VANJA ŠUNJIĆ: Konjičko pesničenje

Večeras će u Konjicu na platou Kamene ćuprije biti organizovano prvo Konjičko pesničenje, ali ne pesnicama, već umjetnošću i književnošću, za bolji i ljepši Konjic.


Tim povodom, razgovaramo sa Adisom Muhibićem, predsjednikom udruženja VIPK, koje je organizator ovog događaja i Semirom Jablić, koordinatoricom ovog performansa.

ROM: Adise, Vaše udruženje se već 10 godina bori za bolji i ljepši Konjic, kroz aktivizam, volontiranje, angažovanu umjetnost i istraživačko novinarstvo. Jeste li se umorili?
Adis: Hvala Vanja na pitanju. Ne, apsolutno ne. Borba za malog čovjeka samo dobiva na intezitetu, jer nam se sve veći broj mladih ljudi odaziva i učestvuje u akcijama koje izgrađuju bolji i ljepši Konjic.
ROM: Kako ste došli na ideju da organizujete pesničenje, da li Vas je ponukao crni pojas u karateu?
Adis: Ma ne, nema ovdje tuče pesnicama i nogama, ali ima „pesničenja“ poezijom i prozom. Kao što je poznato, naše udruženje je pomoglo u organizaciji pripreme i otvaranja Prvog Bijenala savremene umjetnosti u Titovom bunkeru još davne 2011. godine i tada smo bili podrška beogradskoj grupi Škart koja je izvela ovakvu akciju za sve goste i naše sugrađane. Nama se to jako dopalo i ove godine je mlada raja uz veliku podršku novinara Mirsada Čukle odlučila samostalno organizovati i prvo Konjičko pesničenje. Manifestacijom dajemo dublji značaj podsjećanjem na Vladislava Lama (poljskog akademskog slikara, rođenog u Konjicu) i zavičajni značaj - podsjećanje na Mehu Rizvanovića, konjičkog radnika-pjesnika.
FOTO: VIPK (Arhiva, 2011.)
ROM: Istaknuti ste filantrop i humanista, prepoznat u cijeloj državi. Koliko angažman u maloj sredini kao što je Konjic ima svoje prednosti, a koliko mane?
Adis: Hvala na lijepim riječima. Pokušavam biti čovjek prije svega. Prednost našeg rada i aktivizma ogleda se u tome što su Volonteri i prijatelji konjičke regije uvijek bili i ostali na strani onih koje nevolja pritišće i to već 11 godinu uspješno činimo.
Podršku javnosti imamo, ali i poteškoća što je logično. Sve je u glavama ljudi i sve je do ljudi. Oni koji su pozitivni i razmišljaju tako naša su bezuvjetna podrška, dok oni koji su sami po sebi negativni uvijek su bili i ostat će problematični tako da se s njima puno i ne zamaramo. Naučili smo da vremenom takve ignoriramo i ne pridajemo im na važnosti”.
ROM: Šta očekujete od prvog Pesničenja?
Adis: Očekujem prije svega dobar odziv afirmisanih i neafimisanih umjetnika Konjica i šire, a također bi voljeli da Pesničenje postane tradicionalno.

ROM: Semira, Prvo konjičko pesničenje je upriličen uoči obilježavanja 75. godišnjice bitke za ranjenike. Konjic je oduvijek bio grad koji je baštinio tekovine antifašizma i otpora. Da li vi i na ovaj način odajete počast žrtvama?
Semira: Cilj ove kulturne manifestacije je okupljanje svih onih koji imaji želju da pokažu i upoznaju nas sa svojim talentima i vještinama. Učestvovati mogu svi od 9 do 99 godina, svi afirmisani i neafirmisani pjesnici, pisci, muzičari, recitatori, slikari i svi oni koji žele da ih neko vidi i čuje.
Naravno, mi odajemo i počast ranjenicima, posebno zato jer se čuvena Bitka za ranjenike vodila i na prostorima naše općine. Tito, Vrhovni štab, borci i ranjenici prešli su iz Jablanice preko Krstaca, Idbra, Ljubine, Prenja, Boraka, a u pećini na Boračkom jezeru Tito je proveo tri dana. U Glavatičevi i Bjelimićima bolnica je boravila više dana...


ROM: Konjic je i grad umjetnika i aktivista, koliko ih se do sada prijavilo?
Semira: Volonteri i prijatelji konjičke regije su u saradnji sa portalom Novikonjic.ba objavili javni poziv i do danas imamo prijavljenih 20 učesnika. Očekujemo da nas i vrijeme posluži tako da vjerujem da će publika uživati u programu koji smo pripremili.

ROM: Da li danas mladi ljudi dovoljno pažnje posvećuju angažovanoj umjetnosti i borbi za bolje i ljepše svoje okruženje?
Semira: Kada govorimo o Konjicu, situacija je vrlo pozitivna, a naše udruženje sa 50 mladih članova svih nacija i generacija svjedoči u prilog tome.
Tome u prilog ide i činjenica da smo prije nekoliko godina vodili uspješnu kampanju kojom smo spasili od uništenja mural Zuke Džumhura i danas je bh. nacinalni spomenik koji krasi naš grad.


ROM: Smatraš li da će ovaj događaj motivisati ljude da još više stvaraju i bore se na suptilan način, a ne na one primitivne, šakama i motikama?
Semira: Apsolutno, ima mnogo načina da se mladi čovjek afirmativno izrazi i ovo je sigurno jedan od tih načina.

Razgovarala: Vanja Šunjić

http://www.udrimuski.ba/clanak/65575/konjicko-pesnicenje

Rate this item
(1 Vote)