu suzu tihu i proučili fatihu.

Puno bolji rezultat Demokratske fronte kao i odličan rezultat Naše stranke koju je vodio tada Dennis Gratz sugerirala je da će se glasači koji su i glasali za SDP lagano uputiti u ove dvije stranke.

Pojedinci ukopani u prošlost rješenje su vidjeli u legendarnom gradonačelniku Tuzle Selimu Bešlagiću koji je bio u dubokoj političkoj mirovini, ali koji je po njima imao „karizmu lidera“.

Druga opcija bio je Nermin Nikšić koji je bio najbolji premijer Federalne vlade, prvi graditelj autoputa kroz BiH, čovjek koji je započeo najozbiljnije reforme u zemlji ali nije bio lider!

SDP-ovci i SDP-ovke su se našli u skoro po hamletovskoj dilemi. Da li izabrati da propadnu sa liderom ili da izaberu predsjednika.

Jezičnu definiciju lidera SDP je imao u čovjeku koji ih je uništio, u Zlatki Lagumdžiji.

Lider bi bio onaj koji je lijep, zgodan, rječit, duhovit, sa egom koji se sudara sa nebom i dvotočje: onaj koji je početkom stoljeća potpisao recipročnost između Federacije i Republike Srpske pa tako učinio Bošnjake i Hrvate vječno građanima drugog reda, poziciju potpredsjednika RS nedostojnom ni folkora a poziciju potpredsjednika Federacije drugom najvažnijom pozicijom u državi, prva je predsjednik Federacije.

Beslagić kao lider u Tuzli nije bio uradio ništa osim dobrih govora, sve ostalo je uradio Jasmin Imamović koji nije bio lider već gradonačelnik.

Druga opcija za delegate SDP- a bilo je izabrati predsjednika, čovjeka koji je svojim radom na poziciji generalnog sekretara SDP-a stranku učinio najorganiziranijom u BiH, koji kao Federalni premijer nije uradio ono što se očekivalo od njega, uradio je puno više i to je radio kroz razgovor, slušanje, pitanje i donosio je prevažne odluke, ali kao predsjednik, ne kao lider.

SDP-ovci su tu noć izabrali predsjednika a rezultat izbora je sljedeći. Prvi i najvažniji rezultat: Nasuprot svih očekivanja stručnjaka SDP je preživio i nije doživio sudbinu Tadićeve Demokratske stranke ili SDP Davora Bernadića koje sa žive još samo u sjećanjima svojih bivših članova. Put do tog uspjeha bio je baziran na potpunoj promjeni političke paradigme. Održani su povijesni izbori za predsjednika SDP-a BiH i predsjednika svih lokalnih organizacija. Ti izbori su dali još jedno čudo koje ne poznaje naša demokratska tradicija: pobjednik izbora i njegov protukandidat su postali najvažniji suradnici, a najljepše o Nerminu Nikšiću govori njegov protukandidat Jasmin Imamović.

Već na prvim narednim izborima SDP je postao najjača građanska stranka.

SDP je postao stranka u kojoj je procedura svetinja i kojoj je svaki član jednako bitan, nema općina vrjednijih od drugih.

SDP je postao stranka koju svojim domom smatraju socijal-liberali poput autora ovog teksta do ljevičara bliskih grčkom ekonomistu Varafakisu, te ljudima poput umjetnika Damira Nikšića.

SDP ne rukovodi lider već tim ljudi na čijem je čelu predsjednik i gdje su svi igrači i igračice jednako bitni.
O svim bitnim odlukama odlučuje cjelokupno članstvo, a ne lider i nekolicina ljudi što se vidjelo prilikom izbora kandidata za člana Predsjedništva BiH.

SDP je postao ne deklarativno već suštinski multietnička stranka u kojem su glavni brendovi ljudi svih nacionalnosti: Nermin Nikšić, Denis Bećirović, Saša Magazinović, Vojin Mijatović, Lana Prlić, Ante Krešić , Zoran Mikulić, Aner Žuljević.

SDP je stranka kojoj energiju daju mladost Irfana Čengića i Ivana Bobana ali i iskustvo i stručnost Ante Domazeta i Besime Borić.

SDP je postao moderna europska stranka i to najvećom zaslugom predsjednika Nermina Nikšića.

No, mnogo važnije, BiH je konačno kročila u moderno doba, gdje nema proroka, mesija i lidera već samo ozbiljni upravitelji i predsjedništva. SDP je izabrao svoj put i završio je vlastitu transformaciju, vrijeme je to urade građani BiH.


Autor je dugogodišnji građanski aktivista. Član je Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

nap.ba-novikonjic.ba

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi.

Rate this item
(0 votes)