ESAD BAJIĆ: HARETOVA PROROČANSTVA i Higgsov bozon

FOTO: Facebook, E.B. FOTO: Facebook, E.B.

Sjedim noćas u Caffe Oaza Konjic i gledam utakmicu. Merak.

S jedne strane Muhammed, s druge Edin. Ne mogu moji nikako izgubit, šta god bude imam opciju šaltanja zadovoljstva, jal na nivo džemata, jal na nivo ummeta. Desno za stolom, skoro kontra okrenut, sjedi Haris ibn Neset el-Jašari, vatreni navijač Barselone. Kontam sklonio se od TV-a i utakmica dok ne prođe četeresnica od Barsina potopa od Rome. Poštujem, ljubav se iskazuje bolom i patnjom. Gdje je večeras bila Roma on se nadao Barseloni. Helem, ne gleda al' skoro svaki go nagovijesti 5-6 sekundi prije. Tamam je Muhammed primi, a Hare govori gol, dva, tri, četiri, lopta putuje, pet i fakat go. Hajd prvi put kontam potrefio, drugi put kontam slučajno, treći put već razmišljam u sebi kako bol i tuga rađaju evlije, al kad je rekao gol i prije nego je Džeko primio na grudi- definitivno sam povjerovao.
Okrenem se i gledam u njeg s čuđenjem na licu. Čovječe šta se dešava? Frajer i ne gleda TV-e, zuri negdje u stepenište ka drugom spratu. Prisustvujem čudu al' mi nije jasno kako samo ja to vidim, drugi oko mene normala ništa se ne čude. Gledam Mehmedalija Hadzovic, gledam Kemal Habibija- ništa , mrtvi hladni gledaju tv-e i ne reaguju. Šta je ovo ljudi?
-Ma nisi ti prvi, veli mi Mehmedalija, znali su se tu ljudi i krstiti iako nisu kršćani, no nećemo tebe ložit naš si, baci pogled uz stepenište!
I bacim ga ja iste skunde i fakat, na vrhu stepeništa TV, al mi opet nije jasno. Dobro čovjek gleda utakmicu al kako zna?
-Ovaj gore brza 5 sekundi? reče Kemal H. Habibija uz osmijeh.
Gledam i fakat na TV-u na vrhu stepeništa snimak ide 5-6 sekundi ispred onog što mi gledamo. Haj dobro, Haris Jashari nije prorok, ni tv-e na stepeništu ne brza nego ovaj dole kasni, al' mene spopalo razmišljanje.. inače, živimo li mi baš svi jednako vrijeme, imamo li svi istu sadašnjost? Koliko jučer čovjek na ulicama Londona uzvikivao "Ja sam Muhamed!" i zbog tog evakuisali cijeli kvart. Večeras čovjek na majicu napisao Muhammed i još na sedždu pada i nikog ne evakuišu, lude od dragosti i kliču mu mu mu sallahi.
Kad je bilo ono "koliko jučer" jesam li ja nešto pobrkao? Kasnim li il brzam? Imaju li dvije Engleske u isto vrijeme na istom mjestu? Čiji zakon to negira: Pitagorin, Njutnov?...da se nije ne daj Bože iz onog akscelatora u Švici oteo Higgsov bozon i sve pobrkao? Vidi li iko koliko je ovdje upitnika?

Znam! Sve je ovo meni od Džeke prešlo. Gledam ga na travi po završetku utakmice, utučen, neraspoložen, misli mu čitam: Ko će sad opet s Liverpulom 3:0? Dosadna su ponavljanja, čovjek pomisli da ne živi sadašnjost nego prošlost.

P.s.

(Ovo sad zamislite, jer nešto se mora i izmislit ne može sve bit baš kako je bilo)

U povratku kući čujem momka kako se obraća ženskoj osobi na drugoj strani ulice riječima:
-Izvini molim te, ličiš mi na moju buduću suprugu, možemo li se upoznati?
Ne znam jel mu vjerovala, za neka viđenja nema tv-a na vrhu stepeništa kao dokaz, treba vjera.
Budućnost je možda za neke davna prošlost i obratno. Kod Gagiša se, pak, neki par svađa... men se čini da je ona u onoj polutami vidjela u njemu bivšeg dečka...Al haj to njemu objasni kad živi u za nju pogrešnoj sadašnjosti gdje je ona još uvijek njegova djevojka. Skoro žmireći ulazim u kuću, u hodniku susrećem ženu, pita: Gdje si ti do sad?
Nisam joj smio reći da nije do mene, da sam došao ranije, da "sad" u stvari noćas nešto kasni.

Higgsov bozon, sto posto.

(Preneseno sa profila Esad Bajić, Konjic)

Novikonjic.ba

Rate this item
(0 votes)